Video
Sutkinja Privrednog suda Radmila Perović je u prvostepenoj presudi utvrdila da je Morsko dobro, kao javno preduzeće, bilo dužno da realizuje zaključke Vlade prema svim korisnicima morskog dobra u cilju umanjenja negativnih efekata pandemije na privredu. Ne postupajući na taj način u odnosu na Pomorski saobraćaj, Morsko dobro je, po ocjeni suda, postupalo suprotno načelima savjesnosti, poštenja i dužne pažnje.
Iz Morskog dobra su u tužbi tvrdili da je Pomorski saobraćaj samoinicijativno smanjivao mjesečne naknade na pola, ocjenjujući da na to nijesu imali pravo, imajući u vidu da nijesu potpisali aneks Ugovora o korišćenju morskog dobra, odnosno pristaništa u Kamenarima i Lepetanima. Sudije Apelacionog i Vrhovnog suda bile su saglasne sa stavom sutkinje Perović da Morsko dobro nije imalo pravo da fakturiše kompletan iznos mjesečne naknade imajući u vidu odluku Vlade.
– Činjenica da među parničnim strankama nije zaključen aneks ugovora kojim bi se umanjila naknada za korišćenje morskog dobra u skladu sa odlukama Vlade i Upravnog odbora Morskog dobra, nije od uticaja na drugačiju odluku suda. Pomorski saobraćaj, kao privrednik koji je imao zaključen ugovor, imao je legitimno očekivanje da će Morsko dobro, kao javno preduzeće u većinskom vlasništvu države, sprovesti svoju i odluku Vlade i naknadu umanjiti za 50 odsto od ugovorene naknade – navodi se u prvostepenoj presudi.
Sud ukazuje da je Morsko dobro od jula do decembra 2020. godine fakturisalo Pomorskom saobraćaju polovinu naknade, što je ova kompanija izmirivala, a da je naknadno, krajem januara 2021. godine za iste te mjesece fakturisalo drugu polovinu. Nakon toga, preostalih pola godine, Morsko dobro je nastavilo da fakturiše naknade u punom iznosu, a Pomorski nastavio da plaća, ali polovinu.
– Iz toga proizilazi da je Morsko dobro do kraja 2020. godine realizovalo mjere Vlade iako se Pomorskim saobraćajem nije zaključilo aneks, zbog čega ova kompanija nije imala razloga da podnosi bilo kakvu inicijativu za zaključenje aneksa kojim bi se naknada umanjila – stavovi su svih sudskih organa.
Vrhovni sud je takođe ukazao da su nižestepeni sudovi, nasuprot navodima revizije, primijenili materijalno pravo, dali jasne, valjane i potpune razloge koje u potpunosti prihvata. Naglašavaju da zaključak Vlade predstavlja akt koji odmah proizvodi posljedice, te da je odredba ugovora o visini naknade bila derogirana dok su mjere Vlade bile na snazi, pa je Pomorski saobraćaj morao da plati samo polovinu, što je i uradio.
– Revidentu (Morskom dobru) je i te kako bilo poznato da su zaključci Vlade obavezujući u pogledu visine naknade, o čemu svjedoči i samo postupanje tužioca kada je račune za period od jula do decembra 2020. godine dostavljao tuženom sa umanjenjem, shodno zaključcima Vlade, kada je u skladu sa tim zaključcima Upravni odbor tužioca, donio odluke 28. jula 2020. i 28. februara 2021. godine, i visinu naknade obračunavao sa umanjenjem od 50 odsto od ugovorenog iznosa – ukazuju sudije odbacujući navode Morskog dobra da zaključci Vlade nijesu bili obavezujući.
Preporučeno
Vlada je prvobitno u julu 2020, a onda i krajem januara 2021. godine u cilju podrške privredi i građanima, na prijedlog Ministarstva ekonomskog razvoja, donijela mjere kojima je, između ostalog, zadužila Morsko dobro da umanji godišnje naknade za korišćenje morskog dobra, što je potvrdilo i Morsko dobro kroz zaključke Upravnog odbora.
