Dok se približava zatvaranje Poglavlja 15, energetski sektor postaje jedno od najdinamičnijih i najzahtjevnijih polja evropskih integracija. Crna Gora je, kako za Standard ističe ministar energetike Admir Šahmanović, već napravila istorijski iskorak kroz donošenje ključnih zakona i strateških dokumenata, ali pravi izazovi tek slijede.

Fokus se sada pomjera sa normativnog okvira na njegovu punu implementaciju – izgradnju tržišta, modernizaciju infrastrukture i jačanje otpornosti sistema.

U središtu reformi nalaze se sigurnost snabdijevanja, ubrzana energetska tranzicija i snažan investicioni ciklus u obnovljive izvore. Od uspostavljanja obaveznih rezervi nafte do aukcija za solarne i vjetroelektrane, država pokušava da istovremeno očuva stabilnost sistema i otvori prostor za održivi razvoj. U intervjuu, ministar Šahmanović govori o prioritetima, izazovima i konkretnim koracima koji bi Crnu Goru trebalo da pozicioniraju kao pouzdan energetski most između regiona i Evropske unije.

STANDARD: Koji su glavni prioriteti Ministarstva energetike u procesu ispunjavanja obaveza iz Poglavlja 15?

ŠAHMANOVIĆ: Naši prioriteti su jasno definisani kroz završna mjerila Poglavlja 15, ali suštinski se svode na jedan cilj, a to je sigurnu, stabilnu i modernu energetiku usklađenu sa evropskim pravilima. Prije svega, to podrazumijeva jačanje sigurnosti snabdijevanja, uključujući uspostavljanje obaveznih rezervi naftnih derivata, razvoj funkcionalnog i konkurentnog tržišta električne energije kompatibilnog sa evropskim, kao i ubrzanje energetske tranzicije kroz obnovljive izvore i energetsku efikasnost.

Sigurnost snabdijevanja temelj je naše energetske politike. Stabilnost sistema zavisi od sposobnosti proizvodnih kapaciteta da odgovore na promjene potrošnje i poremećaje u mreži. Upravo zato gradimo balansiran energetski miks, hidroelektrane kao ključni i fleksibilni resurs, termoelektrana kao trenutni oslonac stabilnosti i sve veće učešće solarnih i vjetroelektrana kao pravac budućeg razvoja. Paralelno, fokus je i na punoj implementaciji zakonodavstva, jer evropski standardi nijesu samo propisi, već njihova dosljedna primjena u praksi.

STANDARD: U kojoj fazi je trenutno usklađivanje crnogorskog zakonodavstva sa energetskim zakonodavstvom EU?

ŠAHMANOVIĆ: Crna Gora je danas na visokom nivou usklađenosti sa energetskim zakonodavstvom Evropske unije. U prethodnom periodu donijeti su ključni zakoni i strateški dokumenti, čime je napravljen istorijski iskorak. Trenutno se nalazimo u završnoj fazi,  fazi skrininga, odnosno potvrde usklađenosti, uz intenzivnu komunikaciju sa Evropskom komisijom.

Međutim, jednako važan fokus je prelazak sa formalne usklađenosti na punu funkcionalnost sistema. To znači razvoj tržišta, modernizaciju infrastrukture i sposobnost sistema da funkcioniše po pravilima koja važe u EU. Upravo naredni period je ključan da pokažemo da naš energetski sistem ne samo da je usklađen „na papiru“, već i da u potpunosti funkcioniše u praksi.

STANDARD: Koji su najveći izazovi koje Crna Gora ima u procesu zatvaranja Poglavlja 15?

ŠAHMANOVIĆ: Najveći izazov danas nije donošenje zakona, već njihova dosljedna primjena. To podrazumijeva jačanje administrativnih i regulatornih kapaciteta, ali i tehničku spremnost sistema za integraciju u jedinstveno evropsko tržište.

Posebno važan izazov predstavlja kapacitet elektroenergetske mreže. Naša mreža je projektovana za centralizovanu proizvodnju, dok energetska tranzicija zahtijeva decentralizovan, digitalizovan i fleksibilan sistem. Zato intenzivno radimo na modernizaciji prenosne i distributivne mreže, uvođenju pametnih sistema, kao i razvoju skladištenja energije.

Dodatni izazov predstavlja i dinamika realizacije projekata iz obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti, jer bez novih investicija nema ni energetske tranzicije ni dugoročne stabilnosti. Zato je saradnja sa evropskim finansijskim institucijama, fondovima od ključnog značaja za dalji razvoj I planiranje OIE projekata.

STANDARD: Koje mjere država planira da sprovede kako bi povećala udio obnovljivih izvora energije?

ŠAHMANOVIĆ: Država je već uspostavila snažan zakonodavni i strateški okvir, ali sada ulazimo u fazu konkretne realizacije. Ključni korak je uvođenje tržišnog modela aukcija za obnovljive izvore energije. Crna Gora je već pokrenula prvi aukcijski model za solarne projekte kapaciteta do 250 MW, čime smo napravili iskorak ka evropskom modelu.

Usvojen je i trogodišnji plan aukcija za period 2026–2028, a planirane su nove aukcije za solarne i vjetroelektrane. Naš cilj nije administrativna statistika, već realizacija projekata koji su finansijski zatvoreni i spremni za izgradnju.

Pored toga, radimo na stvaranju stabilnog investicionog ambijenta, jačanju pravne sigurnosti i korišćenju dostupnih evropskih fondova, kako bismo privukli kvalitetne investicije i ubrzali energetsku tranziciju.

STANDARD: Da li postoje novi planovi za razvoj solarnih i vjetroelektrana u Crnoj Gori?

ŠAHMANOVIĆ: Da, i to vrlo konkretni. Kroz aukcijski model i strateška partnerstva stvaramo uslove za snažan investicioni ciklus u oblasti obnovljivih izvora. Planirane su aukcije za 250 MW solarnih i 200 MW vjetroelektrana, uz značajno interesovanje investitora.

Posebno su važna partnerstva sa međunarodnim partnerima, uključujući Francusku i Ujedinjene Arapske Emirate, gdje je fokus na projektima koji su tehnički zreli i ekološki održivi. Naš cilj je da takve projekte brzo prevedemo iz faze planiranja u fazu realizacije.

STANDARD: Koje aktivnosti se preduzimaju kako bi se povećala energetska sigurnost države?

ŠAHMANOVIĆ: Energetska sigurnost je apsolutni prioritet i gradi se kroz više paralelnih pravaca. Prije svega, kroz jačanje domaće proizvodnje i balansiran energetski mikk, hidroelektrane kao ključni stabilizator sistema i rastući udio obnovljivih izvora.

Podaci jasno pokazuju taj trend: hidroelektrane učestvuju sa preko 50 posto do preko 60 posto proizvodnje u zavisnosti od godine, termoelektrana obezbjeđuje stabilnost sistema, dok udio vjetra i sunca kontinuirano raste i već dostiže dvocifrene procente.

Paralelno, radimo na modernizaciji elektroenergetske mreže, razvoju skladištenja energije i jačanju otpornosti sistema. Posebno je važna integracija u evropsko tržište električne energije, uključujući povezivanje sa Italijom, čime Crna Gora dobija ulogu energetskog mosta između regiona i Evropske unije.

Energetska sigurnost danas znači i ekonomsku sigurnost – stabilan energetski sistem je preduslov za razvoj novih industrija, uključujući digitalnu ekonomiju i data centre.

STANDARD: U kojoj fazi je uspostavljanje sistema obaveznih rezervi nafte i naftnih derivata i da li Crna Gora ispunjava EU standarde u toj oblasti?

ŠAHMANOVIĆ: U ovoj oblasti Crna Gora je ostvarila konkretan  napredak i danas možemo govoriti o sistemu koji je u potpunosti postavljen u skladu sa evropskim standardima. Donošenjem Zakona o sigurnosti snabdijevanja naftnim derivatima prvi put smo uspostavili uređeni model strateških rezervi, usklađen sa pravnom tekovinom Evropske unije.

Država trenutno raspolaže obaveznim rezervama naftnih derivata u količini od 44.260 metričkih tona, koje čine bezolovni benzin i eurodizel. To predstavlja oko 40% ukupne zakonske obaveze, dok ukupna obaveza iznosi 112.340 metričkih tona, odnosno količinu koja odgovara 90 dana neto uvoza, što je standard koji važi u Evropskoj uniji. Rezerve se kontinuirano dopunjavaju u skladu sa jasno definisanom dinamikom.

Sistem je organizovan po evropskom modelu, dakle dio rezervi skladišti se u Crnoj Gori, a dio u državama Evropske unije kroz mehanizam rezervacije proizvoda. Sve rezerve su u svakom trenutku dostupne državi i mogu se aktivirati odlukom Vlade u slučaju poremećaja na tržištu.

Paralelno, radimo na jačanju domaćih skladišnih kapaciteta. U Baru je nedavno najavljen početak realizacije projekta adaptacije i modernizacije državnih rezervoara ukupnog kapaciteta 17.600 kubnih metara. Ovi rezervoari su, nakon višegodišnjeg rješavanja imovinskih pitanja, konačno upisani na državu 2024. godine, čime su stvoreni uslovi da budu stavljeni u funkciju.

Sve ove aktivnosti pokazuju da Crna Gora ne samo da ispunjava obaveze iz Poglavlja 15, već sistemski gradi dugoročnu energetsku sigurnost, što je jedan od ključnih stubova stabilnosti svake države, posebno u uslovima nestabilnog globalnog tržišta energenata.