ANALIZA: Kazne za pedofile su na zakonskom minimumu

Pavićević ocjenjuje da je ova analiza skroman dokument, koji, pored toga, nije adekvatno plasiran ni javnosti, zbog čega je izostala i javna debata o kaznenoj politici koja se sprovodi u našoj zemlji u toj oblasti.

– Na osnovu ove petogodišnje analize ne mogu se donijeti relevantni zaključci o procesuiranju ove pojave na našim prostorima, kao ni i o sudskoj praksi – upozorava ona.

Analiza

Pavićević je analizirala dokument Vrhovnog suda i ističe da su u dva slučaja „obljube s djetetom“, u nadležnosti osnovnih sudova, izrečene kazne od godinu dana za jedno i šest mjeseci za drugo djelo, dok je kod jednog slučaja „obljube s djetetom“ pred Višim sudom, gdje je predviđena zakonska kazna od tri do 12 godina, izrečena zatvorska kazna od godinu dana – ispod zakonskog minimuma.

– Za jedno krivično djelo „podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa“, koje je procesuirano pred osnovnim sudom, a za koje je predviđena kazna od tri mjeseca do pet godina, dosuđena je kazna tri mjeseca zatvora – kaže Pavićević.

Dodaje da su za krivična djela koja se odnose na korišćenje dječije pornografije dosuđene iste kazne kao i za neka djela konkretnih činjenja seksualne zloupotrebe nad djecom.

Raspon predviđenih kazni za počinioce krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnih osoba je od novčane, do kazne od nekoliko mjeseci zatvora i maksimalne do 10 godina, s izuzetkom kazne do 15 godina zatvora, ukoliko su se prilikom seksualne zloupotrebe desile teška tjelesna povreda, trudnoća, te ukoliko je seksualno iskorišćavanje vršilo više lica ili je nastupila smrt.

U Francuskoj, na primjer, navodi ona, za seksualno opštenje sa djetetom mlađim od 15 godina predviđena je kazna zatvora i do 20 godina.

Skupština Srbije je prošle godine usvojila izmjene Krivičnog zakona, na inicijativu podržanu potpisom od 160.000 građana, za uvođenje doživotne kazne zatvora za smrt djeteta.

– Mene je problematika pedofilije zapala kao lobistkinju i iz tog ugla me obavezuje, pa ću se njome kroz tu ulogu i baviti sve do postizanja zadovoljavajućih rješenja. Sadašnja kaznena politika je neprihvatljiva i boriću se da se podigne svijest o potrebi za izmjenama zakonskih normi, kroz uvođenje novih mjera i povećanje kazni, posebno zakonskog minimuma, ali i za uvođenje procedura i protokola za žrtve pedofilije i pedofile – poručuje Pavićević.

Tabui, kategorična je ona, moraju da se razbiju i u javnosti da se otvori široka debata na ovu temu.

– Međunarodni standardi i uporedna praksa moraju biti poznati, bar stručnoj javnosti, kako bi se crnogorsko zakonodavstvo i crnogorska sudska praksa mogla upoređivati sa drugim zakonodavstvima i praksama i kako bi usvajali ono što daje rezultate – ističe naša sagovornica.

Uključivanje svih relevantnih faktora u društvu u javnu debatu, kaže Pavićević, jedini je način da se pedofilija stavi pod kakvu takvu kontrolu.

Vrhovni sud je, smatra ona, morao da uradi analizu presuda za mnogo duži period, jer pet godina i analiza 36 procesuiranih djela nedovoljno je relevantna, ako se ima u vidu da istraživanja pokazuju da se procesuira svega 10 odsto od ukupno počinjenih krivičnih dijela protiv polne slobode nad maloljetnicima.

Debata

– Problem pedofilije jeste zajednički problem, ali odgovornost za zaštitu djece od pedofilije nije zajednička, već je na zakonopiscima, pravosudnim organima, policiji, sociolozima, psiholozima, socijalnim radnicima, direktorima vaspitno-obrazovnih ustanova i ostalima koji se profesionalno susrijeću sa pojavom pedofilije i u prilici su da utiču na bolju kontrolu i suzbijanje te pojave – pojašnjava ona.

Upozorava da se u crnogorskom društvu ta tema sada radije preskače, pošto stvara neprijatnost i nelagodu.

– Otvara mnogobrojna pitanja na koja se ne želi odgovoriti ili za koja se čini da nijesu društveni prioritet i da ne postoje dobrovoljci koji će se tim problemom kontinuirano baviti, komunicirati ga i insistirati na poboljšanju zakonske regulative, normi i propisa. Tema pedofilije se pominje samo kada se društvo, kroz medije, suoči sa nekim prijavljenim slučajem – naglašava Pavićević.

U Crnoj Gori se, prema njenim riječima, ne govori ni o posljedicama koje trpe žrtve pedofilije i njihove porodice…

–Da li uopšte čujemo što oni imaju da kažu na tu temu – pita ona.

Dokumnet

U dokumentu Vrhovnog suda koji je analizirala Pavićević uporedna praksa je rađena isključivo sa srbijanskim i hrvatskim zakonodavstvom koje je baš tada ušlo u proces značajnih izmjena tih zakonskih normi, jer su srbijanska i hrvatska javnost iskazale ogromno nezadovoljstvo.

– Dokument se uopšte ne bavi zakonskim rješenjima onih država koje su ostvarile određene rezultate u kontroli pedofilije i čija je javnost zadovoljnija zakonskim rješenjima i procedurama. Manjkavost dokumenta se vidi i u tome što dokument daje podatke o prosječnom trajanju sudskih postupaka, ali ne objašnjava što sve utiče na dužinu trajanja sudskog postupka, koji je na našim sudovima i dalje znatno duži od standarda i preporuka da bi to morali biti predmeti „po hitnom postupku“ – upozorava Pavićević.

Smatra da je ovaj dokument morao da sadrži i mišljenja kompetentnih profesionalaca iz svake oblasti, u smislu psiholoških profila počinilaca krivičnih djela i njihovog ponašanja, okvirnog opisa žrtve, opisa relacije počinioca krivičnog djela i žrtve…

– Jednostavna statistika, prenešena u tabele i grafikone i opis te statistike, isključivo na osnovu osnovnih podataka iz sudskog spora, ne daje dodatnu ekspertsku vrijednost, koja bi se ogledala u zaključcima, uputstvima i preporukama, a to bi trebalo da sadrži ozbiljan dokument – kaže Pavićević.

Statistika

Prevalencija (ukupan procenat unutar neke populacije), prema podacima do kojih je došla Pavićević, u posljednjem dostupnom istraživanju govore da je u Evropi oko 13,5 odsto djevojčica i 5,6 odsto dječaka doživjelo neku vrstu seksualnog zlostavljanja.

– Taj procenat je u Aziji manji, oko 11,3 odsto kod djevojčica i 4,1 odsto kod dječaka, u Africi je veći i u slučaju djevojčica je 20,2, a dječaka doseže čak 19,3 odsto. U SAD i Kanadi je 20,1 odsto kod djevojčica i osam odsto kod dječaka, dok je u Australiji najviši u slučaju djevojčica – 21,5, a kod dječaka 7,5 procenata. U Južnoj Americi dječaci su za nijansu veće žrtve seksualnog zlostavljanja, o čemu govori prevalencija od 13,4 odsto u slučaju djevojčica i 13,8 odsto u slučaju dječaka – navodi Pavićević.

Studije, kaže ona, pokazuju da je znatan broj djece u Evropi, između 10 i 20 procenata, seksualno zlostavljan, dok je Savjet Evrope 2010. izašao sa rezultatima istraživanja da je jedno od petoro djece u Evropi bilo žrtva nekog oblika seksualnog nasilja.

– Crna Gora se mnogo ozbiljnije i posvećenije mora uključiti u borbu protiv pedofilije, a na to je obavezuje i Konvencija o pravima djeteta, ustanovljena 20. novembra 1989. godine – kategorična je Jelena Pavićević.

Registar

Crna Gora mora u hitnom roku, upozorava Jelena Pavićević, krenuti u proces izrade registra pedofila.

– Registar pedofila standard je koji treba da ispunimo, a planirano je da bude urađen do kraja 2021. godine. Na primjer, u SAD-u ovaj registar postoji kako bi građani imali mogućnost uvida prilikom preseljenja, odnosno kupovine stana ili kuće u nekoj gradskoj opštini, koliko je taj kraj bezbjedan za njihovu djecu. To je, zapravo, federalni zakon „Megan's law“, donešen 1994. koji se zove po Megan Kanka, djevojčici koja je zlostavljana i ubijena, koji zapravo uređuje registre počinilaca zločina nad djecom i informacije koje su za javnost, a koji svaka država članica uređuje za sebe – pojašanjava ona.

Navodi i primjer Hrvatske, gdje je zabilježen veliki rast ovih prijavljenih krivičnih djela.

– Prema podacima njihovog MUP-a, tokom 2015. godine 590 djece je doživjelo polno zlostavljanje, a 2016. broj polnih zlostavljanja porastao je na 848, dok je u 2017. MUP primio više od 900 prijava za pedofiliju. Više od 1.400 pedofila je evidentirano u hrvatskom registru pedofila, ali se procjenjuje da ih je deset puta više – kaže naša sagovornica.

Hemijska kastracija

Jedan od načina borbe sa pedofilijom u svijetu je i hemijska kastracija.

– Za ovaj model postoje velike nepoznanice i predrasude. Radi se o metodi kojom se injekcionom terapijom suzbija seksualni nagon kod pedofila, koji se najčešće daje na lični zahtjev pedofila, jer mu je povoljnije da primi terapiju i bude pod kontrolom, nego da pada u iskušenje i čini krivično djelo za koje ima svijest da je nedozvoljeno i podliježe kazni. Makedonija je prva zemlja u regionu koja je još 2014. uvela hemijsku kastraciju. Među ostalim zemljama koje primjenjuju hemijsku kastraciju u raznim oblicima, kao mjeru ili kao kaznu, uz zahtjev, odnosno pristanak su Danska, Poljska, Češka, Francuska, Španija, Švedska, Norveška, Rusija, Estonija, neke države SAD-a (Kalifornija, Florida, Džordžija, Luizijana, Montana, Oregon, Teksas, Vašington), Izrael, Moldavija, Južna Koreja, Indija, Australija, Novi Zeland, Argentina – navodi naša sagovornica.

Akcija „Armagedon“

Djeca su u ogromnom broju i žrtve zloupotreba tehnologije, upozorava Jelena Pavićević, i ukazuje da su podaci iz susjedne Srbije alarmantni.

– Specijalno odjeljenje MUP-a Srbije za borbu protiv visokotehnološkog kriminala samo tokom 2018. godine podnijelo je 77 krivičnih prijava protiv 82 osobe, a u periodu od 10 godina od osnivanja odjeljenja, podnijeta je 881 krivična prijava protiv 1.096 osoba. Tokom akcije „Armagedon“, koja se bori protiv seksualne eksploatacije maloljetnika u pornografske svrhe putem interneta podnijeta je 191 krivična prijava i uhapšeno 168 osoba – ističe ona.