Video
“Uprkos povećanju minimalnih zarada, donosioci odluka godinama unazad ne pokazuju interesovanje za inicijativu USSCG da u stabilan radni odnos transformišu nezakonite, prekarne ugovore pod kojima radi na stotine naših građana, pri čemu se najčešće upravo država pojavljuje u ulozi poslodavca koji, bez pravnog osnova, duže od deset godina angažuje pojedince pod ugovorima o privremenim i povremenim poslovima i ugovorima o djelu”, kažu u USS.
Za ove građane, dodaju, žrtve nezakonitih postupaka, ne važe odredbe Zakona o radu i kolektivnih ugovora, pa tako ih ne dotiče ni povećanje zarada niti bilo koje drugo pravo iz rada i po osnovu rada.
“Koncept dostojanstvenog rada podrazumijeva ne samo pravedne zarade već i pravedne uslove rada, jednake šanse i mogućnosti za sve građane. Podaci iz prakse govore u prilog tome da su u Crnoj Gori i dalje neki “jednakiji” od drugih. Uprkos naizgled smanjenoj nezaposlenosti, u Crnoj Gori danas nemamo jasne pokazatelje kakve su vrste radnih angažmana onih koji su u skorije vrijeme zaposleni”, napominju u USS.
Ptaju-Da li sezonski radnici, oni koji svega nekoliko mjeseci imaju ugovor i socijalno osiguranje, čine najveći udio onih koji naizgled smanjuju cifre zvanične statistike? Da li su stranci, privremeno angažovani, kojih je sve veći broj u Crnoj Gori, oni koji uljepšavaju zvaničnu statistiku?
“Podaci Zavoda za zapošljavanje govore u prilog tome da je od ukupnog broja oglašenih slobodnih radnih mjesta gotovo 90 odsto onih koji su oglašeni na određeno vrijeme. Odluke Vlade o kvotama za angažovanje strane radne snage govore u prilog tome da su iste veće od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori. Govore li ovi podaci sami za sebe, postavlja se pitanje”, naglašavajuu USS.
Prema njihovim tvrdnjama zaposleni u privatnom sektoru godinama unazad su zapostavljeni kako u pogledu dostojanstvenih uslova rada, tako i u pogledu dostojanstvenih zarada.
“Tome posebno doprinosi antisidnikalna diskriminacija koja, prolazeći nekažnjeno uprkos imperativnim odredbama Ustava, zakona i međunarodnih pravnih akata, osujećuje zaposlene da se sindikalno udruže i djeluju. Takav ambijent, udružen sa niskom kulturom socijalnog dijaloga dovodi do toga da decenijama unazad u Crnoj Gori u privatnom sektoru imamo granskih kolektivnih ugovora koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Ta činjenica govori u prilog drastičnog udaljavanja od koncepta dostojanstvenog rada”, kažu u USS.
Tamo gdje, ističu, izostaje socijalni dijalog i tamo gdje postoji nejednakost i diskriminacija logičan je i zakonit odgovor štrajk kao prekid rada i kao jedini legitimni oblik borbe i suprostavljanja nezakonitostima.
“I ovo pravo je zaposlenima u Crnoj Gori uskraćeno činjenicom da donosioci odluka i poslodavci od 2015. godine do danas uporno i svjesno izbjegavaju da donesu podzakonske akte koje su dužni da donesu radi preciznijeg definisanja štrajka u određenim djelatnostima. Oni koji su pisali zakone iste ne poštuju i ne snose teret odgovornosti za takvo (ne)činjenje. Ipak, govoriće nam ovih dana o tome kako je više nego bilo gdje drugo u Crnoj Gori prisutan koncept dostojanstvenog rada”, ocjenjuju u USS.
U USS navode da pojam socijalne zaštite posmatran kroz socijalno osiguranje dalek je za hiljade građana koji rade na crno zarad obezbjeđivanja kakve takve egzistencije.
“Dalek je i za naprijed pomenute kategorije svih onih koji su prinuđeni da prihvataju rad pod prekarnim, odnosno nesigurnim ugovorima. Adekvatno socijalno zbrinjavanje onih koji nemaju mogućnost da ostvare ustavnom garantovano pravo na rad misaona je imenica za sve one koji preživljavaju od sredstava za materijalno obezbjeđenje porodice, a koji u zavisnosti od broja članova domaćinstva, moraju preživjeti sa sredstvima koja se kreću od 87,91 do 167 eura u uslovima kada sindikalna potrošačka korpa iznosi 2.000 eura”, kažu u USS.
Napominju da od koncepta dostojanstvenog rada udaljava nas i nespremnost donosioca odluka da kroz izmjene Zakona o Fondu rada obeštete sve one zaposlene koji ne mogu ostvariti pravo na penziju jer im nije uplaćen penzijski staž zbog nespremnosti države da sankcioniše njihove poslodavce koji su u međuvremenu prestali da postoje ili su osnovali nove firme i nastavili da posluju na štetu zaposlenih i budžeta.
“Armija zaposlenih koji su kroz neadekvatne uslove rada i izloženost različitim faktorima zadobili profesionalno oboljenje ne uživaju nikakvu zaštitu budući da Crna Gora nema referentnu ustanovu za verifikaciju profesionalnih oboljenja. Neka to bude podsjetnik svim donosiocima odluka kada budu držali afirmativne govore o postignućima vezanim za uslove rada u Crnoj Gori”, ističu u USS.
Dodaju da društvo koje baštini nejednakost, u kojem partijska knjižica ima primat nad obrazovanjem i sposobnostima, koje gradi konkurentnost na jeftinoj radnoj snazi i nesigurnim oblicima rada, daleko je od koncepta dostojanstvenog rada.
Preporučeno
“Neka i ovaj sedmi oktobar bude upozorenja da smo zbog svih nas, a posebno zbog generacija koje dolaze, dužni da učinimo sve da uslovi rada, stabilnost i sigurnost radnog odnosa, poštovanje radnog vremena, adekvatnija usklađenost porodičnog i profesionalnog života, zaštita i zdravlje na radu i socijalni dijalog, budu na dostojanstvenom nivou i time zaista i počnemo da živimo floskulu koju često koristimo da je samo zadovoljan radnik produktivan radnik”, zaključuju u USS.
