Konstruktivnu ulogu imale su i opozicione partije koje su sa izuzetkom pojedinih političkih faulova Demokratskog fronta i Demokratske Crne Gore – pomogle da Vladine mjere po istraživanjima podrži čak 95 odsto građana.
Sa druge strane, vladajuće stranke su se od početka ponašle primjereno i shodno nametnutoj situaciji. Premijer Duško Marković i predsjednik države Milo Đukanović su se nekoliko puta pojavili u javnosti od početka zdravstvene krize kada je to bilo nužno, uglavnom prepuštajući struci da vodi borbu protiv pandemije.
Vladajuća elita suštinski se ponašala slično vlađajućoj eliti u bivšoj SFRJ tokom epidemije variole vere 1972. godine, prepuštajući stručnjacima da vode glavnu riječ. Hroničari su zabilježili da se tokom gotovo tromjesečne epidemije u javnosti nije pojavljivao ni tadašnji doživotni predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. Dobitni recept se očigledno ne mijenja.
Najbolji dokaz za to je da su ključne odluke i mjere krovnog tijela NKT-a u kom sjede i političari donošene od strane medicinske struke uz presudnu riječ epidemiologa koji vode Institut za javno zdravlje i koji su alfa i omegau borbi proiv kovid-19 Bobana Mugoše i Senada Begića.
Premijer Marković se javnosti obraćao kada je postojao valjan razlog prilikom prij avaljivanja prvog registrovanog slučaja zaraze i prilikom predstavljanja ekonomskih mjera. Prvo duže pojavljivanje šefa države Đukanovića pred televizijskim kamerama osim obilazaka Kliničkog centra Crne Gore, Tuzi i bolnice u Beranama – bilo prije dva dana u Jutarnjem programu na Javnom servisu.
Ključna vladajuća politička stranka DPS se upadljivo držala po strani izbjegavajući dnevnopolitička prepucavnja sa opozicijom. DPS je i prećutao i ružne uvrede Nove srpske demokratije na račun predsjednika države i DPS-a zbog dogovora sa predsjednikom Turske Redžepom Erdoganom o kontingentu medicinske pomoći našoj državi.
Mudro ćutanje DPS je pretvorio i u inicijativu o formiranju posebnog odbora o praćenju pandemije, ali i potpisivanja Rezolucije o zajedništvu, koja je iako nije direktno odbijena naišla na hladan prijem kod opozicije.
To međutim nije jedini politički faul Demokratskog fronta.
Na samom početku krize lideri DF-a opravdavali su neshvatljiv potez zvanične Srbije da prvo stavi zabranu na izvoz tri respiratora u Crnu Goru, potom i branili populističko-šarlatanski potez predsjednika Srbije da ta ista tri respiratora navodno pokloni Crnoj Gori.
Ipak, najveći faul Demokratskog fronta je saopštenje od 7. aprila u kojem su grubo uvrijedili Albance i Rome, navodeći da su „zarazni za razliku od Srba“.
“Dok su Romima i Albancima za neodgovornostkoju su pokazali dodjeljivani paketi pomoći i u vezi sa tim korišćena svaka prilika da se prema njima iskaže saosjećajnost i solidarnost i pokaže humanist prema Srbima, koji pritom nikoga nijesu zarazili, sprovode sebrutalne mjere, hapse se i odvode u zatvor kao posljednji kriminalci”, naveo je DF između ostalogu svom saopštenju.
Burno su reagovali predstavnici Albanaca koji su narativ DF-a uporedili sa onim iz vremena Gebelsa.
“Dok se cijeli svijet bori protiv ove pošasti, a i mi, u našim mogućnostima, DF je proglasio verbalni rat Albancima, zbog toga što se eto među njima, u ovom, kovid-19 zaraženom svijetu, desilo da su se pojedinci ‘uspjeli’ zaraziti. Mogli su, gospoda, isticati nepravde koje misle da im se čine, ali bez ispoljavanja patološke mržnje i plasiranja neistina”, naveo je Nikola Camaj u ime vladajuće koalicije u Tuzima čime je medijsko prepucavanje zaustavljeno.
I Demokratska Crna Gora se tokom ovog dijela pandemije držala relativno korektno, izuzimajući dva slučaja: prilikom samoinicijativne i nezakonite podjele humanitarne pomoći na Žabljaku kada je privedena njihova funkeionerka, ali i grubog faula zbog navodne fotografije radnika Bemaxa i Genexa u autobusu.
Ta informacija je demantovana iz tih preduzeća, ali ono što je još bitnije pokazala je da stranka Alekse Bečića nije preležala dječje bolesti mlade političke stranke željne medijske pažnje.
Tri građanske opozicione stranke: Ura, SDP i Demos su se tokom pandemije držale vrlo konstruktivno predlažući konkretna rješenja od kojih su neka i prihvatili Vlada i NKT. Djelovanje tih stranaka je primjer kako treba opozicija da se ponaša tokom ovakvih teških zdravstvenih kriza.
I na kraju treba istaći izuzetnu ulogu predsjednika opštine Tuzi Nika Đeljošaja koji je prešao dug politički put od albanskog desničara do mudroggradonačelnika.
Konstruktivno, odmjereno ali i državničko ponašanje lidera Albanske alternative i njegova odlična saradnja sa državnim organima i Vladom je značaj no smirila epidemiološku situaciju i uticala da građani Tuzi najbolje poštuju mjere i suštinski dobiju bitku sa virusom. Uostalom, usporedba sa Kinom da su „ugasili virus” najbolje oslikava stanje na terenu.
Kada prođe „vrijeme korone” nema sumnje da će građani Crne Gore znati da cijene postupke poteze i greške svih političkih aktera u Crnoj Gori.
Preporučeno
Zato bi-neki u opoziciji morali da se zabrinu u vrijeme kada svima prijeti opasnost, nije dozvoljena trgovina ljudskim strahom. Možda će nekima to biti jasno kada izađu iz politike samoizolacije i sagledaju politički rejtingu oktobru, kad se završe parlamentarni izbori.
Video