Video
Grlić Radman je tokom boravka u Crnoj Gori otvorio pitanje sukcesije vojne imovine bivše SFRJ, čiju vrijednost Zagreb procjenjuje na više od 2,7 milijardi dolara, ali i javno problematizovao brzinu zatvaranja pojedinih pregovaračkih poglavlja Crne Gore.
Prema informacijama Pobjede, crnogorska strana je Kos i Fon der Lajen prenijela svoju argumentaciju u vezi sa sukcesijom i ukazala na pokušaj da se bilateralna pitanja otvore upravo u završnici evropskog puta Crne Gore.
“Kos, koja je bila zajedno sa Grlićem Radmanom i Ibrahimovićem, nije mogla da vjeruje što priča Radman, dok je Fon der Lajen, koja je za njegovu izjavu saznala tokom posjete novom komunikacionom centru Granične policije, bila maltene šokirana”, saopštio je izvor Pobjede iz samog vrha izvršne vlasti.
Sagovornik Pobjede tvrdi da se u Podgorici primjećuje praksa da hrvatski zvaničnici upravo tokom važnih međunarodnih događaja u Crnoj Gori otvaraju bilateralna pitanja i dovode ih u vezu sa evropskim integracijama.
Posebnu težinu, prema ocjeni izvora Pobjede, daje činjenica da su poruke iz Morinja stigle 1. oktobra, u trenutku kada je Crna Gora bila domaćin sastanka ministara vanjskih poslova Berlinskog procesa i kada su Kos i Fon der Lajen slale neke od najsnažnijih poruka do sada o završnici crnogorskih pregovora sa Evropskom unijom.
Zagreb govori o 207 plovila i 2,7 milijardi dolara
Grlić Radman je zajedno sa potpredsjednikom Vlade i ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem i Martom Kos položio vijenac kod spomen-ploče u Morinju, nakon čega je pred novinarima govorio o zahtjevima Zagreba u vezi sa vojnom imovinom.
Hrvatski šef diplomatije rekao je da školski brod „Jadran“ predstavlja samo dio mnogo šireg pitanja sukcesije.
Ustvrdio je da Hrvatska raspolaže dokumentacijom i interaktivnim mapama prema kojima se 31. maja 1990. godine oko 207 vojnih plovila nalazilo u Hrvatskoj, a svega tridesetak u Crnoj Gori.
Prema njegovim tvrdnjama, godinu kasnije odnos je bio gotovo obrnut, oko 207 plovila bilo je u Crnoj Gori, a tridesetak u Hrvatskoj.
Govoreći o nekadašnjim vojnim brodovima, podmornici, vojnoj bolnici i drugoj imovini, Grlić Radman je vrijednost onoga što Zagreb potražuje procijenio na više od 2,7 milijardi dolara.
Riječ je, međutim, o procjeni hrvatske strane, a ne o vrijednosti utvrđenoj zajedničkim međudržavnim sporazumom ili odlukom međunarodnog tijela.
Prema saznanjima Pobjede, crnogorska strana je evropskim zvaničnicama predočila svoj stav da se sporovi proistekli iz sukcesije bivše zajedničke države moraju rješavati kroz odgovarajuće međudržavne mehanizme, a ne pretvarati u dodatna politička mjerila u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
Radman problematizovao brzinu zatvaranja poglavlja
Još snažniju reakciju evropskih zvaničnica, prema tvrdnjama sagovornika Pobjede, izazvao je dio izjave hrvatskog ministra koji se neposredno odnosio na pristupne pregovore Crne Gore.
Grlić Radman je javno kazao da ima osjećaj da se pojedina pregovaračka poglavlja „nekako prebrzo zatvaraju“.
Govoreći i o Poglavlju 14 – Saobraćajna politika, poručio je da se poglavlja koja zahtijevaju posebnu pažnju ne mogu zatvarati samo zbog geopolitičkih razloga, već da za svako mora biti precizno utvrđeno da li su ispunjena mjerila.
Dodao je da države članice imaju pravo da, u skladu sa svojim argumentima, procjenjuju ispunjenost kriterijuma za zatvaranje poglavlja.
Ta poruka stigla je u trenutku kada je Marta Kos u Crnoj Gori govorila potpuno drugačijim tonom.
Kos je na ministarskom sastanku Berlinskog procesa podsjetila da je Crna Gora već zatvorila 18 pregovaračkih poglavlja i kazala da Evropska komisija očekuje zatvaranje još nekoliko na narednoj međuvladinoj konferenciji sredinom oktobra.
“Sada ste čvrsto u završnoj fazi, zato nastavite da ulažete svu energiju u uspješan završetak pregovora”, poručila je Kos.
Ona je ocijenila i da je napredak Crne Gore dao novi zamah politici proširenja na Zapadnom Balkanu, nazivajući 2026. rekordnom godinom za evropsku politiku proširenja.
Snažna poruka stigla je i od Ursule fon der Lajen. Nakon razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem, predsjednica Evropske komisije ponovila je perspektivu da Crna Gora postane 28. članica Evropske unije 2028. godine i ocijenila da se zemlja nalazi u završnoj dionici pristupnog procesa.
Dvije poruke u svega nekoliko sati
Tako su se tokom praktično istog dana iz Crne Gore čule dvije politički bitno različite poruke.
Kos i Fon der Lajen govorile su o završnoj fazi pregovora, novim zatvaranjima poglavlja i mogućnosti članstva Crne Gore u EU 2028. godine, dok je hrvatski ministar istovremeno otvorio pitanje vojne imovine vrijedne, prema procjeni Zagreba, više od 2,7 milijardi dolara i izrazio rezervu prema brzini zatvaranja pojedinih poglavlja.
U Podgorici, prema riječima izvora Pobjede, očekuju da se bilateralna pitanja rješavaju dijalogom dvije države, ali insistiraju da ona budu jasno odvojena od procjene da li je Crna Gora ispunila evropska mjerila za zatvaranje pregovaračkih poglavlja.
To pitanje dobija dodatnu političku težinu jer se Crna Gora nalazi u završnici pregovora, dok odluke o privremenom zatvaranju poglavlja zahtijevaju saglasnost država članica Evropske unije.
Sukcesija potpisana 2001, sukcesor SRJ je Srbija
Sporazum o pitanjima sukcesije bivše SFRJ potpisan je u Beču 29. juna 2001. godine između pet ravnopravnih država sukcesorki: Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. U ime SRJ dokument je potpisao tadašnji ministar spoljnih poslova Goran Svilanović.
Sporazumom je regulisana raspodjela različitih kategorija imovine, finansijskih prava i obaveza nekadašnje zajedničke države, ali je za vojnu pokretnu imovinu propisan poseban režim.
Aneks A, koji uređuje pokretnu i nepokretnu državnu imovinu, predviđa da materijalna pokretna imovina bivše SFRJ, po pravilu, pripadne državi sukcesorki na čijoj se teritoriji nalazila u trenutku proglašenja njene nezavisnosti.
Međutim, član 4 Aneksa A izričito izuzima vojnu imovinu iz tog pravila i propisuje da pokretna imovina koja je činila dio vojne imovine SFRJ bude predmet posebnih aranžmana koje treba da dogovore zainteresovane države sukcesorke.
To znači da se pitanje vojne imovine ne može svesti samo na pravilo o tome na čijoj se teritoriji određena imovina nalazila, već Sporazum upravo za tu kategoriju predviđa poseban dogovor zainteresovanih država sukcesorki.
Adresa za hrvatske zahtjeve, prema ovom tumačenju, nije samo Crna Gora već i Srbija kao pravni nasljednik države koja je bila potpisnica Sporazuma. Zagreb, međutim, posljednjih petnaestak godina nije intenzivno otvarao to pitanje. Ranije je od Beograda tražena nadoknada od 10 milijardi dolara na osnovu vojne sukcesije, ali nakon odbijanja taj zahtjev nije ponavljan na isti način.
Sporazum je stupio na snagu 2. juna 2004. godine, nakon što su ga ratifikovale sve države sukcesorke. Hrvatski sabor donio je zakon o njegovom potvrđivanju 3. marta 2004. godine, dok je instrument ratifikacije Hrvatske kod depozitara položen 3. maja iste godine.
Savezna Republika Jugoslavija Sporazum je potpisala 2001, a njen instrument ratifikacije deponovan je 10. oktobra 2002. godine.
Preporučeno
Zbog posebnog statusa vojne imovine, pitanje koje je Zagreb ponovo otvorio nije pravno završeno samim Sporazumom iz 2001. godine, već je riječ o oblasti za koju je predviđeno postizanje posebnih aranžmana među zainteresovanim državama sukcesorkama.
