STANDARD: Albanija u turizmu obara iz godine u godinu sopstvene rekorde. Sad otvaraju aerodrom u Valoni, a prije deset godina nijesu imali gotovo ništa. S druge strane nam je Hrvatska koja je prošle godine prihodovala od stranih turista 15 milijardi, a samo u četvrtom kvartalu, dakle ovom jesenje-zimskom 1,8 milijardi – pet stotina miliona više nego Crna Gora u cijeloj prošloj godini. Gdje smo mi kada pogledamo ove okolo? Turizam nam je najvažnija privredna grana. Od toga bi trebalo da živimo.

RATKOVIĆ: Umiremo. U Crnoj Gori je turizam, ovo je po meni najbolja definicija našeg stanja, u jednom dugom procesu tihog umiranja. Taj proces je počeo još devedesetih, a u proteklih pet godina „oslobodilačke“ vlasti je i znatno ubrzan.

Kada se raspala Jugoslavija mi smo spali na naše tada nacionalno tržište – a to znači Srbije i Crne Gore. Tada je počeo turizam da se zamjenjuje gradnjom stanova za tržište jer nije bilo turista iz Zapadne Evrope, prije svega iz Njemačke, Velike Britanije i iz Skandinavskih zemalja, na kojima počiva turizam cijelog Mediterana.

U protekle tri decenije se u Crnoj Gori gradilo iz godine u godinu sve više vikend stanova i kuća. To je bio biznis koji je nesputano i nekontrolisano razvijen nauštrb turizma.

STANDARD: To se događalo uprkos strateškim opredjeljenjima?

RATKOVIĆ: Da. Mi smo imali Master plan razvoja turizma Crne Gore iz 2001. godine, koji je protežirao jednu dobru strategiju – da se grade hoteli i da se razvija održivi turizam, prosječan standard da bude otprilike tri i po zvjezdice, da imamo do 2020. godine 100.000 hotelskih kreveta itd.

Ako Ulcinjsku rivijeru pustimo, da se ona tako razvija u pravcu real estate biznisa, onda smo izgubili najjaču tačku za razvoj turizma u Crnoj Gori

Međutim, iako su prihodi rasli, time se nije dobro upravljalo. Nastavljena je gradnja prije svega rezidencijalnih objekta. A rezidencijalni objekti su najveća opasnost u održivom turizmu čak i kada su osmišljeni, dobro, kao što su to Luštica, Porto Novi i Porto Montenegro. Ipak to nije turizam, to je real estate biznis sa elementima turizma. Sam turizam je tu manji dio i u funkciji je rezidencije. To znači da njima nije važno da li njihovi hoteli dobro rade, jer je tih hotela jako malo – recimo u Porto Montenegru je samo jedan hotel – Regent, a sve ostalo su apartmani koji su vlasništvo kupaca. Dakle to je sve prvenstveno biznis kupoprodaje nekretnina.

STANDARD: Je li to ono što nude sada investitoru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohamedu Alabaru, odnosno njegovoj kompaniji Eagle Hills, da radi na Velikoj plaži?

RATKOVIĆ: Da, upravo to. S tim što bi to kod Alabara bilo još mnogo gore jer bi bilo ogromno. To bi bilo sigurno 40-50 hiljada stambenih jedinica.

On je lijepo ispričao i korektno, što namjerava, i kazao je da nema on te projekte, nego da ima izvode ili skice iz svojih drugih projekata, pa bi nešto tako pravio i kod nas. A to bi nas definitivno dotuklo, to bi sahranilo ovo malo turizma. Jer ako Ulcinjsku rivijeru pustimo, da se ona tako razvija u pravcu real estate biznisa, onda smo izgubili najjaču tačku za razvoj turizma u Crnoj Gori pošto taj dio ima najbolje prirodne resurse. Tu je i Master planom predviđeno oko 40.000 hotelskih kreveta. Dobro, to je bilo prije pandemije, tu bi trebalo odraditi neke manje promjene, ali je osnovni kapacitet taj. Tako da bismo mi takvim aranžmanom s Alabarom zapečatili sudbinu – izgubili bismo za turizam ubjedljivo najbolju lokaciju koju imamo.

STANDARD: Kažete da „bismo izgubili“, a ne „da ćemo izgubiti“. Ne vjerujete da će paf-paf premijeru uspjeti ovaj naum?

RATKOVIĆ: Mislim da bi to jako teško išlo jer bi došlo u sukob sa svim što imamo od regulative. Vjerujem i da će naši partneri iz Evropske unije reagovati. Imamo iskustvo da je svojevremeno ambasadorka Njemačke angažmanom praktično spriječila uništenje Solane kao biodiverziteta. Reagovali su stranci svojevremeno za Buljaricu gdje je bio projekat koji je podrazumijevao 40.000 stanova od Mišića do Petrovca, čime bi bila uništena lokacija. Ondašnja vlast je imala sluha za primjedbe međunarodnog faktora, i do toga nije došlo.

Imamo nekoliko decenija lagano umiranje turizma. A ovo što sada imamo u ovih pet godina je umiranje ili ubijanje države.

Mislim da će improvizacijama pokušati da urade to što su namjerili, ako ne budu spriječeni.

STANDARD: Ko da ih spriječi?

RATKOVIĆ: Svi. Vidjeli smo da su Ulcinjani lijepo reagovali, da su se pridružile i mnoge nevladine organizacije, koje su se konačno probudile, većina ih je bila zaspala nakon 30. avgusta 2020. A u tom periodu njihovog spavanja imali smo devastaciju države – zatvaranje Montenegro Airlinesa, problematizovanje Svetog Stefana itd. Ali eto, makar su se sada probudili. Vjerujem da će reagovati Brisel, a vidim i unutar Crne Gore otpor. Tako da nijesam siguran da im ovo može proći.

STANDARD: Pita li vlast struku kada donosi ovakve odluke?

RATKOVIĆ: Uglavnom nas ništa ne konsultuju niti pitaju. Prije tridesetoavgustovske promjene vlasti su još i znali da pitaju ponekad. Recimo kad se donosio Master plan zvali su nas, bili smo konsultovani. To su tada Njemci radili i uvažili su naše primjedbe, tako da je druga verzija bila još bolja. Konsultovali su nas i 2018. i 2019. godine o primjeni Marketing Strategije, odnosno dobrog Marketing plana našeg turizma, jer su smatrali su da nemaju dovoljno kapaciteta da je primijene.

U međuvremenu je došla pandemija korona virusa, pa poslije nje promjena vlasti i više nas niko ništa ne pita. I ne samo nas. Vlast čini što joj je volja.

Ovo je sad nekakvo vrijeme došlo kod nas u kojem kao da nema zakona, kao da nema Ustava, sve se dogovara na brzinu, žuri se. Vlast se ponaša kao da je tu da nešto otme, prokrijumčari ili ukrade, da što prije tu pokuša neke pare da okrene. Zaista je nepodnošljiva brzina kakvom donose strateške odluke. Ta brzina nije primjerena značaju odluka. Tako da je to razlog što se žuri i s ovim dilom s Alabarom.

Rekao sam na početku da imamo nekoliko decenija lagano umiranje turizma. A ovo što sada imamo u ovih pet godina je i umiranje ili ubijanje države.

Imali smo promjenu vlasti nakon što su devet mjeseci za to marširali popovi. I sada to traje. Ni jedni izbori se ne završavaju bez direktnog uplitanja vlasti Srbije. Dolaze ljudi koji dijele pare. To je već i Evropska unija primijetila, a sada je i patrijarh Srbije molio Rusiju da im pomogne da anektiraju Crnu Goru, dio Bosne i Hercegovine, odnosno Republiku Srpsku i Kosovo. To je nečuveno da jedan prvi pop neke crkve ide da traži od druge zemlje da mu pomogne u osvajačkim pohodima. Tamo se ne zna što je crkva, a što država jer se predstavlja i ovime da je to jedno te isto. A njihove pristalice su ovdje na vlasti. Tako da nama uporedo s ovim procesom umiranja turizma sada umire i država.

Oni svaki propis, uključujući i Ustav, kreativno tumače. Te sporazume s Arapima, na primjer, oni ne bi smjeli ni da usvoje prostom većinom. Pošto se tu radi o otuđivanju državne imovine, morala bi za usvajanje da bude neophodna dvotrećinska većina. Onda kad se suoče s takvim situacijama – oni to jednostavno preskoče. Sve što im smeta, svaki propis koji im ne odgovara, „rješavaju“ tako što se prave da taj propis uopšte ne postoji ili ga tumače kao da u njemu piše ono što ne piše.

Tako ubijaju lagano državu. I ona umire, a ne samo turizam.

STANDARD: I mimo Alabara, ne idu stvari u turizmu kako treba. Prošla godina je godina pada, a tada nije bilo ovdje zamajavanja s Alabarom.

RATKOVIĆ: Ne može se turizam dobro razvijati bez destinacijskog menadžmenta, a za to je nadležna prije svega država u partnerstvu sa privrednim subjektima. Ona mora da vodi taj posao, a toga kod nas nema. Mi ne pripremamo nijednu turističku sezonu tako dobro kako treba.

Prije ovog razgovora sam bio na jednom sastanku, slušao sam jednog Njemca kako govori. On je predsjednik zajedničkog crnogorsko-njemačkog Odbora za turizam. Oni su zainteresovani, a mi umjesto da s tog važnog tržišta imamo 50% turista, nama je udio njemačkih turista 4-5%. Drugo, turisti iz Zapadne Evrope su sve manje zadovoljni. Ove godine se očekuje pad i sa tog tržišta, jer je kod nas avantura doputovati, Mi čekamo goste s otvorenim gradilištima. Niko neće tako da provodi odmor. Znači, postoji jedna opšta nebriga za turizam, za privredu, za državu.

STANDARD: Kada smo prestali da razmišljamo o važnosti destinacije? Makar na tom polju smo nešto značili. Prije pedesetak godina smo imali slike Tita na Svetom Stefanu svjetskim džet setom.

RATKOVIĆ: Tadašnja država je ipak bila uređena u poređenju s ovim danas. Drugo, republike su imale samostalnost u upravljanju privrednim razvojem. Kandidovale su projekte, a savezna administracija se nije miješala, sem da pomaže. Bile su tri turističke republike: Hrvatska, kao najveća, pa Crna Gora, pa Slovenija. Te tri primorske republike su imale jak lobi, snažan uticaj na savezno zakonodavstvo i na savezne strategije i to se shvatalo kao nešto što je dobro ne samo za turizam u užem smislu, nego za sve grane jer je to put da se prevaziđe problem siromaštva. Tako da je nama, recimo Budva, kroz turizam prošla put od jedne među najsiromašnijim opštinama do druge po nacionalnom dohodu per capita, odmah iza opštine Centar u Mariboru. Sveti Stefan je bio svjetski brend. Postojalo je nekoliko kopija ali ni jedna nije bila na tom nivou. Zbog toga su u zoni Svetog Stefana cijene u turizmu bile duplo više od cijena apartmana recimo u Budvi ili Bečićima, a da ne govorim o Baru, Ulcinju itd. Dakle. država se brinula o turizmu. A mi danas, umjesto da se, u interesu svoje Države, građana i privrede, međusobno dogovaramo o najboljim odlukama, mi se međusobno dijelimo i svađamo o tome kakav status Država treba da ima, da li je to Država građana ove Države ili susjedne čije lasti dugoročno pretenduju da one odlučuju o statusu, postojanju ili nepostojanju naše države. U tome im vjerno asistiraju i služe značajne političke snage i organizacije u Crnoj Gori, a najviše SPC.

Od uvođenja višestranačkog sistema mi imamo dvije struje – jedna je crnogorska, koja protežira nezavisnu poziciju, a druga je srpska. I mi se na izborima borimo čija će da bude naša država. To je apsurdna borba.

Da bismo napredovali, da bismo pokušali da zaustavimo ovo umiranje – mora u Crnoj Gori vrhovni princip da bude pomirenje sa svojom Državom

Sada imamo vlast koja je pod kontrolom druge države, Crkva je nesamostalni dio Crkve druge države, a ono malo autonomije što je Mitropolija imala za vrijeme Amfilohija Radovića, oni su odmah po njegovoj smrti ukinuli.

Tako da se ovdje iz izbora u izbore iznova stalno postavlja prvenstveno pitanje države, a onda sve ostalo. Ono sa čime treba da se pomire sve političke snage jeste istinsko pomirenje sa suverenošću i ustavnim sistemom svoje Države. Drugog pomirenja nam ne treba. Pomirenje se učvršćuje slobodnim izborima bez diskriminacije bilo koga ko je pomiren sa svojom Državom.

STANDARD: Jesu li naši problemu u turizmu, je li to umiranje, zato što ova vlast čini ono što odgovara Srbiji ili nekome u Srbiji, ili zato što su ovi koji vladaju Crnom Gorom neznaveni? ili i jedno i drugo? Ili nešto treće?

RATKOVIĆ: Ta su dva razloga primarna. Nijesu ove na vlast doveli građani Crne Gore nego Crkva Srbije i vlast u Srbiji. I to su doveli početnike, mlade. Oni su ih predstavili kao nekakve apostole, kao eksperte, a to nijesu ni apostoli ni eksperti. Nego je njima to bio prvi posao.

Oni su kao takvi jako zavisni. Bez podrške izvana ne mogu zadržati vlast. Tako da mi praktično nemamo svoju vlast, nego imamo namjesničku vlast druge države.

STANDARD: Po Vama su, dakle, razlozi naših problema u turizmu neznanje plus interes druge države?

RATKOVIĆ: Ovo je nečija agenda, a vlast je izvršilac te agende. Oni nijesu dorasli da vode državu, oni nemaju te kvalifikacije ni ta znanja. Imamo ministre početnike, nemamo ljude iz struke, nemamo ljude s iskustvom. Ima tu činovnika koji znaju svoj posao, koji su dugo tamo, koji se razumiju u turizam, ali su oni na nižim pozicijama i moraju raditi ono što im se kaže.

Što se tiče naše države – da bismo napredovali, da bismo pokušali da zaustavimo ovo umiranje – mora u Crnoj Gori vrhovni princip da bude pomirenje sa svojom Državom. To je jedino pomirenje koje nam treba.

Pominjali smo na početku i Albaniju i Hrvatsku. Tamo nema tih dilema. A to je osnovni uslov napretka.

STANDARD: Pošto je teško da će se do ovog ljeta izmiriti, slijedi li nam još jedna mršava sezona? S ovakvim cijenama, i ovakvim susjedstvom možda čak i gora od prošlogodišnje?

RATKOVIĆ: To je neminovno. Mi imamo pad stalno od 1990. godine. Ali smo imali rast prihoda pa se to kamufliralo. Međutim, troškovi su nam rasli brže tako da smo uvijek imali gubitak. U tom našem slobodnom padu od 1990. imali smo tih prvih godina veliki pad, pa smo pokušavali da se nekako dižemo. I tako smo došli do 2019. koja je bila jedina godina u plusu. Imali smo 15 miliona dobitka na 540 miliona prihoda. Poslije toga ide pad zbog pandemije, a onda ubrzavanje pada zbog „oslobođenja“. I uz to imamo ovaj kancer stambene izgradnje, a to uništava turizam. Tako se i mnogi hoteli pretvaraju u apartmane, jer ne mogu da se održe ovako. Onda nemamo modele umrežavanja hotela, jer mi treba da pratimo kako se organizuje tražnja i da se integrišemo kao ona.

Očekujem, dakle, nastavak tog negativnog trenda, čak i lošije rezultate nego prošle godine.

I to će se tako nastavljati i pogoršavati sve dok se ne bude ubjedljivi dio javnosti i građana stvarno pomirio sa svojom državom, a ne padao pod uticaj zlonamjerne propagande nedobronamjernih snaga iz susjedstva i njihovih sponzora s globalne scene, koji opet svoju snagu zasnivaju na vojnoj moći inače poraženoj u oba svjetska rata.