Video
U HRA ističu da su ovakve izmjenezahtijevale prethodni ekonomski proračun uticaja na budžet, usklađivanje u Socijalnom savjetu i procjenu saglasnosti s Ustavom Crne Gore, što je sve izostalo.
“Ako je cilj bio da se, po svaku cijenu, penzioniše Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, radi se i o neprihvatljivom cilju s aspekta demokratije i vladavine prava, kao što je to već objasnila Venecijanska komisija.”, poručuju iz HRA.
Podsjećaju, usvojenim amandmanom koji su na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu nedavno podnijeli poslanici Demokratskog fronta Milan Knežević i Maja Vukićević, predviđeno je smanjivanje granice za prestanak radnog odnosa po sili zakona sa 67 na 66 godina, i dodatno za određeni broj godina ako je zaposleni radio na radnim mjestima sa beneficiranim radnim stažom.
U kratkom obrazloženju amandmana je navedeno da je izmjena neophodna da bi se izvršilo “usklađivanje Zakona o radu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju jer se norma za odlazak u penziju u pogledu navršenih godina života razlikuje u pomenutim zakonima”.
“Međutim, u pitanju su propisi koji regulišu različita pitanja – Zakon o radu (ZoR) propisuje kada zaposleni mora da ode penziju, a Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (ZPIO) kada može da ode u penziju. Ranije je ZoR propisivao da zaposlenom radni odnos po sili zakona prestaje sa navršenih 67 godina starosti, dok je ZPIO omogućavao da muškarac ode u penziju i ranije, sa 66 godina starosti i najmanje 15 godina staža, odnosno žena sa 64 godine starosti i 15 godina staža. Do tog rješenja se došlo posliije dugih konsultacija socijalnih partnera, tj. Vlade, reprezentativnih udruženja poslodavaca i sindikata”, kažu u HRA.
Sada su na osnovu iznenadnog amandmana ZoR, koji je usvojila vladajuća većina, svi muškarci i žene obavezani da odu u starosnu penziju sa navršenih 66 godina.
“Jasno je da se ovdje ne radi o potrebi ujednačavanja propisa, već o veoma ozbiljnoj izmjeni zakona koja će poremetiti živote znatnom broju ljudi, koji sada radni vijek moraju da okončaju godinu dana ranije, što znači da će morati da plate zamijene penzijom koja u prosjeku čini polovinu plate. Ova promjena će neminovno opteretiti državni penzioni fond, mada u neidentifikovanom iznosu, jer ekonomski proračun posljedice ovakve izmjene zakona nije objavljen. To su sve razlozi zbog kojih se u demokratskim državama ovako ozbiljne izmjene zakona ne usvajaju na prečac, bez procjene troškova i javne rasprave”, upozoravaju u HRA.
Podsjećaju i da je Udruženje poslodavaca Crne Gore još u februaru ove godine pozvalo na povlačenje svih izmjena ZoR iz skupštinske procedure zato što Ustavom i zakonom predviđen konsultativni proces u Socijalnom savjetu nije bio sproveden. Nedavno je reagovala i Unija slobodnih sindikata koja je istakla i sve mane poslednjeg amandmana, dok je način njegovog usvajanja nazvala “nedopustivim zakulisnim izmjenama”.
U HRA navode da su poslanici vladajuće većine na jednako netransparentan način krenuli u izmjene zakona koji uređuju državno tužilaštvo.
“Iako je proces učinjen transparentnijim poslije protesta domaće javnosti i međunarodnih organizacija, neprimjereno je zaobiđen proces pripreme zakona i javne rasprave od najmanje 20 dana koji se morao održati da je predlagač propisa bila Vlada. U odnosu na prijedlog da se putem izmjene zakona smijeni Glavni specijalni tužilac, Venecijanska komisija je izrazila zabrinutost zbog takve “zloupotrebe zakonodavnih ovlašćenja” i objasnila da je takvo ponašanje “suprotno prirodi zakonodavne djelatnosti, koja definiše opšta pravila ponašanja, a ne preduzimanje izvršnih radnji u odnosu na određene pojedince ili situacije”. Posljednju odluku vladajuće većine, da se veliki broj ljudi bez opravdanog razloga otjera u penziju samo da bi joj se približio i Glavni specijalni tužilac, smatramo izrazito neodgovornim potezom na štetu građana i vladavine prava u Crnoj Gori”, poručuju iz HRA.
Preporučeno
Apeluju na sve poslanice i poslanike vladajuće većine da ne podržavaju zakonske inicijative koje se plasiraju bez neophodnih analiza, rasprava i uz kršenje Ustavom i zakonom propisanih procedura, kao u ovom slučaju, jer takva praksa ne doprinosi povjerenju u najviše zakonodavno tijelo, smanjuje kvalitet propisa, sužava kulturu dijaloga i protivi se demokratskim principima koji podržavaju uključivanje što više društvenih činilaca u donošenje odluka koje se tiču društva u cjelini.
