Komentarišući za Pobjedu šovinističku „pjesmu“, koja poziva na ubijanje jednog naroda u Crnoj Gori, a koja je u proteklih tri godine, zahvaljujući indolentnom odnosu crnogorskih institucija na govor mržnje, kleronacionalizam, šovinizam, postala hit „litijaškog pokreta“ Crkve Srbije u našoj zemlji, Adžić ocijenjuje da smo „izgleda, počeli da se navikavamo, nažalost, na nenormalnosti“.

STRAST I MRŽNJA

Da se Crnoj Gori i u Crnoj Gori, djelovanjem destruktivnih snaga koje ne mogu podnijeti njenu državnu nezavisnost i nacionalni identitet Crnogoraca, dešavaju ovakve ružne i prljave stvari. Događa se i to da se ponavlja da se jedna, nekadašnja narodska (ne i narodna) pjesma, višestruko spornog sadržaja i neprihvatljivih poruka, pogotovo u današnjem kontekstu, (a koja je inače dorađivana i dodavani su stihovi kojih nema u njenim nekadašnjim interpretacijama), neprimjereno i bjesomučno zloupotrebljava i koristi u svrhe nacionalšovinizma uperenog prema manje brojnim narodima i vjerama u Crnoj Gori, koje su po Ustavu i zakonima ove države njeni punopravni građani, kao i svi mi drugi, i to jednako – naglašava sagovornik Pobjede.

Nije teško, objašnjava on, zaključiti da je izvedba ove pjesme, danas u 21. vijeku i u aktuelnom kontekstu, usmjerena protiv pripadnika islama, odnosno, protiv muslimana u Crnoj Gori i primarno bosnjačkog/muslimanskog naroda.

– Podsjećam Kovačevića, zvanog Šubara sa četničkom kokardom, da je ovo 21. vijek i da su Turci, odnosno Osmanlije (Otomansko carstvo) otišli s Balkana prije više od 100 godina nakon Balkanskog rata (1912-1913), te je Šubara očito zakasnio makar za 110 godina da vodi svoje imaginarne „bitke“ sa Osmanskim carstvom, koje je davno nestalo. No, počela je očito – beogradskim lakejima iz Dražinog fronta u Crnoj Gori – izborna kampanja – naglašava Adžić.

Predsjednik nikšićke opštine Marko Kovačević slavio je doček takozvane pravoslavne Nove godine (u noći između 13. i 14. januara) uz „pjesmu“ nazvanu „Od Glave Zete do grada Spuža“, u kojoj jedan od stihova glasi: „…leleču Turci, kukaju bule“.

Nakon što se na društvenim mrežama pojavio snimak ovog slavlja, uslijedile su žestoke reakcije javnosti, ali institucije su bez reakcije. – Ovim što se desilo emitovana je najgora nacionalšovinistička strast i mržnja prema muslimanima u Crnoj Gori. Meni nije poznato da je u istorijskim izvorima, koji su primarni i prvorazredni, ta pjesma pjevana u Crnoj Gori od druge polovine 19. vijeka do kraja tog vijeka. Nije mi poznato ni kad je nastala, ni ko je njen autor. Kao ni đe je njen tekst u izvornom obliku i kada je objavljen. Ako je iđe ikada u izvorima – objašnjava Adžić.

U KOMUNIZMU SE NIJE SMJELA IZVODITI

On sumnja da se „ona pjevala u 19. vijeku, a da je istorijski provjereno i zabilježeno, niti u ratovima 1852-53, 1862, 1876-1878, pa ni u ratu 1912- 1913“. Ovaj istoričar nije, kako kaže, naišao na autentične zapise o tome.

– Ali i da se, recimo, nekad pjevala i u nekoj drugoj stihovanoj varijanti tada, to je bio sasvim drugačiji kontekst. Čini mi se da je ta pjesma nastala kasnije, tokom 20. vijeka. Inače, nijesam se detaljnije i iscrpnije bavio istorijatom nastanka te „pjesme“. Ali znam sigurno da ne bi trebalo da se pjeva danas. Trebalo bi da se vodi računa o tome da znamo istinu o brojnim i velikim zločinima, istrebljenjima i progonima nad muslimanima (današnjim Bošnjacima) koji su se dogodili u 20. vijeku i na prostoru Crne Gore. To bi trebalo da bude nauk da se više nikad takvo nešto ne ponovi, ni u primislima, a kamoli u stvarnosti – poručio je Adžić.

Podsjeća da je Crna Gora „ustavno definisana građanska država“ i ističe da je „nedopustivo i skandalozno danas širiti šovinističku propagandu izvodeći takav štetočinski i neprimjereni sadržaj“. – I nije samo ova i ovakva mržnja usmjerena prema bošnjačkom/muslimanskom narodu u Crnoj Gori, već i prema Albancima. Konkretnije, prema svim ispovjednicima islama u Crnoj Gori, što je, po meni, nacizam i to zahtijeva jednodušnu javnu osudu svih građanskih snaga u Crnoj Gori – zaključio je Adžić.

Poznatom crnogorskom guslaru Milanu Vujoviću ova „pjesma“ nije nepoznata, ali o njenom šovinističkom sadržaju, kako kaže, svjedoči i činjenica da se u vrijeme komunizma nije smjela izvoditi javno.

– To je pjesma nastala u narodu i njen sadržaj je mijenjan, dorađen. Neprimjereno je i neprihvatljivo pjevati takve pjesme danas u Crnoj Gori… To je zloupotreba, jer je u današnjem kontekstu ona potpuno naopaka – ističe on.

Ovaj guslar iz Nikšića dodaje da on nikada nije pjevao ovu „pjesmu“, niti bi, kako kaže – ikada.

– Ovo što se danas čini sve je u političke svrhe, to je strašno – dodaje on.

Iz nevladine organizacije Akcija za ljudska prava juče su pozvali tužilaštvo da odlučno reaguje i suprotstavi se izazivanju mržnje. Ipak, nijesu se fokusirali na slučaj u Crnoj Gori, već su iskazali „veliku zabrinutost zbog nedavnih događaja“, kako u našoj zemlji, tako i „regionu koji podstiču nacionalnu i vjersku mržnju i ugrožavaju bezbjednost građana“.

POZIV TUŽILAŠTVU

Pjevanje pjesme „Leleču Turci, kukaju bule, oj lele lele, evo ga Vule, a serdar Janko sa sabljom maše, udrite braćo, srpstvo je naše“, od strane gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića na dočeku tzv. Srpske nove godine, skandiranje „Ubij, ubij Srbina“ na utakmici tokom međunarodnog turnira u Sarajevu i napad na roditelje mladih fudbalera iz Beograda od strane huligana u Sarajevu moraju biti i javno osuđeni i efikasno kažnjeni da bi se spriječilo dalje rasplamsavanje mržnje, koje može samo da proizvede novo nasilje – saopštili su oni.

Očekuju od Višeg državnog tužilaštva u Podgorici da pjevanje šovinističke „pjesme“ ocijeni kao govor mržnje i procesuira, „kao i svaki sličan govor koji izaziva mržnju i produbljuje podjele“. Najavili su da će od Višeg državnog tužilaštva u Podgorici zatražiti informaciju „da li je iko procesuiran zbog govora mržnje koji se u Nikšiću čuo nakon skupa organizovanog 13. jula 2022. godine, na Dan državnosti, kada je, takođe, pjevana pomenuta pjesma ‘Leleču Turci, kukaju bule…’“.

Eksplozija govora mržnje, šovinizma, kleronacionalizma u Crnoj Gori dogodila se nakon što je Crkva Srbije počela sa organizacijom takozvanih protestnih litija koje su trajale od početka januara 2020. godine do avgusta, kada su proruske i prosrpske snage, koje je objedinila ova vjerska zajednica, izvojevale pobjedu na izborima.

Crnogorski gradovi tada su oslikani srpskim trobojkama, krstovima sa četiri S, Muslimanima/ Bošnjacima je poručivano da se sele, uništavani su spomenici narodnim herojima antifašističkog ustanka… Odgovor institucija bio je slab, a nakon što su kleronacionalističke snage preuzele vlast u zemlji reakcije nadležnih više skoro da i nema.

A, i teško je očekivati da reaguju, kada ministri pravde u dvije kleronacionalističke vlade – onoj Zdravka Krivokapića i ovoj odlazećoj Dritana Abazovića, javno negiraju genocid u Srebrenici. Jedan je tvrdio da za genocid nema dokaza, dok je ovaj drugi nedavno išao da slavi neustavni dan entiteta Bosne i Hercegovine – Republike Srpske, koji slovi kao dan početka genocida u ovoj zemlji. I odlazeći premijer, usred Potočara, negirao je genocid – poručujući da „genocid nije počinjen nad Bošnjacima nego nad ljudima“.

Đurović: U ratu nastale mnoge tvorevine zvane muzika

Profesorica i dirigentica u podgoričkoj Muzičkoj školi „Vasa Pavić“ Zoja Đurović kaže za Pobjedu da je „za muziku, odnosno pojedine pjesme ili cijela ciklična djela najgora moguća sudbina – njihova zloupotreba u svrhu kojoj nikako i nikad nijesu bila namijenjena“.

– Mnogo divnih djela, koja svojim ritmom, melodijom, dramskim nabojem, čak i mirnoćom i elegičnom notom, neki izdanci ljudskog roda, čija imena nijesu dostojna ni pomena uz njih, dosjetili su se, možda, bolje rečeno, drznuli, da tu božansku ljepotu stave u službu događaja, pojava ili sličnih stvari koje nikako ne služe na čast ljudskom rodu – ratovi, pohare, osvajanja – kaže ona.

Nije začuđena zloupotrebom „pjesme“ šovinističkog sadržaja, podsjećajući da su mnoge takve nastale tokom krvavihsukoba na prostoru bivše SFRJ, devedesetih godina prošlog vijeka.

– U posljednjem i, nadam se, baš posljednjem ratu i nakon njega, nastale su mnoge tvorevine zvane muzika, koje su u sadejstvu sa tekstom kojim se bezrazložno (rekla bih, ničim izazvano, osim nepotrebnim apetitima pojedinaca) veličao neki narod ili unižavao neki drugi ili se pozivalo na najgoru ljudsku rabotu, ubijanje, zarobljavanje ili protjerivanje drugih. Naravno, znajući kako je neuke i neznavene ljudske umove, samo takve, moguće navesti na svakakva činjenja i nečinjenja, neki nikako dobri ljudi su napravili nemjerljivu štetu najvećoj i najuniverzalnijoj umjetnosti i time unizili njenu osnovnu svrhu postojanja – da zbližava ljude – zaključila je sagovornica Pobjede.