Video
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti
Kada sam u poslednjih nekoliko kolumni Željka Ivanovića, u moru besmisla, pročitao i da je moj susret u Beogradu sa ministrom inostranih poslova Srbije gospodinom Selakovićem bio u funkciji prodaje Elektroprivrede, nijesam smatrao za potrebnim da se posebno oglašavam, jer sam mislio da takve idiotske konstrukcije nemaju uticaj na normalni mozak, već da dovoljno govore o mozgu ždrala koji ih plasira.
Zbog čega takvo pisanje, sa idiotskim konstrukcijama, dovoljno govori o lošim namjerama i sračunatoj diskreditaciji elementarnih poslovnih procedura i mene kao predsjednika Odbora direktora EPCG. Odgovor je vrlo jednostavan, sve i da hoće, a neće, Milutin Đukanović nema zakonska ovlašćenja to da uradi.
I kada bi svih sedam članova Odbora direktora EPCG bilo za to da se Elektroprivreda proda to bi imalo zakonsko utemeljenje i važnost kao da smo odlučili da prodamo Mančester Junajted ili Real Madrid.
Elektroprivredu jedino može da proda Skupština akcionara, odnosno Vlada, uz saglasnost Skupštine Crne Gore, koja je vlasnik više od 98 odsto EPCG.
Za javnost, ali i za Vijesti i za Željka Ivanovića ovaj odgovor bi bio više nego dovoljan.
Međutim sinoćni nastup Zdravka Krivokapića, i njegovo potvrđivanje i nespretno razrađivanje stavova Željka Ivanovića situaciju čini mnogo ozbiljnijom, iz razloga što Krivokapić vrši funkciju premijera.
Ostalo je nejasno ko je i kakvu ulogu imao u pripremi prodaje Elektroprivrede. Kakva je uloga ministra Mladena Bojanića koji je Vladi predložio jedan Odbor direktora, a Krivokapić mu na Vladi promijenio taj Odbor, da bi mu pokazao ko je glavni i bez koga ne može ništa da se radi sa “kokom nosiljom”.
Dubinu konfuzije potvrđuju i sledeća logična pitanja.
Zdravkova, neopravdana zabrinutost i ljutnja zbog susreta, dva mjeseca poslije imenovanja, sa ministrima iz Vlade Srbije govori dovoljno o njegovoj fascinaciji Željkom Ivanovićem i namjeri da da smisao Željkovim besmislenim konstrukcijama.
Pomisliti da se u tim susretima moglo razgovarati o prodaji EPCG, prejaka je konstrukcija i za najlakovjernije, a ne za jednog čovjeka koji je i premijer. Ja sam ozbiljan čovjek i žao mi je što moram na ovakve javne prozivke premijera Krivokapića da pojašnjavam elementarne stvari i dovodim ga u neprijatnu situaciju. Strah me je da će ljudi zaključiti da premijer ne zna baš mnogo o poslu kojim se bavi.
Umjesto da mu bude na ponos što državne činovnike iz Crne Gore, pa i jednog predsjednika Odbora direktora, primaju na tako visokom nivou, očigledno iskazujući na taj način spremnost za saradnju sa ciljem razvoja energetskog sektora kao jednog od najznačajnijih za celokupan privredni razvoj regiona, premijer se ponaša kao neko kome je uzeta lopta, pa zbog toga i utakmica ne može da se igra.
Još jednom da saopštim opštepoznatu činjenicu, Zakonom o državnoj imovini članom 29 je predviđeno da: “O raspolaganju stvarima i drugim dobrima u državnoj imovini iznad vrijednosti od 150.000.000 eura, na predlog Vlade, odlučuje Skupština Crne Gore”. Postoji i na desetine drugih propisa i akata koji sprečavaju suludu konstrukciju da bi neki odbor direktora, pa samim tim i EPCG, mogao da izvrši prodaju kompanije koja im je data na privremeno upravljanje.
Nema sumnje da Zdravko Krivokapić ovo ne zna, jer da zna, ne bi ovako javno rizikovao da se kompromituje.
Napada me besmislicama, jer me optužuje da sam htio da uradim nešto što nije moguće uraditi!
Preporučeno
Jedno znam da istina uvjek pobeđuje, a ja govorim istinu.
