Video
Prema evidenciji Centralne banke Crne Gore, dijaspora u Crnu Goru formalnim kanalima šalje od 380 do 400 miliona eura godišnje, kazao je za Pobjedu direktor Uprave za dijasporu Predrag Mitrović.
Preporučeno
“Procjenjuje se da barem još jedan dio novca dijaspora šalje svojim porodicama privatnim kanalima, bez ikakve evidencije. Međutim, doznake su samo jedna vrsta podrške dijaspore matičnoj zemlji. Našu dijasporu ne treba primarno posmatrati iz ugla velikog davaoca novčane pomoći, jer ona posjeduje znanje, vještine, informacije i ljudski kapital. Sve navedeno su važni resursi, koji su mnogo značajniji za našu ekonomiju u budućnosti od tekućih doznaka”, rekao je Mitrović.
Da bi ovi resursi bili adekvatno iskorišćeni, potrebni su napori i sa crnogorske strane, kaže Mitrović, što podrazumijeva osmišljavanje konkretnih projekata i povlastica usmjerenih na dijasporu.
“Cilj nam je to, a vjerujem da činjenica što smo mala država to i pojačava, da imamo našu dijasporu kao investitore, da njima Crnu Goru učinimo atraktivnom za ulaganje i život”, istakao je Mitrović.
O brojnosti naše dijaspore se, dodaje Mitrović, može samo okvirno govoriti.
“Tačni statistički podaci ne postoje i teško su mjerljivi ako imamo u vidu disperziju naše dijaspore, njenu starost i naročito heterogenu vjersku i nacionalnu strukturu”, dodao je on.
Napominje i da je Uprava krajem februara ove godine započela izdavanje iseljeničkih knjižica, koje su namijenjene svim iseljenicima koji nemaju crnogorsko državljanstvo.
“Za sada, najviše zahtjeva imamo iz Turske, zatim Argentine i drugih zemalja Latinske Amerike, ali i Srbije, Makedonije, Luksemburga, a baza podataka o izdatim iseljeničkim knjižicama biće jedna vrste evidencije o ovoj kategoriji iseljeništva, dakle našoj starijoj emigraciji i iseljenicima koji nemaju crnogorsko državljanstvo”, naveo je Mitrović.
Najznačajnija novina koju uvodi Zakon o saradnji Crne Gore sa dijasporom iseljenicima jeste mogućnost sufinansiranja programa i projekata organizacija iseljenika na osnovu javnog konkursa.
“Ako imamo u vidu da su organizacije iseljenika obično registrovane kao nevladine organizacije u stranoj zemlji koje nemaju izvor finansiranja i sve svoje aktivnosti sprovode na volonterskoj osnovi, onda je jasno zašto je ovo neophodno i zbog čega upravo ova rješenja smatramo najznačajnijom kvalitativnom izmjenom koju uvodi prijedlog zakona”, zaključio je Mitrović.
