Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, zakazani za 25. oktobar, dočekani su sa dvije politički potpuno različite liste koje su već postale glavne tačke polarizacije društva. Na glasačkom listiću broj 1 biće lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“, dok će pod brojem 3 biti „Studentska lista – Studenti pobeđuju“. RIK je studentsku listu proglasio 15. septembra, sa 250 kandidata i 69.099 pravno valjanih potpisa podrške.

Prvi na studentskoj listi je novosadski kardiolog i profesor Medicinskog fakulteta Ilija Srdanović, javnosti do skoro gotovo nepoznat van akademske i medicinske zajednice. U dijelu kampanje protiv njega posebno se insistira na njegovom crnogorskom porijeklu.

Za Žarka Koraća, dugogodišnjeg opozicionog političara i bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije, to nije slučajnost već prepoznatljiv obrazac političke borbe u Srbiji.

„Koriste sve što mogu koristiti da diskredituju, pa i eventualno etničko porijeklo. Ja ne znam kako se dr Srdanović izjašnjava nacionalno i nije ni bitno. On je građanin Srbije, on živi u ovoj zemlji, u njoj radi, on pomaže ljudima kao ljekar. Potpuno je svejedno šta je etnički, jer to je irelevantno u svakoj modernoj državi“, kazao je.

Korać podsjeća na raniji odnos vlasti prema poslanici Mariniki Tepić, čija je etnička pripadnost godinama bila dio političkih napada na nju.

„Glavna primjedba na apsolutno najaktivniju poslanicu u parlamentu Srbije bila je da je ona Rumunka. To su koristili godinama protiv nje, kao da je etnička pripadnost, manjinska u njenom slučaju, ona je iz Pančeva u Vojvodini, kao da je sama po sebi nešto negativno“, dodao je.

U slučaju Srdanovića, smatra, ista matrica sada dobija novu metu.

“Sada se neprekidno insistira da je on Crnogorac, što je, naravno, pokušaj njegove diskreditacije i faktički se šalje poruka: ako je Crnogorac, onda ne treba da se bavi politikom u Srbiji, iako je, naravno, to najklasičniji šovinizam i jedna stravična poruka za Srbiju, gdje oko 30% ljudi nisu Srbi. Srbija ima dosta manjina. To je način kako funkcioniše Srpska napredna stranka i Aleksandar Vučić. Izgleda da nemaju protiv doktora Srdanovića nešto posebno, pa tako pokušavaju da ga diskredituju. Ne mogu da nađu za sada, verujem da se naša obavještajna agencija i policija jako naprežu da pronađu nešto protiv njega”, navodi Korać.

Kako je dodao, ni priča da je bio ljekar bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, nema osnovu.

„Ja sticajem okolnosti potpuno pouzdano znam da Milo Đukanović nikad nije ni vidio ni čuo tog čovjeka. Ne da mu nije bio ljekar, nego Đukanović ni ne zna ko je taj čovjek“, kaže on.

SITUACIJA U SRBIJI POSTALA NEIZDRŽIVA – ONA DESTABILIZUJE REGION

Izbornu kampanju ocjenjuje kao proces koji je, prema njegovom mišljenju, već sada daleko od standarda demokratske države. Kao prvi problem izdvaja direktno učešće Aleksandra Vučića u kampanji i njegovu, kako tvrdi, izrazitu dominaciju u medijskom prostoru.

„Mi u ovom trenutku imamo jednu kampanju vlasti koja bi, po kriterijumu jedne zaista demokratske države, već sada bila u suštini potpuno nezakonita. Dakle, predsjednik Srbije Vučić, on neprekidno već više mjeseci, svakog dana je u kampanji. Prije svega, dvije stvari su karakteristične: on manje-više kontroliše sve medije, posebno elektronske. On ima svoje tabloide, ima i svoje televizije, ubrzano su dobili dozvole da imaju i nacionalno pokrivanje“, istakao je.

Korać smatra da bi analiza programa televizija u kratkom vremenskom periodu bila dovoljna da pokaže razmjere takve medijske dominacije.

„Da se vidi do koje mjere to nisu mediji, nego jedna gola propaganda vlasti“, ocjenjuje.

Takvu situaciju smatra posebno problematičnom jer se, kako kaže, predsjednik države istovremeno pojavljuje kao centralna figura političke kampanje.

„On sada pokušava populistički da se ponaša: miluje pse, peca, iako se nikad u životu nije bavio pecanjem. Obilazi takozvane „male ljude“, dijeli obećanja da će odmah poslije izbora penzioneri u Srbiji imati veće penzije nego u čitavom regionu. Dakle, to je jedna potpuno, van svih standarda demokratskog društva, kampanja u kojoj on grečevito teži da zadrži vlast“, kaže Korać.

Smatra da je tokom godina došlo do snažne personalizacije vlasti i političke kampanje oko Aleksandra Vučića.

„Vučić je sve više vlastodržac. On je 13 godina na vlasti. On je autokrata po karakteru, okružio se ljudima koji su apsolutno beznačajni. Ana Brnabić je najbolji primjer. Ona u javnom mnjenju ništa ne predstavlja. Ko je Đuro Macut? Za dvije godine njega se niko neće ni sjećati. Dakle, imate jednog čovjeka koji je sve“, dodaje Korać.

Za Koraća, posljedice takve politike ne ostaju samo unutar Srbije, već se prelivaju i na odnose sa susjedima, posebno sa Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom.

„On neprekidno ruši samostalnost Crne Gore. On nju tretira kao neki odbjegli dio Srbije, iako je Crna Gora uvijek bila samostalna država. Bosnu preko Republike Srpske. Sa Hrvatskom su odnosi jako pogoršani. On neprekidno govori o naoružavanju, o tome da će on braniti Srbiju, on zove studente ustašama. Dakle, to je jedna destruktivna ličnost bila oduvijek, koja je svakako vrlo, vrlo loša za čitav region, a naravno najviše za Srbiju“, kaže Korać.

NE MOŽE NEDEMOKRATSKA VLAST DA ORGANIZUJE DEMOKRATSKE IZBORE

Kada govori o samim izbornim uslovima, kao ključni problem navodi pritiske na birače, posebno u manjim sredinama.

„On već nije regularan. Prave se ogromni pritisci u malim mjestima. Ljudi gube posao ako ne idu na njihove skupove. Ljudi sa suzama u očima mi kažu: ‘Moram da idem da ne izgubim posao.’ Na primjer, u mnogim mjestima direktori centara za socijalni rad sjede u kolima ispred biračkog mjesta cio dan i stavljaju recke ko od štićenika Centra nije izašao na glasanje. A to je apsolutno najsiromašniji dio Srbije. Imate crne džipove, prijetnje, pritiske da morate da glasate“, dodao je.

Korać smatra da problem regularnosti izbora ne završava na samom glasanju, već se prenosi i na pitanje legitimiteta rezultata. Ukoliko izborni uslovi ostanu neregularni, pitanje će, prema njegovoj ocjeni, biti ne samo da li je proces sproveden u skladu sa pravilima, već i da li će većina građana Srbije prihvatiti njegov ishod kao legitiman.

„Srbija je udaljena jako od demokratije i demokratskih izbora. Ne može jedna nedemokratska vlast da organizuje demokratske izbore. To je prosto logična stvar“, kazao je.

STUDENTI SU OŽIVJELI SRBIJU, ALI OSTAJE PITANJE KO ĆE JE VODITI

Korać ovu izbornu utakmicu vidi kao situaciju kakvu, kako kaže, nije doživio tokom više od tri decenije bavljenja politikom. Nasuprot vlasti sada se nalazi studentska lista, nastala iz pokreta koji nema klasičnog partijskog lidera ni čvrstu političku strukturu.

„Nikada to nismo imali u Srbiji, ali ne vjerujem da imate i u Evropi. Jasno je da će studentska politička lista ili pobijediti, ili svakako sa velikim procentom ući u parlament. To je jedna velika grupa ljudi koji se uopšte i ne poznaju, koji nemaju svoga lidera, nemaju čak ni jasan politički stav. Oni su dali program, ali to je vrlo načelan program studentske liste. Na primjer, kažu da će o ulasku u EU da se organizuje referendum. I ako organizujete referendum poslije 12 godina Vučićeve propagande protiv Evropske unije, pa naravno da će takav referendum biti izgubljen“, kaže Korać.

Pitanje šta bi se dogodilo ukoliko bi studenti došli u poziciju da formiraju vlast za njega je otvoreno.

„Da ne govorim o tome ako bi bili u situaciji da prave vladu, ko je taj ko odlučuje? Studenti imaju 19-20 godina. Ovi ljudi koji su u parlamentu, tu ima i teških nacionalista. To se sad polako sve više vidi, da ima i takvih srpskih nacionalista. Oni imaju vrlo jasnu ideju da su protiv Vučića i da treba demokratizovati Srbiju, da treba lopove kazniti, konfiskovati imovinu i tako dalje. Ali ko će to da radi? Ko će to da sprovodi? To su sve pitanja koja ostaju“, navodi.

Način formiranja liste ipak vidi kao novinu u odnosu na tradicionalne političke stranke. Kandidati su, kako objašnjava, birani kroz studentske plenume, što je omogućilo drugačiji model odlučivanja, ali je istovremeno otvorilo prostor i za pojedince čija prošlost nije uvijek bila u skladu sa vrijednostima koje pokret javno zastupa.

Istovremeno, kao važnu karakteristiku studentskog pokreta izdvaja njegovu sposobnost da tokom prethodne dvije godine izađe izvan univerzitetskih centara i političko djelovanje prenese u različite djelove Srbije.

„Prije dvije godine, kad su se pojavili studenti, jako su bili inovativni, jako su bili aktivni, putovali, išli biciklima u Evropsku uniju, trčali, išli u sela, u djelove Srbije gdje praktično političke stranke ne dolaze. To je sve njihova velika zasluga. Oni su oživjeli Srbiju“, ističe.

ŠTA ĆE SE DOGODITI AKO REZULTAT BUDE TIJESAN?

Korać smatra da će studenti tek krenuti u intenzivniju kampanju širom Srbije, što vidi kao važan trenutak za njihovu vidljivost. Istovremeno, dosadašnja istraživanja, prema njegovoj ocjeni, pokazuju približnu izjednačenost podrške između Vučićeve i studentske liste.

„U Srbiji inače vlada euforija na društvenim mrežama, da su studenti već pobijedili. Rekao sam javno, ne bih baš potcjenjivao Vučića. Naravno, nadam se i ja da će studentska lista da pobijedi, uz sve svoje slabosti i uz moja velika pitanja“, dodaje.

Ukoliko bi rezultat bio tijesan, smatra, pitanje ne bi bilo samo ko je osvojio više glasova, već i da li će građani prihvatiti rezultat kao legitiman.

„Ali u Srbiji je problem što jedna nedemokratska vlast organizuje nedemokratske izbore i veliko je pitanje ko, ne samo u samoj Srbiji, što je ključno, ali ko će u Evropi prihvatiti rezultate izbora ako oni budu, što se lako može dogoditi, dosta tijesni“, rekao je.

Korać tu dilemu konkretizuje kroz mogući scenario u kojem bi studentska lista izgubila sa malom razlikom.

„To je da, recimo, Studentska lista sa nekim vrlo malim brojem glasova izgubi. Da li će to prihvatiti većina građana Srbije? Dakle, sve su to stvari do kojih je dovela politika Aleksandra Vučića i ona u suštini ne može da organizuje demokratske izbore, jer on smatra da je gubitak glasa isto što i gubitak života“, navodi Korać.

Podsjeća i na Vučićeve ranije javne izjave o mogućnosti hapšenja i zatvora, koje vidi kao dio političke retorike kojom se dodatno podižu tenzije.

„Ja ne pretjerujem. On je sam mnogo puta rekao ‘možete vi mene i u zatvor, ja ću u srpskom zatvoru biti slobodniji’… To su užasne demagoške parole koje neprekidno izbacuje i govori o svom hapšenju, pa čak i o ubistvu“, dodaje.

Iz svega toga izvodi zaključak da izbori, umjesto stabilizacije zemlje, mogu otvoriti novu fazu političke krize.

„Znači, ono što je ključ svega je da Srbija, nažalost, ne ide ka stabilnosti ovim izborima, nego po mom ubjeđenju nestabilnosti dodatnoj, i to vrlo teškoj. Ja ne isključujem nemire poslije izbora, neprihvatanje rezultata. Jedino, ako bi Studentska lista odnijela ubjedljivu pobjedu, e, to bi bila jedna druga situacija. Čak i Vučić pred licem građana Srbije i Evrope, svijeta, ne bi baš mogao da se ponaša kao da je pobijedio“, navodi Korać.

U tom kontekstu, kao jedan od mogućih postizbornih scenarija, Korać navodi i situaciju u kojoj bi sastav buduće vlade mogao zavisiti od manjinskih stranaka i drugih političkih aktera koji pređu izborni prag.

Ipak, Korać studentski pokret vidi kao političku snagu čiji je osnovni cilj jasan – promjena vlasti i početak procesa demokratizacije.

„Dakle, oni imaju jako, jako važan, ali vrlo limitiran cilj: skinuti Vučića s vlasti. Tek onda Srbija može ponovo da počne da gradi demokratiju. Ali je ključno da Vučić izgubi. Ja želim da studenti pobijede na izborima, zato što je situacija u Srbiji postala neizdrživa. Ona destabilizuje region, prije svega BiH i Crnu Goru“, rekao je.

„I moram da kažem – i da Crna Gora malo odahne od pritiska iz Beograda“, zaključio je Korać u razgovoru za Standard.