Video
Osim što su u situaciji da se prilagođavaju standardu klijenata, advokati se prilagođavaju i mogućnostima države od koje za svoje usluge angažovanja po službenoj dužnosti naplaćuju upola manje iznose. Begović je kazao da je advokatska tarifa već 15 godina na snazi, ali daje većina advokata ne primjenjuje iz objektivnih razloga.
“Advokati nemaju primjedbu na tarifu već na njenu primjenu. U većini slučajeva advokati su prinuđeni da zbog ekonomske situacije i teškog imovinskog stanja klijenata zastupaju u predmetima i to drastično ispod advokatske tarife”, kazao je Begović.
On dodaje da su advokati prinuđeni da pružaju usluge ispod iznosa koji je određen advokatskom tarifom i zbog činjenice da se smanjio obim posla zbog povećanja broja advokata.
“Advokatska komora Crne Gori broji 100 advokata. Visina nadoknade u krivičnom postupku za rad advokata se određuje u odnosu na težinu krivičnog djela. Isto tako, u građanskim parnicama, nadoknada advokatima se opredjeljuje u odnosu na, vrstu i visinu vrijednosti spora. To je sve navedeno i sinhronizovano u tabeli tarifa advokatske komore Crne Gore koju smo donijeli uz saglasnost Ministarstva pravde”, kazao je Begović.
On ističe da se u pojedinim stavkama advokatska tarifa pred sudovima se ne primjenjuje na pravi način, pogotovo u onom dijelu koji se tiče odsustva advokata iz kancelarije i dnevnica za rad advokata koji napusti teritoriju sjedišta advokatske kancelarije.
“Tarifa se ne primjenjuje ni u građanskim predmetimagdje se pišu žalbe pred đrugostepenim sudom. Smatram da svaka radnja koja je obuhvaćena advokatskom tarifom mora biti poštovana od strane suda bez obzira što je neko mišljenja da su te preduzete radnje nepotrebne ili daje tarifa za te radnje previsoka. Ponoviću daje advokatsku tarifu potvrdila Vlada Crne Gore pa je red da se ona primjenjuje u potpunosti”, istakao je Begović.
Predsjednik Advokatske komore pojasnio je da se u predmetima po službenoj dužnosti na snazi stavovi koje je donio Vrhovni sud i Viši sud u Podgorici i tu postoje ograničenja kada je u pitanu naplata troškova advokatskih usluga.
“Tarifa se ne primjenjuje za svaku radnju advokata angažovanogpo službenoj dužnosti. Tako na primjer, Vrhovni sud ne priznaje svaku posjetu advokata okrivljenom koji se nalazi u Istražnom zatvoru. Kazaću da neko lice može u pritvoru da se nalazi do dvije godine, odnosno do pravosnažnosti odluke prvostepenog suda. U ovom periodu advokat realno napravi na desetine posjeta svom klijentu u Istražnom zatvoru. Ako je predmet komplikovan i radi se o teškim optužbama, broj posjeta dostiže i brojku od stotine”, pojasnio je Begović.
On navodi da sudovi cijene da bi nadoknade za posjete advokata pritvorenim klijentima bile enormno visoke zbog čega je ograničen broj posjeta koje se priznaju advokatima angažovanim po službenoj dužnosti.
“Sudovi advokatima priznaju tri posjete u fazi istrage a ako se radi o komplikovanim činjenično pravnim predmetima priznaje se i do pet posjeta. Takođe, priznaje se posjeta prije potvrđivanja optužnice, prije početka glavnog pretresa, nakon svakog suđenja i neposredno prije održavanja sjednice pred drugostepenim sudom”, navodi Begović.
Prema njegovim riječima, Advokatska komora i Ministarstvo pravde su dogovorili i da se naknada za odbrane po službenoj dužnosti umanje za 50 odsto u odnosu na advokatske tarife.
Odbrana po službenoj dužnosti je redukovana u odnosu na advokatske tarife za predmete iz opšte nadležnosti, organizovanog kriminala i za teška krivična djela.
“U predmetima organizovanog kriminala usluge advokata po službenoj dužnosti se umanjuju za 75 odsto i 100 odsto u slučajevima najtežih krivičnih djela”, kazao je Begović.
Sve druge radnje koje advokat u toku postupka preduzme, a kao što su pisanje pravnih ljekova, pristup svjedocima, prisustvo na glavnom pretresu, prisustvo na sjednicama vijeća sudova i tužilaštva, kako je kazao Begović, sudovi priznaju i prihvataju osim kada je u pitanju broj posjeta koji je advokat odradio mimo onoga što je sud odredio.
“Imao sam 180 posjeta za četiri godine koliko je moj branjenik proveo u pritvoru. Bio sam vezan i profesionalnim kodeksom i emotivno za tog klijenta i bez obzira što sam znao da mi neće platiti ja sam išao u posjete. Ipak, mora postojati neki balans. Sudovi smatraju daje posjećivanje mimo glavnog pretresa nepotrebno. Borili smo se iz Advokatske komore protiv ovoga, ali sudovi su bili jači”, kazao je Begović.
Iako odbrane po službenoj dužnosti ne tretiraju u skladu sa advokatskim tarifama, Begović ističe da sudovi dostavljene trokovnike poštuju i da advokati u najvećem broju slučajeva nemaju problema sa naplatom.
Kada su u pitanju, građanski predmeti, određene sudije ne prihvataju pismene podneske jer smatraju da su nepotrebni i u svim slučajevima se ne obračunavaju troškovi žalbe pred drugostepenim sudovima.
“Smatram da bi pisanje žalbe u građanskim predmetima pred Višim sudom moralo biti plaćeno svakom advokatu”, kazao je Begović.
Begović je objasnio da je dozvoljeno da se klijent sa advokatom dogovori o cijeni.
Međutim, ovim dokumentom određeno je ispod i preko kojeg iznosa advokati ne bi smjeli da prihvate posao.
Prema članu četiri advokatske tarife, advokat može sa strankom ugovoriti nagradu za svoj rad i u nižem iznosu od propisanog, ali ne manje od 50 odsto.
U slučaju da stranka pristane da plati više „dogovor” ne smije da premaši petorostruki iznos predviđen tarifom za određenu uslugu.
Osim predmeta čija vrijednost premašuje cifru od 1.000.000 eura u slučajevima za teška krivična djela, advokati mogu da „okrenu” i na desetine hiljada eura.
Begović je naveo da pojavljivanje na suđenju za djela za koja je zaprijećena kazna manja od deset godina advokati mogu naplatiti 200 eura.
Kada je u pitanju sastavljanje žalbi na presudu prvostepenog suda za djela do desetgodina zatvora ona košta 400 eura. Klijent je dužan platiti 500 eura za žalbe kada se radi o krivičnom djelu za koje je propisana kazna preko 10 godina zatvora.
Preporučeno
Begović napominje da je advokatima dopušteno da stranke zastupaju na procenat od naplaćenog spora.
