Stopa zaposlenosti u Crnoj Gori dostigla je rekord, često smo u novijem periodu slušali od vlasti, koja bi nerijetko podatke predstavljala i grafikama koje su svjedočile o impozantnom rastu.

I tako je broj zaposlenih dostigao broju od 239.494 ljudi, makar prema onome što su nedavno iz Uprave prihoda i carina saopštili portalu Bankar. I na tom podatku uglavnom bi se završavale objave vlasti o obaranju rekorda i indikatoru boljeg života u Crnoj Gori.

No, slučajno ili ne, u tim objavama nikada nije predstavljana struktura zaposlenih. Može se naslutiti i zbog čega. Jer, u ukupnom broju radno angažovanih stanovnika, čak 32,5 odsto radi u javnom sektoru.

Podatak prećutkivan pri hvalospjevima: Svako treći radi u javnom sektoru

I to su podaci Uprave prihoda i carina, koji ne moraju nužno biti potpuno tačni, ali su za sada jedini konkretni – jer, pitanje o tome koliko je zaista zaposlenih u javnom sektoru, u Crnoj Gori je već duže misterija. 

Podaci tako govore da je od tih 239.494 zaposlenih, njih 77.801 u javnom sektoru. 

Procjene, koje je nedavno iznijela Akcija za socijalnu pravdu, govore kako je pritom oko 16.300 ljudi zaposleno u javnom obrazovanju, a blizu 10.000 u javnom zdravstvu.

Podaci nijesu ohrabrujući ni kada se oduzmu zdravstvo i obrazovanje

Sve ostalo otpada na organe državne uprave, fondove, agencije i ostala pravna lica koja vrše javna ovlašćenja, druge državne institucije, te na lokalne samouprave, ali i preduzeća i javne ustanove čiji su osnivači država ili opštine – bez onih iz oblasti obrazovanja i zdravstva.

U samoj Vladi i njenim ministarstvima, prije najnovijeg ‘cijepanja’, radilo je oko 7.000 ljudi. 

Pretpostavka je kako bi u preduzećima čiji je osnivač država i agencijama mogao biti angažovan i trostruko veći broj ljudi. 

Što se tiče zaposlenih u sistemu lokalne samouprave i njihovim preduzećima, brojke variraju – od 13.500, koliko stoji u informaciji Uprave prihoda i carina, do 15.001, koliko je prošle godine ‘izračunao’ Institut Alternativa, koji se latio nimalo lakog sabiranja po opštinama.

I kada se od 77.801 zaposlenog odbiju oni koji rade u obrazovanju i zdravstvu, ostaje brojka od oko 50.000 zaposlenih u ostatku javnog sektora. I to je oko – 20 odsto ukupnog broja zaposlenih u čitavoj državi.

Kako to izgleda u Evropi

Upravo ta kategorija zaposlenih potpada pod pojam državno-administrativni sektor kada u državama Evropske unije iznose podatke o zaposlenima. A na nivou EU, prosjek zaposlenih u državno-administrativnom sektoru, bez zdravstva i obrazovanja, iznosi oko sedam odsto u odnosu na cjelokupno stanovništvo koje je radno angažovano.

Raspon zaposlenih u državno-administrativnom sektoru varira – od pet odsto u Finskoj do 11 procenata u Luksemburgu.

Optimizacija uvijek ostajala samo slovo na papiru

Premda vlasti u Crnoj Gori od obnove nezavisnosti, uglavnom pod ‘pritiskom’ EU, kreiraju strategije reforme javne uprave, planove optimizacije i programe racionalizacije, sve predviđene mjere ostaju tek prazno slovo na papiru.

Kako godine odmiču, broj zaposlenih u javnoj upravi na svim nivoima konstantno raste. Kako se gdje promijeni vlast – od najmanje opštine do državnog nivoa – tako stiže i ‘novi val’ zaposlenja. Paralelno sa svim tim, raste i broj angažovanih po drugim osnovama – najčešće putem ugovora o djelu.

Siguran posao – prisitak na budžet i mogući problem na putu ka EU

I dok državni posao u Crnoj Gori i dalje uglavnom biva viđen kao naročita sigurnost – toliko da prema posljednjim istraživanjima i veliki procenat mladih želi raditi u državnoj upravi – jednog će dana neko morati da donese nimalo prijatne odluke, i to iz dva razloga.

Prvi je taj što povećanje broja zaposlenih znači i sve veći izdatak iz budžeta, koji će tek rasti ukoliko bude sproveden program “Evropa sad 2”. Takvi rashodi iz budžeta, dodatno, znače ili zaduživanje zbog tekuće potrošnje ili još veći pritisak na privatni sektor. Ili oboje.

Drugi je taj što bezbolnog puta u EU nema bez optimizacije unutar same javne uprave, koja je jedna od neizostavnih mjera na putu ka njenom efikasnijem radu. 

Na dan kada je preuzeo dužnost, premijer Milojko Spajić indirektno je nagovijestio kako je očito svjestan toga da viškovi zaposlenih u javnom sektoru potencijalno mogu biti ‘omča o vratu’ javnim finansijama.

“Stampedo”

Govoreći o “Evropi sad 2”, on je pomenuo i kako ne želi stvarati “stampedo ljudi koji će hrliti ka javnom sektoru”.

“To je nažalost radila 43. Vlada. To je partijsko zapošljavanje. A mi moramo da se vratimo na održivo povećanje zarada”, kazao je tada Spajić.

Aktuelni premijer nije prvi koji obećava obračun sa partijskim zapošljavanjem, koje je zapravo i ključni uzrok rapidnog rasta zaposlenih u javnoj upravi koji traje decenijama – gotovo od raspada stare Jugoslavije.

No, obećanja su jedno, a djelovanje nešto sasvim drugo.