On je kazao da kompanije, koje su sa crnogorskom Vladom potpisale ugovore o istraživanju i eksploataciji ugljovodonika, imaju besprekorne reference i standarde po pitanju sigurnosti i zaštite okoline.

“Poznat nam je rad naših crnogorskih kolega, a sama činjenica da u ovom trenutku imate prvo istražno offshore bušenje, govori u prilog tome kako je Crna Gora spremna i za veće poduhvate”, rekao je Šikonja agenciji Mina-business.

Konzorcijum kompanija Eni i Novatek počeo je u četvrtak prvo istražno bušenje nafte u crnogorskom podmorju na dubini od 6,53 hiljade metara. Istražno bušenje u moru između Bara i Ulcinja trajaće četiri i po do šest mjeseci.

Ukoliko se utvrdi postojanje nafte i gasa u crnogorskom podmorju, prihodi od 62 do 68 odsto pripašće Crnoj Gori.

Šikonja je, komenatrišući taj procenat, naveo da svaka država na svijetu ima svoj model, odnosno Zakon o ugljovodonicima, prema kojem se utvrđuje ugovorni i fiskalni režim u istraživanju i eksploataciji.

“Procenat koji uzima država u direktnoj je korelaciji s geološkom atraktivnošću podzemlja, odnosno sa naftno-gasnim potencijalom koji posjeduje. S obzirom na to da Crna Gora nema do sada proizvodnju nafte i gasa, za vjerovati je da je taj procenat odgovarajući”, ocijenio je Šikonja.

On je rekao da praksa u drugim državama pokazuje da 60 odsto investicije ostaje državi, odnosno lokalnoj zajednici, kroz usluge i davanja.

“Indirektni ekonomski učinci istraživanja odnose se na potražnju za dobrima i uslugama direktno povezanih s aktivnostima istraživanja i eksploatacije ugljovodonika. To znači da će sigurno doći do pozitivnog uticaja na mnogobrojne propratne usluge poput mehaničkih, remontnih, telekomunikacionih, kao i usluga održavanja postrojenja, zbrinjavanja otpada i pripreme hrane i smještaja za radnike”, dodao je Šikonja.

Na jedinicama lokalnih zajednica je, kako je rekao, da se što bolje i što prije pripreme.

“Potencijal je ogroman, a koliko će ga iskoristiti zavisi od njih”, poručio je Šikonja.

Komentarišići kritike na račun zaštite životne okoline, koje prate ovu industriju, Šikonja je rekao da se Hrvatska, iako su ekolozi zabrinuti zbog potencijalnih rizika, bavi istraživanjem i eksploatacijom već skoro 50 godina, istovremeno razvijajući turizam koji neprestano raste.

“Istra decenijama živi s platformama, a da za tu činjenicu mnogi čak u Istri nijesu ni znali. Na Jadranu, ne samo na hrvatskoj strani, imamo dugu tradiciju proizvodnje nafte i plina. Imamo platforme izgrađene u vrijeme kada tehnologija i standardi zaštite okoline nijesu razvijeni kao danas, ali ni u jednom trenutku nije bilo ugroženo očuvanje okoline”, poručio je Šikonja.

On je kazao da su istraživanje i eksploatacija ugljovodonika na moru u Hrvatskoj regulisani brojnim međunarodnim, evropskim i hrvatskim propisima, koji kao takvi štite more i morsku okolinu.

Želimir Šikonja (Foto: hunig.hr)

“Podržavamo sve napore naših susjeda u pogledu istraživanja i eksploatacije, ali naša je zajednička odgovornost tretirati Jadran ne samo kao raspoloživi, već izuzetno ranjivi i neprocjenjivi resurs”, naveo je Šikonja.

On je podsjetio da je u Hrvatskoj, nakon godina stagnacije, 2014. godine ponovno pokrenut talas istraživanja i eksploatacije ugljovodonika.

“Zavladao je veliki interes kompanija, a četiri nove kompanije ušle su na tržište. Imamo i prva komercijalna otkrića gasa. U ime Hrvatske cijeli taj proces vodi Agencija za ugljovodonike, koja je osnovana neposredno nakon donošenja novog Zakona o istraživanju i eksploataciji”, rekao je Šikonja.

Prema njegovim riječima, naftna industrija pretrpjela je ogroman udarac posljednjih nekoliko godina, što se najviše osjetilo na području novih istraživanja, posebno onih na moru koji predstavljaju najveći rizik i daleko najveći trošak za naftne kompanije.

On je saopštio da procjena ugljovodoničnog potencijala nekog područja podrazumijeva više faza, a u svakoj se procjenjuju resursi, odnosno perspektivni ugljovodonici koji još nijesu otkriveni odnosno potvrđeni.

“Prva istražna bušotina potvrđuje ili ne potvrđuje prisutnost ugljovodonika. Nakon potvrde prisutnosti ugljovodonika na prospektu, izrađuju se ekonomski modeli koji opravdavaju komercijalnost otkrića, te se na osnovu toga procjenjuju rezerve”, objasnio je Šikonja.

On je dodao da je naftna industrija pod uticajem geopolitičkih odnosa i da su periodično suočeni s krizama koje izazivaju nestabilne cijene sirove nafte, bilo da su u porastu ili u padu.

Evropa je sve više zavisna od uvoza, što za posljedicu ima nužno okretanja prema obnovljivim izvorima energije. To je posljedica smanjenja proizvodnje, odnosno povećanja potražnje.

„Prema izvještajima Međunarodne agencije za energetiku, do 2040. godine svijetu će biti potrebno oko 25 odsto više nafte i gasa nego što koristi danas, kako bi zadovoljio potražnju za energijom. Drugim riječima, u sljedećoj četvrtini vijeka, nafta i gas će i dalje biti potrebni kako bi se zadovoljila polovina svjetske potražnje za energijom, kao što je slučaj i danas”, objasnio je Šikonja.

Prema njegovim riječima, s obzirom da se vrijeme istraživanja i eksploatacije nafte i plina mjeri u decenijama, vrijeme za osiguranje energetske budućnosti je sada.

Takođe, sigurnost snabdijevanja u današnje vrijeme predstavlja jedan od temelja, kako energetske strategije neke zemlje, tako i strategije ekonomske i nacionalne sigurnosti.

“To naročito dolazi do izražaja u savremenim ekonomskim odnosima u kojima kontinuirano snabdijevanje energijom predstavlja temelj normalnog funkcioniranja privrede, naročito u zemljama koje, poput Hrvatske ili Crne Gore, uvoze značajne količine energije”, zaključio je Šikonja.