Video
Njegovo reagovanje prenosim integralno:
Moj tužbeni zahtjev prema Montenegro Airlines-u, u konačnom je sveden na minimalni iznos koji je prvostepeni organ potvrdio presudom, da bi nakon toga došlo do vraćanja predmeta od strane drugostepenog organa na ponovno suđenje. Procesi koje su više od 80% zaposlenih vodili protiv Montenegro Airlines-a, pri čemu su potraživali desetostruko veće iznose (iako sam ja bio osnivač i 20 godina upravljao kompanijom), rješavani su u korist zaposlenih u vrlo kratkom roku, dok se moj predmet po sudovima vuče već čitavih 6 godina. Dva predsjednika odbor direktora, koja su bila na čelu kompanije nakon mog odlaska, kao i dva posljednja izvršna direktora, sa svojim advokatima učinili su sve kako bi se predmet odugovlačio, i kako ne bih ostvario pravo koje su ostvarili gotovo svi zaposleni u Montenegro Airlines-u.
Aviokompaniju sam počeo da stvaram 1993. godine. Tom prilikom od prijatelja sam pozajmio 2.500 maraka, a od sina, tada prvaka, iskoristio sam svesku u kojoj sam napisao prve prve procedure za stvaranje avio kompanije. Kancelarija mojih početaka, bila je veranda majčine kuće na Zabjelu. Prve tri godine od nastanka Montenegro Airlines-a, Vlada nije izdvojila nikakva novčana sredstva, već kompanija osnovana učešćem tada 23 suosnivača koji su uložili po 5.000 maraka. Eto, iz tog novca je stvoren Montenegro Airlines, pripremljena je kompletna dokumentacija, a sve u vrijeme sankcija i ozbiljnih inflatornih fluktuacija. Takođe, iz tog novca je finansirano i stvaranje, sada već po mnogo čemu čuvenog, loga Montenegro Airlinesa. Tadašnja komisija koja je odlučivala o izboru loga kompanije mahom je bila opredijeljena za drugo rješenje, i mogu reći da sam najzaslužniji za izbor ovoga sadašnjega. Suštinski, bio sam kum i imenu logou Montenegro Airlines-a. Sve to radio sam za mjesečnu neto zaradu od 250 maraka, i bez bilo kakvih bonusa.
Kasnije je Vlada kupila dva aviona za Montenegro Airlines, i to su bila jedina dva od 9, koliko ih je u svom zenitu imao MA, koje je finansirala Vlada. Ostalih 7 aviona nabavljeni su isključivo iz poslovanja kompanije. Montenegro Airlines je godinama ostvarivao pozitivne finasijske rezultate, i od nezavisnih međunarodnih institucija bivao okarakterisan kao najbolja avio kompanija te ili slične veličine u Jugostočnoj Evropi. U fazi u kojoj je Montenegro Airlines već bilježio ozbiljan nivo operacija i stabilno poslovanje, zaradjivao sam do 50.000 eura godišnje, i bivao plaćan isključivo iz sredstava koje je, kroz poslovanje, prihodovala kompanija. Sudeći po bonusima koji se dijele u novoformiranoj avio kompaniji, nakon više miliona prevezenih putnika i 100 miliona dolara godišnjih prihoda, trebao sam primiti milionske bonuse, ali nijesam. A po riječima gospodina Šćurića, trebao sam primati desetostruko veću zaradu, a nijesam, iako sam bio bio i izvršni direktor i predsjednik kompanije, što je u jednočlanom društvu bilo zakonito. Na kraju sam 6. juna 2013. godine, po upadu „terenaca“ u Montenegro Airlines, na brutalan način smijenjen, uz otpremninu od nula eura.
Danas, ljudi koji „stvaraju“ avio kompaniju, imaju apsolutno sve, priručnike, procedure, prostorije u možda najskupljoj poslovnoj zgradi u Crnoj Gori i 40 miliona eura živoga novca.
I aktuelna Vlada je objelodanila da Montenegro Airlines nije bio korisnik novca poreskih obveznika za moga mandata, isto tako kao što je objavila da su moji nasljednici potrošili 80 miliona eura budžetskih sredstava, uz gubitke koji su preskočili 100 miliona eura.
Tako da moj prijatelj Dritan svakome može da zatvori usta, jer Zoran Đurišić niti jedan euro nije zaradio nezakonito, niti je bio dio nekih političkih struktura, a bio je najistraživanija ličnost od strane prethodnog režima, pri čemu je za 12 godina podneseno 28 krivičnih prijava (interpol, sudski vještaci, državna pomoć itd.) i epilog svega je bio da sam apsolutno nevin i čist.
Moram istaći i to, da ne postoji nacionalni prevoznik koji ne dobija državnu pomoć, i to se dešavalo u kontinuitetu kod svih kompanija (rušenje blizanaca, globalna kriza, kriza pandemije).
Preporučeno
I na kraju, da budem apsolutno jasan, prvi čovjek avio kompanije mora da bude dobro plaćen, jer se radi o izuzetno odgovornom poslu, jednom od najodgovornijih u državi, međutim ono što je već postao trend posljednjih godina je bujanje nekvalitetnog vazduhoplovnog kadra, koje će na dugi rok dovesti do nesagledivih posljedica.
