Video
Bojanić Lalović je govorila o nedostacima obrazovnog sistema, mogućnostima koje članstvo u Evropskoj uniji otvara studentima i mladim istraživačima, kao i odlasku mladih i odgovornosti države da im obezbijedi perspektivu. Osvrnula se i na potrebu da se uspjeh evropskih integracija mjeri stvarnim rezultatima reformi, povjerenjem građana u institucije i konkretnim poboljšanjima kvaliteta života.
ZNANJE MORA IMATI PREDNOST NAD PARTIJSKOM PRIPADNOŠĆU
STANDARD: Gdje se danas najviše osjeća jaz između obrazovanja u Crnoj Gori i evropskih standarda i šta bi u toj oblasti moralo suštinski da se promijeni?
BOJANIĆ LALOVIĆ: Mislim da se najveći jaz ne ogleda samo u nastavnim programima, opremljenosti škola ili rezultatima međunarodnih testiranja, već prije svega u našem odnosu prema obrazovanju i njegovoj ulozi u društvu.
Evropski obrazovni prostor počiva na ideji da obrazovanje razvija slobodnog, kritički osviješćenog i odgovornog pojedinca, sposobnog da razmišlja, preispituje, stvara i aktivno učestvuje u društvu. Naš obrazovni sistem još uvijek je u značajnoj mjeri opterećen reprodukcijom znanja, administrativnim zahtjevima i nedovoljnom povezanošću onoga što se uči sa stvarnim životom. Pored mnogo reformi, strategija i obuka, izgleda da se nije previše odmaklo od tradicionalne nastave.
Posebno zabrinjava činjenica da obrazovanje još uvijek ne uspijeva u dovoljnoj mjeri da ublaži socijalne razlike. Kvalitet obrazovanja i mogućnosti koje dijete dobija ne bi smjeli zavisiti od mjesta u kojem živi, materijalnog statusa porodice ili dostupnosti dodatne podrške.
Zato su nam potrebne suštinske, a ne reforme radi reformi. Moramo vratiti dostojanstvo nastavničkoj profesiji, ulagati u profesionalni razvoj nastavnika u skladu sa zahtjevima novoga vremena, razvijati funkcionalna znanja i kritičko mišljenje i obezbijediti da svako dijete ima jednake mogućnosti.
Obrazovanje ne smije biti prostor za političke eksperimente, već najvažnija dugoročna razvojna politika države. Evropske standarde nećemo dostići time što ćemo ih prepisati u strateška dokumenta, već onda kada ih svaki učenik osjeti u svojoj učionici.
STANDARD: Šta bi članstvo u EU konkretno donijelo studentima i mladim istraživačima, osim većih mogućnosti za razmjenu, studiranje i učešće u evropskim programima?
BOJANIĆ LALOVIĆ: Članstvo u Evropskoj uniji treba posmatrati mnogo šire od mogućnosti da naši studenti lakše studiraju na evropskim univerzitetima. Njegova najveća vrijednost bila bi u stvaranju uslova da evropski kvalitet obrazovanja, nauke i istraživanja postane dostupan i u Crnoj Gori.
To podrazumijeva snažnije povezivanje našeg Univerziteta sa evropskim istraživačkim institucijama, unapređenje naučne infrastrukture, veću mobilnost znanja, kvalitetnije istraživačke projekte i mogućnost da mladi naučnici razvijaju karijere u međunarodnom akademskom prostoru, a da pritom ne moraju trajno napustiti svoju zemlju.
Posebno je važno stvaranje sistema u kojem se naučni rad vrednuje prema kvalitetu, rezultatima i doprinosu društvu, a ne prema neformalnim vezama ili institucionalnoj zatvorenosti.
Međutim, članstvo samo po sebi neće riješiti probleme nedovoljnog ulaganja u nauku, nesigurnog profesionalnog statusa mladih istraživača i ograničenih mogućnosti zapošljavanja.
Naš cilj ne smije biti samo da obrazujemo mlade ljude koji će biti konkurentni u Evropi, već da stvorimo Crnu Goru u kojoj će oni moći da ostvare svoje evropske ambicije.
To je suština evropske integracije obrazovanja: ne samo odlazak radi znanja, nego i stvaranje uslova da se znanje vraća, razvija i ostaje u Crnoj Gori.
STANDARD: Koliko evropske integracije mogu doprinijeti rješavanju problema odlaska mladih iz Crne Gore i šta država mora da uradi kako bi oni ovdje imali perspektivu?
BOJANIĆ LALOVIĆ: Odlazak mladih nije samo ekonomsko pitanje. To je i pitanje povjerenja u društvo, institucije i mogućnost da se sopstveni život gradi na osnovu znanja, rada i sposobnosti.
Mladi ne odlaze isključivo zbog većih plata. Odlaze i zato što teže uređenom sistemu, traže profesionalnu sigurnost, pravednije mogućnosti zapošljavanja i društvo u kojem pravila jednako važe za sve.
Evropske integracije mogu biti važan podsticaj promjenama, ali ne mogu zamijeniti odgovornost države. Ne možemo očekivati da će članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi zaustaviti odlazak mladih ako prethodno ne stvorimo uslove da oni ovdje vide svoju budućnost.
To znači da moramo graditi društvo u kojem diploma ima vrijednost, znanje ima prednost nad partijskom pripadnošću, a profesionalni napredak zavisi od rada i rezultata.
Moramo obezbijediti kvalitetna radna mjesta, dostupnije stanovanje, podršku mladim porodicama, bolje uslove za preduzetništvo i snažnije povezivanje obrazovanja sa razvojnim potrebama države.
Istovremeno, važno je razumjeti da mobilnost mladih nije problem. Naprotiv, mogućnost da studiraju, rade i stiču iskustva širom Evrope predstavlja veliku vrijednost.
Problem nastaje onda kada odlazak prestane da bude slobodan izbor i postane jedina realna mogućnost za dostojanstven život.
Zato uspjeh evropskih integracija ne treba mjeriti samo brojem zatvorenih pregovaračkih poglavlja, već i time koliko mladih ljudi vjeruje da svoju budućnost može graditi upravo u Crnoj Gori.
STANDARD: Evropske integracije podrazumijevaju i reforme koje se ne završavaju usvajanjem zakona. Kako građani mogu prepoznati da se promjene zaista sprovode i da institucije rade u njihovom interesu?
BOJANIĆ LALOVIĆ: Mislim da je upravo to jedno od najvažnijih pitanja našeg evropskog puta. Evropske integracije nijesu samo zakonodavni proces, već prije svega proces mijenjanja načina na koji država funkcioniše i odnosi se prema svojim građanima.
Mi smo, nažalost, često svjedoci da se uspjeh reformi predstavlja kroz broj usvojenih zakona, strategija i akcionih planova. Međutim, građani ne žive u strateškim dokumentima. Oni žive u stvarnosti u kojoj svakodnevno pokušavaju da ostvare svoja prava.
Posebno je važno da razumijemo da se povjerenje u institucije ne može graditi političkim obećanjima. Ono se gradi dosljednošću, odgovornošću, transparentnošću i rezultatima.
Evropska komisija u svojim izvještajima upravo insistira na sprovođenju reformi, nezavisnosti institucija i mjerljivim rezultatima, naročito u oblasti vladavine prava.
Zato smatram da moramo promijeniti i način na koji govorimo o evropskim integracijama. Umjesto da građanima stalno saopštavamo koliko smo pregovaračkih poglavlja zatvorili, moramo im pokazati šta se konkretno promijenilo u njihovim životima.
Evropske vrijednosti ne dokazuju se deklarativnim opredjeljenjem za Evropu, već načinom na koji se odnosimo prema svakom čovjeku, posebno prema onome koji je najranjiviji i kojem je zaštita institucija najpotrebnija.
STANDARD: Osim obrazovanja, koje konkretne koristi građani mogu očekivati od članstva u EU u svakodnevnom životu i od čega će zavisiti da li će te koristi zaista osjetiti?
BOJANIĆ LALOVIĆ: Kada govorimo o članstvu u Evropskoj uniji, važno je da građanima ne predstavljamo Evropu kao apstraktan politički cilj, već kao mogućnost da izgradimo kvalitetnije, pravednije i sigurnije društvo.
Koristi mogu biti veoma konkretne – pristup evropskom tržištu rada, dodatne mogućnosti za razvoj preduzetništva, poljoprivrede i lokalnih zajednica, sigurniju hranu, čistiju životnu sredinu, kao i pristup fondovima koji mogu unaprijediti infrastrukturu i javne usluge.
To će svakako značiti poboljšanje kvaliteta života svakog građanina. Međutim, članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi nije garancija boljega života. Koliko će građanin zaista osjetiti njegove koristi zavisiće prvenstveno od sposobnosti naših institucija da evropske standarde primjenjuju, a ne samo da ih formalno usvajaju.
Preporučeno
TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.
