Video
Nasilje nad ženama i dalje je prisutno u Crnoj Gori i zahtijeva odlučniji i efikasniji odgovor organa, institucija ali i društva kao cjelinem, ocijenio je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković.
Preporučeno
“Zanemarivanje i ćutanje ne smije zamijeniti građansku i pravnu obavezu građana da prijave nasilje nad ženama i time spriječe njegovo dalje razvijanje u nepovratni proces uništavanja žrtve“, kazao je Baković.
Povodom 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore poziva na dalje jačanje svijesti javnosti, kako bi se smanjili pasivnost i strah i poslala poruka da nasilnici nikada ne mogu biti jači od porodice, društva i institucija sistema.
Podsjećamo da se rodno zasnovano nasilje, prema Konvenciji Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, smatra posebnim oblikom diskriminacije.
Takođe podsjećamo da je nasilje nad ženama težak oblik kršenja ljudskih prava i sloboda kojima se ugrožava pravo na život, slobodu, sigurnost, psihički i fizički integritet pojedinaca.
“U Crnoj Gori, broj krivičnih, prekršajnih i građanskih predmeta nesumnjivo ukazuje na kontinuirani trend ili čak porast slučajeva nasilja u porodici, bez obzira da li se radi o realnim pokazateljima ili prividu nastalom zbog pojačanih aktivnosti da se ovaj fenomen učini vidljivijim putem većeg korišćenja mehanizama zaštite“, ističe on.
Za potrebe polugodišnjeg izvještaja Zaštitnika u oblasti zaštite od diskriminacije iz Uprave policije dostavljeni su podaci da je za period 01.01-30.06. 2018 registrovano 120 krivičnih djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i 13 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Žrtve izvršenih krivičnih djela nasilja u porodici su 144 lica, 100 ženskog i 44 muškog pola.
“Prema Izvještaju o radu sudova za prekršaje, za isti period sudovi su u radu imali 1.117 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Završeno je 720 predmeta (64,46%), na način što je izrečeno: 241 novčana kazna; 85 kazni zatvora; 101 uslovna osuda; 53 opomene; 5 (pet) vaspitnih mjera; u sedam (7) predmeta je odbačen zahtjev; u 28 je obustavljen postupak; u 182 je donijeta oslobađajuća odluka, dok je 18 predmeta riješeno na drugi način. Sudovi za prekršaje su izrekli 180 zaštitnih mjera“, objasnio je Baković.
Kada je u pitanju odlučan odgovor nasilju u porodici, ističe on, suočavamo se sa još jednim izazovom, a to je kako pravilno odmjeriti sankciju, odnosno kako odabrati mjeru koja će pogoditi počinioca, a ne žrtvu, direktno ili indirektno.
“Iako je to teško prihvatljiva činjenica za tradicionalnu sredinu, kakva jeste i Crna Gora, mjere udaljenja iz prostora za stanovanje, zabrana prilaska i druge prilagođene konkretnom slučaju i konkretnom nasilniku, nemaju samo represivnu, niti preventivnu funkciju, već šalju jasnu društvenu poruku da se nasilje ne toleriše i da ne može proći bez sankcije. Ovo je prilika da ukažemo na još jednu važnu dimenziju ovog problema, a to je da predmeti koji se odnose na porodično pravnu problematiku, u širem smislu, u sebi sadrže elemente nasilja nad djecom u porodici. Dijete koje svjedoči nasilnom ponašanju nad članom porodice je jednako žrtva kao i da se nasilje sprovodi nad njim“, saopštio je Baković.
U koordinaciji organa zaduženih za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici (policije, centara za socijalni rad, pravosuđa, zdravstva, vaspitno- obrazovnih ustanova) i dalje se može zapaziti odsustvo djelotvorne reakcije i blagovremene razmjene informacija, te nesnalaženje u primjeni Protokola o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici, kojim su definisane nadležnosti i način uspostavljanja multidisciplinarne saradnje.
Zaštitnik smatra da je i pored mjera koje država sprovodi u cilju postizanja rodne ravnopavnosti i osnaživanja žena i djevojčica, prema sociološkim istraživanjima i izvještajima međunarodnih organizacija, u ovoj oblasti potrebno još dosta toga uraditi, naročito na planu zaštite fizičkog i psihičkog integriteta žena i podrške ženama kao ranjivoj društvenoj grupi.
“Osim dosljedne primjene zakonodavnih mjera i djelotvorne saradnje organa za prevenciju i zaštitu, važno je da se žrtvama nasilja u porodici i partnerskom odnosu učine dostupnim servisi podrške i službe koje se staraju o bezbjednosti i zaštiti, uključujući sigurne kuće i programe savjetovanja i rehabilitacije za žrtve, kao i programe rehabilitacije za učinioce nasilja u porodici. Sve ove mjere, aktivnosti i kampanje potrebno je sprovoditi u kontinuitetu“, zaključio je on.
