Ogorčeni su jer, kako tvrde, niko od nadležnih ne daje odgovor kada će njihovi zahtjevi biti riješeni, dok vrijeme prolazi, a među podnosiocima zahtjeva je, kako navode, sve manje živih koji su dočekali ostvarivanje prava.
Nekadašnji radnici „Javorka“ više ne kriju ogorčenje. Poslije godina provedenih u nikšićkoj drvoprerađivačkoj industriji, nakon gašenja preduzeća i brojnih neispunjenih očekivanja, ponovo su, kako kažu, prinuđeni da čekaju ono što im je država zakonom priznala, piše Dan.
Ovoga puta čekaju – rješenja
Iako je izmjenama Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku, koje su stupile na snagu 18. marta 2026. godine, propisano da rješenja treba dostaviti najkasnije do 1. jula 2026. godine, bivši radnici tvrde da taj rok nije ispoštovan.
Sada je avgust, a njihova pitanja ostaju bez odgovora.
,,Ogorčeni smo jer vidimo da se odugovlači sa dostavljanjem rješenja. Niko nije izašao da nam objasni šta se dešava sa rokom ‘najkasnije do 1. jula 2026. godine’. Taj datum je prošao, a mi i dalje čekamo”, poručuju bivši radnici.
„Nama 2.000 eura nije džeparac”
Za nekoga 2.000 eura možda ne predstavlja veliki iznos. Za bivše radnike „Javoraka“, međutim, kako ističu, taj novac znači mnogo više.
Jedna rata finansijske podrške, prema njihovim navodima, iznosi oko 2.000 eura.
,,Možda smo mi nebitni i možda ljudima kojima 2.000 eura ne znači ništa, to predstavlja džeparac. Nama je to opstanak. Većina ljudi iz nekadašnjeg „Javorka“ narušenog je zdravlja i mnogi više nijesu u mogućnosti da obezbijede egzistenciju kao nekada”, ističu oni.
Zbog toga im je, kako kažu, teško da razumiju zbog čega se postupak dodatno razvlači.
Još teže im pada činjenica da su pojedine njihove bivše kolege preminule čekajući da dočekaju ostvarivanje prava za koje su se godinama borili.
,,Od dana usvajanja zakona do danas među živima nije ni deset radnika koji su predali zahtjeve za ostvarivanje prava na finansijsku podršku”, tvrde bivši zaposleni.
Od 8.000 zahtjeva do novog roka
Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku stupio je na snagu 25. juna 2025. godine, a primjenjuje se od 1. jula iste godine. Prvobitno je bilo propisano da Ministarstvo odlučuje o zahtjevu u roku od 30 dana od dana podnošenja, dok je isplata bila predviđena u periodu od 1. januara do 31. decembra 2026. godine.
Bivši radnici kažu da su imali razumijevanja kada je postupak počeo da se komplikuje, imajući u vidu da je podnijeto više od 8.000 zahtjeva.
Međutim, nakon izmjena zakona očekivali su da će novi rok biti ispoštovan.
Skupština Crne Gore usvojila je izmjene 10. marta, a zakon je stupio na snagu 18. marta 2026. godine. Njime je, kako navode radnici, rok za dostavljanje rješenja produžen najkasnije do 1. jula 2026. godine, dok je dinamika isplate predviđena kroz pet polugodišnjih rata, počev od dana pravosnažnosti rješenja.
Sada je taj rok iza njih. A rješenja nema.
Ko je kriv što dokumentacija kasni?
Bivši radnici tvrde da se kao razlog za kašnjenje pominje nedostavljanje određene dokumentacije između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Ministarstva finansija.
Takvo obrazloženje im, međutim, nije dovoljno.
,,Svi izgovori o nedostavljanju dokumentacije između dva ministarstva navode nas na zaključak da se radi o namjernom odugovlačenju. Ne znamo da li je to zaista tako, ali poslije svega što se događa teško je da ne postavimo pitanje kome odgovara da se sve ovo razvlači”, navode bivši radnici.
Od nadležnih traže da javno saopšte šta je razlog kašnjenja, ko je odgovoran i kada će konačno početi dostavljanje rješenja.
Ne žele, kako kažu, da ponovo slušaju objašnjenja o procedurama i dokumentaciji, već najavljuju dolazak pred Ministarstvo. Strpljenje bivših radnika, kako poručuju, polako se troši. Ako uskoro ne dobiju konkretan odgovor, najavljuju da će pozvati i ostale drvoprerađivače koji imaju pravo na finansijsku podršku da im se pridruže.
,,Doći ćemo pred Ministarstvo i čekati rješenja”, poručuju oni.
Ističu da više ne žele da budu samo broj u administrativnim evidencijama.
,,U ‘Javorku’ nijesmo ništa dobili. Za sve nam se odbijalo. Akcije koje su nas sljedovale uskraćene su nam, kako smatramo, na prevarantski način. Sada ne tražimo ništa više od onoga što nam pripada po zakonu”, navode bivši radnici.
Njihova poruka nadležnima je jednostavna: zakon su donijeli oni koji sada treba da ga sprovedu.
Zato pitaju – ako je rok bio 1. jul, zbog čega u avgustu još uvijek nemaju rješenja?
Za bivše radnike „Javorka“ svaki novi dan čekanja nije samo još jedan datum na kalendaru. To je još jedan dan neizvjesnosti za ljude koji su svoje najbolje godine ostavili u preduzeću koje danas više ne postoji.
I zato, kako poručuju, više ne žele obećanja – žele rješenja.
Preporučeno
















