Crna Gora je ekološki veoma bogata država čemu svjedoči kako pejzaž tako i bogat svijet flore i faune. Fauna sisara je na teritoriji naše države prisutna sa 87 vrsta sisara, od čega su 32 vrste slijepi miševi. Slijepi miševi su jedini sisari koji lete. Naučno ime za slijepe miševe je Chiroptera što bi prevedeno značilo „rukoletači“. Oko njihovih ruku i prstiju postoji tanka letna membrana koja je u stvari krilo.

“Interesantan je sam taj naziv slijepi miševi. Taj naziv je potekao zbog njihovog mističnog noćnog načina života. Svjedoci smo da postoje raznorazni mitovi, legende, vjerovanja pa čak i da u crtaćima za najmlađe prikazuju slijepe miševe kao drakuline rođake. Najčešće zablude o njima su upravo ove- da su slijepi i da ne vide, da piju krv i da se upetljavaju u kosu. Najpravilniji naziv je ljiljci, jer oni zapravo nisu ni slijepi, a nisu ni miševi”, kaže za Standard Belma Šestović.

Ona objašnjava da slijepi miševi nisu slijepi, baš naprotiv, najbolji su prirodni navigatori. Kako kaže, noć je svakako jedna od prepreka za vid, pa su oni razvili drugi način snalaženja u mraku, a to je upravo eholokacija. To su zvuci visokih frekvencija koje oni ispuštaju, dalje se ti zvuci odbijaju od okolne predmete i sebi stvaraju savršenu sliku prostora u kojem se nalaze.

“Prema njima su i dizajnirani radari, sonari i ostala oprema koja danas, u modernom svijetu pomaže avionima i podmornicama da pronađu put. Iz ovog možemo izvući zaključak da su pomogli jedan od većih iskoraka u tehnologiji. Naravno, njihov zvuk ljudsko uho ne može registrovati pa se u tu svrhu koriste posebni uredjaji koji naučnicima „prevode“ jezik slijepih miševa. Ti zvukovi se kasnije analiziraju u posebnim kompjuterskim programima dajući raznorazne grafike i preko određenih parametara se utvrdi o kojoj je vrsti riječ”, ispričala je ona.

Priroda je sve lijepo regulisala tako da ima mjesta za svakog, kaže Belma. Dodaje da životinje razvijaju razne adaptacije kako bi obezbijedile sebi hranu. Slijepi miševi koji žive na našoj teritoriji hrane se insektima.

“Međutim, i ptice se hrane insektima. Da su slijepi miševi dnevne životinje tu bi došlo do konkurencije za hranu. Znamo već da postoje 32 vrste slijepih miševa, a diverzitet ptica je još i veći. Kako bi se osiguralo da bude hrane za sve, ptice i slijepi miševi su se u davnoj prošlosti „dogovorili“ da jedni budu budni preko dana, a drugi tokom noći. Osim toga noć ih štiti i od drugih životinja kojima su slijepi miševi hrana, njihova tanka krila su zaštićena od sunčevih zračenja koja bi ih osušila”, objasnila je.

Diverzitet slijepih miševa u svijetu je ogroman. Postoji preko 1200 vrsta, a od njih samo je 3 roda koji se zovu slijepi miševi vampiri i nastanjuju Južnu Ameriku. Kako ona objašnjava, i tu postoji nesporazum, a to je da oni sisaju ili piju krv. Ove vrste, kaže Belma, ližu krv sa divljih ili domaćih životinja, što opet znači da je čovjek bezbijedan.

“Obično me ljudi pitaju je li me strah da mi se zapetlja u kosu. Već sam objasnila kako se oni kreću uz pomoć eholokacije. U svom letu su u stanju da izbjegnu nešto što je 4 puta tanje nego dlaka. Takođe, ni njihove noge i prsti nijesu adaptirani da se drže za kosu. Mislim da sve ove činjenice govore mnogo, te da ljudi se slobodno mogu opustiti i uživati u njihovom prisustvu”, kazala je.

“Migratorne su vrste, jedne godine budu u Crnoj Gori, a onda u nekoj od komšijskih država. U Crnoj Gori su rasprostranjeni od stjenovitih obala Jadranskog mora, pa do samih vrhova naših planina. To su životinje „putnici“- koriste više mjesta za svoj život. Njima je najljepše u nekoj pećini ili šupljini u drvetu. Takođe, žive i u tavanima kuća, napuštenim kućama, pukotinama stijena, u starim kulama, tvrđavama. Specifični su. Ljudi često misle da će se oni nastaniti u bilo kojem napuštenom objektu, međutim to nije slučaj. Ne vole da im je previše ni vruće a ni hladno, ne smije biti skroz suvo a ni prevelika vlaga. Ove životinje i te kako znaju da biraju”, priča Belma.

Slijepi miževi su životinje koje spavaju zimski san. U zimskim mjesecima povlače se u pećine gdje budu do proljeća. Prinuđeni su na zimski san jer tokom ovih mjeseci nema hrane za njih. Interesantno je da oni tada temperaturu svog tijela izjednače sa temperaturom okoline, a otkucaji srca padaju sa 200 na 2-3 u minuti.

Svaka vrsta slijepog miša je prema nacionalnom zakonodavstvu strogo zaštićena. Osim toga, nalaze se na mnogo internacionalnih direktiva, konvencija i sporazuma kojima se države potpisnice obavezuju da štite slijepe miševe i njihova staništa. Crna Gora je jedna od potpisnica svih tih sporazuma.

Pitali smo Belmu kako se odlučila na to da se bavi upravo istraživanjem sisara, te odakle tolika ljubav prema ovoj vrsti, koja je uglavnom neshvaćena i odbačena od strane ljudi.

“Kako mi je i majka biolog, još kao mala sam išla po terenima, skoro da sam i prohodala na istraživačkim terenima. Tako da je tu postojala ljubav prema biologiji od malih nogu. Poslije završenog fakulteta počela sam da radim na mjestu koje se odnosi na zaštitu životinja i generalno se ne bavim samo slijepim miševima, već svim sisarima. Ali, svakako da postoji posebna ljubav prema njima”, kazala je ona.

Prekretnica za Belmu u tome bio je kamp u Bosni, u Čajniču. Istraživački kamp je bio organizovan od strane holandskih udruženja za istraživanje sisara.

“Tih 10 dana je nevjerovatno iskustvo za mene, radilo se po cijeli dan i skoro cijelu noć. Prvi susret sa slijepim miševima sam doduše imala tokom studija jedne noći u Podgorici (2014. godine), kad smo koleginici pomagali da istraži poznatu pećinu Magaru. Sljedeći intenzivniji susret je bio tokom pomenutog kampa i tad se i rodila ova ljubav prema njima. Kasnije, naravno uz dodatne edukacije, raznorazna putovanja kroz Evropu, razmjenu iskustava sa kolegama iz regiona, proširila sam svoja znanja i prudubila interesovanje za ovu grupu životinja”, ispričala nam je Belma.

Svaka vrsta Belmi je lijepa na svoj način, ali naravno, ona ima i svoje „miljenike“.

“Posebno bih izdvojila vrste roda Plecotus. To su male vrste sa jako dugim ušima i oni su šumske vrste. Pravo je bogatstvo imati i širokouhog slijepog miša Barbastella barbastellus koji je takođe šumska vrsta. Cijela Evropa se usaglasila da to bude slijepi miš 2020/21 godine prema BatLife Europe sporazumu. Šumske vrste su značajne jer su oni indikatori zdravog šumskog ekosistema. Obično za svoje domove biraju šupljine u stablima ili ispod kore najkvalitetnijeg drveća. Generalno svi slijepi miševi izgledaju kao minijaturni medvjedići sa krilima”, kazala je.

Životinje preko svoje ishrane regulišu neke stvari umjesto nas i na taj način nam čine raznorazne usluge, kaže ona. Konkretno slijepi miševi hraneći se insektima smanjuju broj noćnih insekta, naročito komaraca.

“Ljudi koji imaju problem sa ujedima komaraca bi trebali da budu najveći fanovi ovih letećih sisara. Procjenjuje se da jedan „gradski“ slijepi miš tokom jedne noći pojede oko 3000 komaraca. Slijepi miševi za ljude predstavljaju najjeftiniji ali i najefikasniji, najprirodniji insekticid. Dakle, jedini su regulatori noćnih insekata”, objašnjava Belma.

Najčešći njihovi prirodni neprijatelji su sove, kinice, lasice i svi ostali karnivori koji se mogu dokopati slijepih miševa.

“Moram istaći da im je čovjek najveći neprijatelj i to prvo kroz uništavanje njihovih staništa, a onda i kroz ubijanje samih slijepih miševa. Sječa šuma za njih predstavlja gubljenje doma. Često se dešava da je unutrašnjost pećine zapaljena samo iz razloga jer su oni unutra. Porazno je što danas u 21. vijeku još uvijek postoje neka mračna vjerovanja, pa se i u tu svrhu koriste ove životinje”, dodaje.

Belma je objasnila i vezu između slijepih miševa i novog virusa COVID 19, za koji postoje teorije da je potekao upravo od ove životinje.

“Prije svega moram napomenuti da se virus prenosi sa čovjeka na čovjeka, a ne sa životinje na čovjeka. To je jedino što je do danas dokazano. Slijepi miševi, svakako i prije pojave ovog virusa nisu bili omiljene životinje, a sad je njihov ugled još više narušen. Nekako od prvog dana se virus povezao sa njima, ali sada već možemo reći da su sve to neosovane tvrdnje. Prvo, jer ne postoji nijedan čvrst dokaz. Sljedeća stvar, virus je povezan sa vrstama slijepih miševa koje se hrane isključivo voćem, te vrste ne žive kod nas. Na kraju, mjeseci prolaze a ne dokazuje se da su slijepi miševi ipak krivci. Svjedoci smo da sada krivce traže u drugim vrstama kao što su vidre, kunice i dr. Takođe, kao što ljudi poštuju preporuke NKT-a, mi biolozi, poštujemo pravila IUCN-a, a to je da osim standardnih procedura u radu sa slijepim miševima (nošenje rukavica) nosimo i maske da ne bismo mi njima prenijeli virus”, kazala je Šestović.

Najveći je problem ona vidi u nepoznavanju slijepih miševa od strane ljudi. Smatra da u budućem periodu treba aktivno raditi na edukaciji stanovništva i upoznavanju sa ovom vrstom životinja.

Napominje da prošle godine postoji nevladina organizacija koja se posebno bavi istraživanjem sisara- Wildlife Montenegro. Takođe, da ko god ima neodumicu ili bilo kakva interesovanja može da kontaktira institucije poput Prirodno-matematičkog fakulteta, Nacionalne parkove Crne Gore i NVO Wildlife Montenegro kad su u pitanju sisari.

“Dešava se da građani pozovu mene i kolege i kažu da imaju slijepe miševe u kući. Mi svakako dođemo, vidimo koliko ih ima, koja je vrsta i popričamo sa ljudima, uputimo ih u sve. Radosna sam što postoje slučajevi kada ljudi shvate da oni nisu štetni već jako korisni, i odluče da ih „zadrže“. To je svakako jedan od pozitivnih primjera koje treba slijediti”, zaključila je Belma u razgovoru za Standard.