Bankar: U prezentaciji ocjenjujete da će crnogorska ekonomija od 2026. do 2028. godine rasti oko tri odsto godišnje. Da li je takva stopa dovoljna da Crna Gora ubrza približavanje životnom standardu Evropske unije i koje bi reforme mogle podići potencijalni rast iznad tog nivoa?

Rugenat: Ako pogledate projekcije, mislim da je rast turizma i ekonomije u cjelini veći nego što je prvobitno projektovano za ovu godinu. Ipak, pred nama je još posla. Moramo sagledati posljedice globalne neizvjesnosti, situacije na Bliskom istoku i rata u Ukrajini, koji još traje, kao i kretanja cijena goriva i hrane. Međutim, vidimo da se inflacijom i dalje dobro upravlja, dok je trend smanjenja duga veoma, veoma ohrabrujući. Zbog toga moram pohvaliti rukovodstvo i Vladu Crne Gore.

Šta bi još trebalo uraditi? Crna Gora svakako može biti veoma ponosna na proces pristupanja Evropskoj uniji. Usredsređenost na taj cilj od presudne je važnosti. Kao što možete vidjeti, proces pristupanja EU, sva pregovaračka poglavlja i reforme koje treba sprovesti dobro napreduju.

Crna Gora je predvodnik među zemljama koje se nalaze na putu ka članstvu u EU i u potpunosti očekujemo da će taj proces biti potvrđen 2028. godine. Te reforme predstavljaju temelj regionalne integracije i podrške ekonomskom rastu, ali i onoga što u Svjetskoj banci nazivamo predvidivom investicionom klimom. Kada kompanija danas uloži jedan euro, ona želi da zna kako će joj ta investicija tokom vremena donijeti pravičan povrat.

A drugo važno pitanje jeste kako Crna Gora može koristiti tehnologiju da obezbijedi transparentnost, povjerenje i izvjesnost, na primjer u oblasti javnih finansija i državnih usluga koje pruža privredi i građanima. To se već primjenjuje u poreskom sistemu, izdavanju dozvola i licenci, ali tehnologija u budućnosti treba da doprinese i dobrom funkcionisanju tržišta.

Moj savjet, a Svjetska banka na saradnju gleda kao na dugoročno partnerstvo, jeste da treba razmišljati i o periodu nakon pristupanja EU i ići dalje od onoga što se već radi.

Jedan od ostvarenih koraka jeste pristupanje SEPA sistemu plaćanja u eurima. Zajedno sa Centralnom bankom i nadležnim institucijama radimo i na sistemu instant plaćanja.

To je već jedna konkretna korist proistekla iz saradnje sa Svjetskom bankom i Evropskom unijom. Međutim, moramo gledati i dalje i razmotriti šta možemo učiniti kako bi Crna Gora ostala konkurentna i visokoproduktivna ekonomija.

Bankar: Crna Gora je mala i otvorena ekonomija koja koristi euro, ali nema mogućnost da samostalno vodi monetarnu politiku, zbog čega je njen prostor za odgovor na spoljne šokove ograničen. Gdje Svjetska banka trenutno vidi najveći rizik po fiskalnu stabilnost zemlje i koji bi nivo javnog duga predstavljao ozbiljan signal upozorenja?

Rugenat: Javni dug je trenutno na nivou kojim se može upravljati. Mala država bi, po pravilu, trebalo da ga zadrži na najviše 60 odsto BDP-a, kako bi sačuvala sposobnost da ulaže u infrastrukturu, ali i da odgovori na globalne šokove.

Zbog toga su važni fiskalna disciplina, transparentna budžetska potrošnja i višegodišnje planiranje, u čemu Svjetska banka podržava partnerske zemlje. Jednako je važno i kako se ulaže u infrastrukturu koja podstiče ekonomski rast.

To, između ostalog, podrazumijeva ulaganja u puteve i aerodrome, ali i izgradnju funkcionalnog tržišta sposobnog da privuče privatni kapital.

Javna potrošnja ima svoje granice i, ukoliko želite ubrzan ekonomski rast, neophodno je uključiti privatni kapital kroz javno-privatnu saradnju. Takve modele vidio sam u svojoj, ali i drugim zemljama, u oblastima infrastrukture, energetike, saobraćaja, željeznice i aerodroma.

U tim oblastima možemo sarađivati sa Crnom Gorom. Svjetska banka se bavi javnim finansijama i javnim politikama, dok su IFC i MIGA više usmjereni na mobilizaciju privatnog kapitala.

MIGA izdaje garancije koje smanjuju rizik dugoročnih ulaganja, dok IFC sarađuje sa kompanijama i vladama na razvoju politika i sektora koji mogu biti privlačni privatnim investitorima.

Riječ je, dakle, o nizu mjera. Smatram da je najbolji način da država očuva fiskalnu disciplinu, a istovremeno ulaže u infrastrukturu, ekonomski rast i ljudski kapital, primjena modela finansiranja koji učešće javnog novca svode na najmanju potrebnu mjeru, uz stvaranje prostora za privatne investicije. Na takve modele usmjereni smo u brojnim zemljama širom svijeta.

Bankar: Svjetska banka ima osam aktivnih projekata u Crnoj Gori, vrijednih gotovo 218 miliona američkih dolara. Ima li kašnjenja i koji su projekti sa najvećim problemima? 

Rugenat: Uopšteno govoreći, i to zaista mislim, saradnja koju Svjetska banka ima sa Crnom Gorom jedna je od najuspješnijih koje sam vidio.

Naš višegodišnji program ne samo da napreduje prema planu, već se realizuje i brže od predviđene dinamike. Već je završeno 90 odsto projekata. Kada dođe do kašnjenja, razlozi nijesu povezani samo sa Crnom Gorom, već i sa složenošću i zahtjevnošću samih projekata.

Mogu navesti dva primjera. Kada je riječ o šumarstvu, Crna Gora je, sasvim opravdano, postavila cilj da razvije održivu šumarsku djelatnost, ali i da sačuva šume. To je zahtijevalo donošenje novih propisa koji se odnose na državna preduzeća i kompanije koje su poslovale u okviru novog režima upravljanja šumama.

Za to su potrebni upravljanje odnosima sa zainteresovanim stranama i dijalog.

Ako želite uspjeh, morate obezbijediti da svi učesnici razumiju u kom pravcu se ide, kakvu će korist imati i zašto treba da podrže dugoročni razvoj. Zbog toga ne treba svako kašnjenje posmatrati kao nešto negativno. Ponekad je potrebno više vremena kako bi se obezbijedila podrška svih zainteresovanih strana.

Drugi projekti mogu biti suočeni sa tehničkim izazovima. Primjer su projekti upravljanja otpadnim vodama na kojima radimo. Lako je napraviti program i izabrati lokaciju, ali potom treba primijeniti odgovarajuću tehnologiju i obezbijediti da projekat bude efikasan i uspješan, ali i bezbjedan za životnu sredinu.

Nijesam pomenuo još nešto što nije karakteristično samo za Crnu Goru. U svim svojim projektima Svjetska banka mora uspostaviti zaštitne mehanizme koji sprečavaju negativne posljedice po lokalnu zajednicu ili životnu sredinu. Za njihovu pripremu potrebno je vrijeme. Istovremeno, mora postojati odgovornost i mehanizam kojim će eventualne posljedice biti otklonjene.

Zato kašnjenja sama po sebi ne treba posmatrati kao nešto negativno. Upravo zbog toga naglašavam značaj znanja i učenja. Kada uspješno realizujemo projekat sigurnosti vodosnabdijevanja i upravljanja otpadom u Crnoj Gori, njegovu primjenu možemo ubrzati u drugim djelovima zemlje, a stečeno znanje može koristiti i drugim državama. Zbog toga sam Crnu Goru nazvao predvodnikom u mnogim od ovih projekata.

Bankar: Nova strategija Svjetske banke za male države kao glavni cilj postavlja održivo otvaranje radnih mjesta. U kojim djelatnostima Crna Gora, prema vašoj procjeni, može stvarati produktivna i dobro plaćena radna mjesta?

Rugenat: Prije svega, treba povećavati dodatnu vrijednost i otpornost turističkog sektora. Nije riječ samo o ulaganju u logistiku ili, na primjer, razvoju određenih područja. Pomenuo sam ovdje Porto Montenegro jer mi je bilo drago da čujem, da domaći radnici čine 85 odsto zaposlenih. Korist imaju i druga preduzeća, kroz lance snabdijevanja, nekretnine i razvoj brodogradilišta. Poslovni ekosistemi koji nastaju oko turizma imaju veliki multiplikativni efekat na zaposlenost.

Zato bih rekao da svakako treba nastaviti tim putem. Međutim, nijedna zemlja ne želi da zavisi samo od jednog sektora.

Ovih dana čujem da domaće kompanije, ali i doseljenici koji su se nastanili u Crnoj Gori, ulažu u tehnološke usluge namijenjene izvozu. To može postati nova privredna grana.

Kao što savjetujem i druge zemlje, veoma je važno biti selektivan. Treba odlučiti u koje tehnologije ulagati, kakvu vrstu tehnologije razvijati i kako ona može postati izvozni sektor koji će zadržati identitet Crne Gore i obezbijediti joj konkurentsku prednost.

Država takođe može pomoći preduzećima. Ako postoje povjerenje i predvidivost u javnim finansijama i državnim uslugama, kao i pristupačne digitalne i mobilne usluge, kompanije će imati korist od toga. Takvo okruženje omogućava im da osnuju i razvijaju poslovanje u Crnoj Gori.

Svjetska banka posmatra različite sektore. Kada govorimo o malim državama, pomenuli ste energetsku tranziciju i obnovljive izvore energije. U zavisnosti od okolnosti, to može obuhvatiti hidroenergiju, solarnu energiju… Time se otvaraju nova i održiva radna mjesta.

Tu je, na primjer, i zdravstvo. Povećanje dostupnosti zdravstvenih usluga stvara veću potrebu za kvalifikovanom radnom snagom. Sa rastom stanovništva Crne Gore, taj sektor može biti razvijan prvenstveno za potrebe domaćeg stanovništva, ali potencijalno i kao usluga regionalnog značaja.

To sam pomenuo, iako o tome nijesmo detaljnije razgovarali. U malim državama razvoj infrastrukture otvara radna mjesta. Isto važi za razvoj zdravstva, energetsku tranziciju, pa čak i sam obrazovni sektor.

Nalazimo se u ustanovi (Ekonomski fakultet prim. aut.) koja ostvaruje međunarodnu saradnju sa institucijama iz Evropske unije, ali i izvan nje, uključujući Sjedinjene Američke Države. Danas sam saznao da sve veći broj stranih studenata dolazi da studira u Crnoj Gori, upravo na ovom fakultetu.

Njihov dolazak ne podrazumijeva samo boravak studenata. Posjećivaće ih i njihove porodice, što doprinosi turizmu. Neki od njih možda odluče da ostanu da žive u Crnoj Gori. Drugi bi mogli razviti inovativne proizvode ili usluge koje bi postale izvozni proizvodi Crne Gore.

Zato bih i obrazovanje posmatrao kao jedan od stubova ekonomskog razvoja. Međutim, jedno je imati ideje, kao što sam rekao, a drugo je donositi odluke i sprovoditi ih. Promjene i stvarni rezultati nastaju tek tokom primjene.

Takođe, poljoprivreda je veoma važna. Kada sam analizirao crnogorsku ekonomiju, vidio sam, malu i otvorenu ekonomiju. Ako uvozite veliki dio hrane, pa čak i vodu ili ljekove, izloženi ste riziku od uvozne inflacije i spoljnim šokovima.

Za mnoge zemlje sigurnost snabdijevanja hranom predstavlja jednu od ključnih oblasti kojima se bavimo u okviru strategije za male države. Cilj je pomoći zemljama da razviju sopstvenu proizvodnju hrane i drugih proizvoda, smanje uvoz i otvore nova radna mjesta. Mogu reći da su mnogi mladi ljudi sa kojima razgovaram zainteresovani za nove tehnologije u poljoprivredi, koje su danas dostupne. Pojedini poljoprivredni proizvodi mogu postati i izvozni proizvodi.

Kada pogledate Crnu Goru, vidjećete obilje prirode, plodne zemlje, sunca i povoljnu klimu. Potencijal postoji, ali i u toj oblasti treba biti selektivan. Potrebno je odlučiti šta proizvoditi za domaće tržište i šta bi moglo zadovoljiti potrebe rastućeg turističkog sektora. Moramo sagledati i domaće lance vrijednosti jer se mijenjaju i potrošači.

Savremeni potrošač, kao i turista koji dolazi u Crnu Goru, želi autentično lokalno iskustvo i domaće proizvode. Oni će ih tražiti.

Dakle, potencijal postoji. Siguran sam da Crna Gora može proizvoditi određene proizvode. Poljoprivreda je zato svakako jedan od sektora koje ćemo razmatrati zajedno sa Crnom Gorom.