Video
Vjerujem da povećanje stope PDV-a od 1. januara sa 19 na 21 odsto neće uticati puno na životni standard socijalno najranjivijih kategorija građana, jer su cijene osnovnih životnih namirnica zaštićene nižom poreskom stopom. U svakom slučaju, vjerujem da ćemo prije isteka mandata ove Vlade biti u prilici da glasamo za sniženje stope PDV-a, kazao je u intervjuu Pobjedi Predrag Sekulić, predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.
Preporučeno
“Povećanje stope PDV-a je ekonomski iznuđen potez, prije svega zbog visine javnog duga. To je pokazivanje ozbiljnog odnosa prema kreditorima i prema finansijskim institucijama”, ističe Sekulić odgovarajući na pitanje kako će se povećanje PDV-a i akciza odraziti na standard građana i poslovanje privrede.
On ističe da za kritike uvijek ima mjesta, ali vjeruje da ćemo se lako složiti da je situacija danas mnogo bolja nego u ranijem periodu.
“Za neke stvari je potrebno vrijeme. Ako uporedimo izvještaje Državne revizorske institucije u proteklih nekoliko godina vidjećemo da kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava situacija je iz godine u godinu sve bolja. Sa druge strane, otvoreno je pitanje naplate poreskog duga iz ranijeg perioda. Pri tome, ne smijemo zaboraviti da smo, zajedno sa većinom ekonomija u Evropi i razvijenom svijetu, prošli kroz veoma tešku ekonomsku krizu. Mjereno brojkama, ali i izgubljenim radnim mjestima, zatvorenim fabrikama, dužini trajanja recesije itd … ovo je bila jedna od najvećih globalnih ekonomskih kriza do sada. Sve države su imale obaveze zbog svojih građana ne samo da pokušaju da sačuvaju dostignuti životni standard nego i radna mjesta”, navodi Sekulić.
On ističe da u takvoj situaciji ekonomski intervencionizam, u većoj ili manjoj mjeri, je bio prisutan svuda.
“Federalne američke rezerve su nekoliko godina upumpavale milijarde dolara svakog mjeseca kako bi sačuvali automobilsku industriju SAD od potpunog kolapsa. Isto je bilo i sa bankarskim sektorom. Slično su, kroz mehanizme koji su im stajali na raspolaganju, činile i evropske države. Veliki poreski dužnici u Crnoj Gori su i veliki poslodavci u privatnom sektoru što, naravno, nije i ne može biti opravdanje. Ali uvođenje poreske i finansijske discipline nije tako jednostavno i ne smije se jednostrano posmatrati. Najlakše je zatvoriti neku firmu, rasprodati imovinu, namiriti dio potraživanja. Ali to ima i svoje posljedice, prije svega po zaposlene u tim preduzećima i njihove porodice. Takođe, takvi potezi imaju i ekonomske posljedice. Ne treba zaboraviti da pored velikih privatnih preduzeća koja duguju državi, imamo i čitave profesije na listi dužnika od advokata do taksista. Nije mali dug ni javnih preduzeća… Osnovno je pitanje da li država treba da posegne za radikalnim potezima koji joj stoje na raspolaganju ili je možda bezbolnije da pokušamo da pomognemo da se ovaj problem riješi bez većih ekonomskih lomova nekim drugim mehanizmima. Naravno, ovo ne znači da ne treba sankcionisati svaki pokušaj protivzakonitog bogaćenja na račun drzave. Uz to, ne treba zaboraviti da su na ovaj način zakinuti i država i građani, ali i u neravnopravan položaj dovedena preduzeća sa ,,bijele liste“, rekao je Sekulić.
