SINIŠA BJEKOVIĆ:
Druga stvar jeste da u ovakvim okolnostima smo morali da balansiramo između te brige o kvalitetu obrazovanja i potrebe za zdravstvenom zaštitom odnosno zaštitom od pandemije. Bilo je dosta problema u dostupnosti obrazovanja, u dostupnosti obrazovanja djece koja nijesu imala materijalnih uslova da mogu da prate tu takozvanu online nastavu. Tamo gdje je bilo nužno ne samo pratii televizijski program nego koristiti neka druga sredstva informacionih tehnologija.
U posljednjem periodu sve više do izražaja dolaze podjele u crnogorskom društvu – kroz govor mržnje, vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Gdje vidite rješenje, da li je tu država zakazala i koji je Vaš apel građanima?
SINIŠA BJEKOVIĆ:
Moj apel je prvo političarima. Od njih kreće ta matrica ponašanja u najvećoj mjeri i oni su rekao bih ti nosioci obaveze da se situacija u CG stabilizuje što je prije moguće. Kao što i sami vidite, dvooljno je da se jedan politički događaj reflektuje, samo jedan politički događaj može da se reflektuje na društvo u cjelini i već nastaju, ne samo podjele, rekao bih neuobičajeno nasilni vidovi ispoljavanja sopsstvenog misljenja odnosno sopstvenog stava o nekom društvenom pitanju. U tom dijelu mislim da je obaveza i potreba da se političari ujedine u toj jednoj ključnoj pretpostavci, a to je da eliminišu svaki vid nasilne komunikacije a pogotovo govora mržnje koji mi često doživljavamo kao nešto što je dobrodošlo kao matrica ponašanja u određenim zajednicama, kada govorimo o drugim zajednicama. To je jedna greška, za koju smo cijenu platili 90-ih godina mnogo više nego štoo je trenutno slučaj, ali zar treba da čekamo da se zaoštre političke i sve druge borbe u CG pa da platimo još jednu novu cijenu ili je zaista vrijeme konačno da se isvijestimo i da shvatimo da različito mišljenje nije nužno razlog da se poteže za najtežim oblikom komunikacije odnosno fizičkim nasiljem.
Pandemija koronavirusa traje već godinu. Koliko su u ovoj godini uskraćivana ljudska prava i kome najviše?
SINIŠA BJEKOVIĆ:
Kada govorimo o ljudskim pravima generalno, onda bi to trebali podijeliti praktično na nekoliko kategorija. U svakom slučaju nalazim da su možda najviše u riziku bili oni koji su ekonomski bili najslabiji, oni koji su teško trpjeli posljedice pandemije. Prvenstveno nezaposleni i oni koji su izgubili posao u ovom periodu. Naravno ništa manje nijesu bvili ugroženi ljudi koji su na marginama i inače, to su prvenstveno pripadnici romske populacije koja se tradicionalno negdje doživljava kao marginalizovana i na rekao bih reslovima društvenih tokova. Zatim to su osobe u ruralnim područjima koje je ova pandemija stavila u još gori položaj nego što su to bili. Imamo i povećano nasilje u porodici, tu su takođe žrtve nasilja u porodici i rekao bih svi oni koji su na neki način trpjeli posljedice blokade svih ekonomskih procesa a rekao bih i komunikacijskih tokova u društvu.
A posljedice ove pandemije osjetile su i osobe koje se nalaze u UIKS-u, naročito u sveri porodičnih odnosa. Mora se, kaže Bjeković, obezbijediti nekakav način kontakata osoba koje se nalaze na izdržavanju kazni.
SINIŠA BJEKOVIĆ:
Pa standard jeste možda najviše u tom dijelu da oni moraju obezbijediti kontakte sa članovima porodica. Na koji način će se konkretno ti kontakti odvijati to je već ostalo nešto na čemu je trebalo da poradi uprava i koja je čini mi se u jednom vremenskom periodu shvatila da je nužno poboljšati te informaciono tehnološke pretpostavke da ljudi mogu kontaktirati sa članovima svoje porodice.
Preporučeno
Osvrnuo se Bjeković i na vršnjačko nasilje, koje je, kako kaže vrlo često nasljedno, ne samo od okruženja, nego ponekad seže i iz same porodice. Ističe da raduje činjenica da nijesu imali veliki broj prijava koje se odnose na vršnjačko nasilje, te upozorava i apeluje da se nasilje ne smije tolerisati ili mu se mora posvetiti više pažnje.
Video