Približavanje Crne Gore Evropskoj uniji ne podrazumijeva samo usklađivanje domaćih zakona sa evropskim propisima, već i uvođenje mehanizama koji građanima i privredi garantuju veću pravnu sigurnost. Jedan od takvih mehanizama odnosi se na rješavanje sporova o dvostrukom oporezivanju – situacijama u kojima dvije države istovremeno smatraju da imaju pravo da oporezuju isti prihod ili dobit.

Na prvi pogled riječ je o usko specijalizovanoj poreskoj oblasti. Međutim, praska pokazuje da upravo ovakvi sporovi predstavljaju jedan od najvećih rizika za međunarodno poslovanje, prekogranično zapošljavanje i strane investicije.

Nova pravila, koja proizlaze iz evropske Direktive 2017/1852, uvode potpuno drugačiji sistem od onoga koji danas postoji u većini država kandidata za članstvo. Njihova suština je jednostavna – poreski obveznik više neće biti pasivni posmatrač pregovora između dvije poreske administracije, već će imati pravo da svojim prigovorom pokrene međunarodni postupak sa jasno definisanim rokovima i obavezujućim ishodom.

KAKO IZGLEDA PROBLEM DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA?

Dvostruko oporezivanje nastaje kada dvije države različito tumače gdje je prihod ostvaren ili gdje kompanija ostvaruje dobit.

Takve situacije nijesu rijetkost.

Crnogorski državljanin može raditi nekoliko mjeseci u Njemačkoj, a ostatak godine u Crnoj Gori. IT kompanija može imati sjedište u Podgorici, dok najveći dio prihoda ostvaruje u Sloveniji ili Hrvatskoj. Investitor iz Italije može otvoriti firmu u Crnoj Gori, dok dio poslovanja vodi preko matične kompanije u Italiji.

U svim tim slučajevima postoji mogućnost da dvije poreske uprave različito protumače međunarodne ugovore i pokušaju da oporezuju isti prihod.

Do sada se takvi sporovi uglavnom rješavaju kroz takozvani postupak međusobnog dogovaranja između država (Mutual Agreement Procedure – MAP), predviđen bilateralnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Problem je što takvi pregovori često traju godinama, bez garancije da će uopšte biti okončani.

Evropska unija upravo je zbog toga ocijenila da postojeći sistem nije dovoljno efikasan i usvojila novu direktivu koja uvodi obavezne rokove i mogućnost arbitraže.

ŠTA SE MIJENJA?

Najveća novina jeste činjenica da poreski obveznik dobija mnogo aktivniju ulogu.

Ako smatra da je isti prihod oporezovan u dvije države, može podnijeti formalni prigovor nadležnim poreskim organima obje države. Time automatski započinje međunarodni postupak.

Poreske administracije zatim imaju zakonom propisan rok da razmotre predmet i pokušaju da postignu dogovor. Ukoliko to ne učine u predviđenom vremenu, predmet prelazi pred nezavisnu komisiju za rješavanje spora ili arbitražu, čije mišljenje postaje obavezujuće za obje države.

Drugim riječima, države više ne mogu beskonačno odlagati rješavanje spora.

Evropska komisija upravo ovu obaveznost smatra najvećom vrijednošću novog sistema jer prvi put uvodi jasne rokove i obavezu donošenja konačne odluke.

KAKO TO IZGLEDA U PRAKSI EVROPSKIH DRŽAVA?

Najbolji primjer dolazi iz pograničnih područja Njemačke i Austrije, gdje hiljade ljudi svakodnevno rade u jednoj, a žive u drugoj državi.

Inženjer zaposlen u Beču može dio godine raditi u Austriji, a dio na projektima u Njemačkoj. Austrijske vlasti smatraju da se porez plaća kod njih jer je tamo zaposlen, dok njemačka poreska uprava tvrdi da se dio prihoda mora oporezovati u Njemačkoj jer je posao obavljen na njenoj teritoriji.

Prije usvajanja evropske direktive ovakvi sporovi često su trajali više godina.

Danas zaposleni podnosi prigovor, obje države moraju započeti postupak, a ukoliko ne postignu dogovor u propisanom roku, predmet se upućuje nezavisnoj arbitraži koja donosi obavezujuće rješenje.

Slična situacija postoji između Belgije i Holandije, gdje desetine hiljada prekograničnih radnika svakodnevno prelaze granicu zbog posla.

Poseban izazov pojavio se nakon pandemije, kada je veliki broj zaposlenih radio od kuće, pa je postalo nejasno u kojoj državi zapravo nastaje oporezivi prihod. Upravo zbog takvih slučajeva evropski sistem rješavanja sporova postao je važan instrument zaštite i zaposlenih i poslodavaca.

Ni velike kompanije nijesu izuzetak.

Francuska kompanija koja ima proizvodni pogon u Španiji može se suočiti sa različitim tumačenjima gdje je ostvarena dobit. Ako obje države zatraže porez na isti profit, kompanija ima pravo da aktivira evropski mehanizam za rješavanje spora, čime se izbjegava dugotrajna pravna neizvjesnost.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO ZA CRNU GORU?

Investitorima nijesu više važni samo poreske stope i visina nameta.

Jednako važna je pravna sigurnost.

Investitor koji ulaže nekoliko desetina miliona eura želi unaprijed znati da u slučaju spora postoji efikasan mehanizam zaštite njegovih prava.

Upravo zato Evropska komisija novi sistem smatra dijelom stvaranja povoljnijeg poslovnog ambijenta na jedinstvenom tržištu. Ideja nije smanjivanje poreza, već uklanjanje pravne neizvjesnosti koja često odvraća investitore od prekograničnog poslovanja.

Za Crnu Goru, koja nastoji privući nove investicije i postati punopravna članica Evropske unije, to može predstavljati dodatnu prednost.

Domaća preduzeća koja posluju sa partnerima iz država članica imaće jasnije procedure u slučaju poreskih sporova, dok će strani investitori dobiti dodatnu garanciju da eventualni nesporazumi neće ostati neriješeni godinama.

VIŠE OD TEHNIČKE IZMJENE

Na prvi pogled, riječ je o izmjeni poreskih procedura koja neće biti vidljiva većini građana.

Međutim, njen značaj je mnogo širi.

Radi se o promjeni filozofije poreskog sistema – od modela u kojem su građani i kompanije zavisili isključivo od pregovora između država, ka sistemu u kojem poreski obveznik dobija pravo da svojim prigovorom pokrene međunarodni postupak i zahtijeva donošenje konačne odluke u razumnom roku.

Upravo zato evropski stručnjaci ovaj mehanizam smatraju jednim od najvažnijih koraka u jačanju pravne sigurnosti na jedinstvenom tržištu.

Za Crnu Goru, koja zatvara pregovaračka poglavlja i usklađuje zakonodavstvo sa evropskim standardima, riječ je o još jednom pokazatelju da proces pristupanja Evropskoj uniji ne znači samo preuzimanje novih obaveza, već i uvođenje instrumenata koji građanima i privredi pružaju znatno veću zaštitu nego što je to bio slučaj do sada.

TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.