Video
Svrkota za Portal Standard navodi da će povećanje zarada uticati na cijene proizvoda i usluga, jer su troškovi rada jedan od elemenata koji se odražavaju na njihovu visinu. Međutim, zbog izrazite uvozne zavisnosti Crne Gore, taj uticaj neće biti isti u svim sektorima.
„Inflacije zbog povećanja zarada će biti i ona je neminovna, jer su zarade dio troškova koji se odražava na visinu cijena proizvoda i usluga. Pošto smo mi izrazito uvozna zemlja, malo šta proizvodimo, povećanje zarada u CG neće direktno uticati na povećanje cijena npr. prehrambenih proizvoda koji se uvoze iz Srbije gdje je cijena rada niža“, ističe Svrkota.
On objašnjava da će se uticaj povećanja zarada na cijene, kada je riječ o uvoznim proizvodima, ostvarivati kroz drugi mehanizam – ponudu i potražnju.
Zbog toga smatra da ograničavanje trgovačkih marži nije dugoročno rješenje, već da bi država trebalo da se usredsrijedi na podsticanje konkurencije.
„Umjesto što se vlada fokusira na intervencionizam kroz ograničavanje marži jedino pravo i dugoročno rešenje je podsticanje konkurentnosti, što bi u sektoru trgovačkih lanaca bilo ubrzavanje dolaska dugo najavljivanog Lidla“, poručuje Svrkota.
NAJVIŠE ĆE BITI POGOĐENI PENZIONERI I NEZAPOSLENI
Govoreći o tome ko će najviše osjetiti posljedice inflatornih kretanja, Svrkota ukazuje na razliku između građana kojima će zarade biti povećane i onih čija primanja neće pratiti rast troškova života.
„Koga će ova inflatorna kretanja najviše pogoditi? Nezaposle, penzionere kao i one na socijalnim davanjima. Takođe postoji grupa zaposlenih kojima će se primanja povećati za veoma mali %“, navodi on.
S druge strane, najveći procentualni rast prihoda imaće zaposleni koji su do sada primali minimalne zarade od 600 i 800 eura.
„Najveći dobitnici će biti oni koji su primali minimalce od 600 i 800e jer će procentualno imati najveći skok“, ističe Svrkota.
On, međutim, upozorava da građani ne bi trebalo da veću zaradu automatski poistovjećuju sa većom finansijskom sigurnošću.
„Građani moraju da budu svjesni da je najveći dio odgovornosti za njihovu finansijsku sigurnost na njima samima. Nekontrolisana potrošnja i zaduživanje za potrošnju ne može dovesti do veće sigurnosti sve i da imamo plate od 10 000 mjesečno“, kaže Svrkota.
Prema njegovim riječima, građani uglavnom razmišljaju o tome na šta će potrošiti veća primanja, dok bi trebalo da više pažnje posvete investiranju i obezbjeđivanju prihoda za period nakon odlaska u penziju.
„Jasno je da velika većina razmišlja kako će potrošiti veća primanja, ono o čemu bi trebalo da razmišljaju je investiranje kako bi obezbedili neka primanja kada odu u penziju, kao i investiranje u zdravstveno osiguranje jer je jasno da će ovakvi modeli voditi ka daljoj degradaciji javnog zdravstvenog i penzionog sistema“, upozorava on.
Svrkota, ipak, ističe da razumije koliko je teško razmišljati dugoročno kada su troškovi života visoki.
„Takođe shvatam da je jako tesko razmisljati tako dugoročno, kada su minimalni troškovi života za jednu prosječnu porodicu 3000e mjesečno“, navodi ekonomski analitičar.
DRŽAVA SPROVODI AD HOC MJERE BEZ ANALIZA
Svrkota smatra da bi država, baš kao i građani, trebalo da razmišlja dugoročno, umjesto da sprovodi mjere koje nijesu zasnovane na prethodnim analizama.
„Kao što bi građani trebali da razmišljaju dugoročno, to bi trebala da radi i država. Nažalost imamo ad hoc mjere poput ove reforme koja je plasirana bez ikakvih analiza kao predizborni marketing“, ocjenjuje on.
Kao jedan od pravaca promjena navodi digitalizaciju državne uprave i značajno smanjenje broja zaposlenih, uz istovremeno povećanje kvaliteta rada.
„Država bi trebala da se digatilizuje i smanji znacajno broj zaposlenih, istovremeno da poveća kvalitet istih. Samim time bi privreda imala više kapitala za ulaganje, a i više ljudskog kapitala za zapošljavanje bez potrebe za migrantima“, navodi Svrkota.
Prema njegovoj ocjeni, preglomazna i neproduktivna administracija predstavlja opterećenje koje iscrpljuje finansijske i ljudske resurse.
„Ovako imamo jednu crnu rupu koju predstavlja preglomazna i neproduktivna administracija koja uništava i ljudski i finansijski kapital“, smatra on.
Svrkota, međutim, ukazuje na to da su takve promjene teško ostvarive u sistemu u kojem veliki broj zaposlenih ima sigurna radna mjesta i predstavlja sigurne glasove.
„Naravno takve iskorake u sistemu gdje su svi ti zaposleni i sigurni glasovi je veoma teško napraviti“, zaključuje Svrkota.
Preporučeno
