Video
Ovu nagradu dodjeljuje Centar za građansko obrazovanje u okviru festivala „Ubrzaj“ tokom kog se prokazuju filmovi koji kao glavnu potku imaju borbu za ljudska prava i njihovo kršenje, a uručila joj je Daliborka Uljarević, izvršna direktorica te NVO.
U potresnom govoru, koji je obavio muklom tišinom prepunu salu KIC-a Budo Tomović, Pejović je kazala da je tokom mukotrpne borbe shvatila da ima dobrih ljudi.
Govorila je o svojim padovima, o tome da je uzdizao cilj da traži pravdu za svu djecu, i odgovornost onih koji treba da obezbijede normalno djetinjstvo.
Kazala je da nije tražila nemoguće, da vrati one koji su nastradali, već da je boli svako dijete koje doživljava tešku sudbinu u ratu.
,,A kad gubite nešto na pravdi Boga u jednoj državi, u jednoj lijepoj Crnoj Gori, gdje nema rata, onda se pitate gdje ste živjeli, zašto ste se borili. Glasala bih uvijek da život ima pravo, a to pravo bi bilo – da se ide redom. Ali, taj red kod mene nije imao pravila”, rekla je ona.
Od svih institucija u Crnoj Gori izdvojila je Ombudsmana, jer je to, kako je kazala jedina koja je toj borbi krenula pravim putem.
,,Da ja nisam vidjela da su napravljeni propusti, ne bih krenula u tu borbu. Bilo je strašno, bilo je užasno. Nije meni bilo da deset mjeseci stojim po najvećem nevremenu i kiši, nije meni bilo da stojim na ulici… Ali, upravo mi je sistem ostavio tu jedinu alternativu, da tu stojim”, rekla je ona.
Istakla je da to nikada ne bi mogla sama, bez onih koji su uz nju stajali na Kruševom ždrijelu, koji je nikada nijesu ostavili.
Poručila je da je samo htjela da institucije rade svoj posao kako treba.
,,Nije tu bilo ničeg izmišljenog, sve je očigledno, ali su ljudi zažmurili. A ja sam od njih tražila samo malo, za ovo moje mnogo. Ali, nijesu nam se udostojili pojedini, niti to odobravali”, kazala je Pejović.
Poručila je da im je kazala da je stavila tačku.
,,Jer, ja sam izgubila, a ne vi”, rekla je ona.
Kazala je i da djeci Cetinja treba vratiti osmijeh i da je na Kruševom ždrijelu stajala upravo zbog toga – jer cetinjski parkovi više nijesu oni sa dječijim smijehom.
,,Oni se boje od pucnja, jer taj grad je ranjen. I svima koji su komentarisali kako ne treba, opraštam, jer nisu znali što su pričali. I ne daj Bože niko moju ranu da nosi”, rekla je Pejović i uputila izraze neizmjerne zahvalnosti.
Kazala je da želi da živi toliko dok ne stavi tačku na sve za što se borila i završila sa citatom Dostojevskog.
,,Svi ideali svijeta nijesu vrijedni suze jednoga djeteta”, poručila je ona.
Preporučeno
