Video
Bojanić-Lalović je to kazala komentarišući rezultate istraživanja “Nasilje nad nastavnicima” koje je sproveo Sindikat prosvjete Crne Gore. Istraživanje je, između ostalog, pokazalo da se skoro četvrtina nastavnika ne osjeća sigurno na svom radnom mjestu.
Nasilje doživljavaju od učenika, roditelja, ali i od kolega i uprava škola, a problem je izraženiji u ustanovama koje imaju veći broj đaka.
“Poljuljano povjerenje na svim nivoima u obrazovanju”
Nekadašnja direktorica podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” i bivša v.d. direktorice Zavoda za školstvo poručuje da oni koji se bave obrazovanjem i vaspitanjem mladih ljudi mogu svoj posao profesionalno obavljati samo ako su zadovoljni i uvažavani.
“Nažalost ovo istraživanje pokazuje da se nastavnici osjećaju nesigurno i da je njihova autonomija u radu ugrožena”, navodi ona.
Prema njenim riječima, očigledno da je poljuljano povjerenje na svim nivoima u obrazovanju, te da je narušen etos ustanove.
“Kao posljedica takvog ambijenta je pojačano nasilje i među učenicima, a svojevrsni pritisak osjećaju i nastavnici. Ono što ne smijemo zaboraviti jeste da nastavnik treba da bude model, odnosno uzor ponašanja mladog čovjeka i da je jedini prepoznati autoritet autoritet znanja”, ističe Bojanić-Lalović.
“Zakonski okviri nijesu postavljeni kako treba”
Podsjetimo, predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović najavio je da će se u narednom periodu zalagati da zaposleni u prosvjeti dobiju status službenog lica dok su na radnom mjestu u ustanovi. Tražiće i da roditelji snose strože sankcije (novčane ili neke druge) u slučaju da njihovo dijete izvrši fizički napad na zaposlene u ustanovi obrazovanja i vaspitanja.
Ona ne smatra da će status službenog lica riješiti sve izazove u obrazovanju, jer, kako kaže, položaj nastavnika zavisi od mnogo više faktora.
“Prvo kao društvo moramo profesiju nastavnika učiniti popularnijom. Znamo da pedagoška ljubav treba da bude motivacija za onog ko želi postati nastavnik, ali pored toga on treba da posjeduje i visoka postignuća u znanju, izuzetne komunikacijske vještine i predanost nastavničkom pozivu. Ako je tako, onda nastavnicima treba obezbijediti i najbolje uslove za rad, podršku uprave, stručne sluzbe i roditelja”, naglašava Bojanić-Lalović.
Prema njenim riječima, to treba da bude uvezan tim, “jer jedino tako možemo govoriti o kvalitetu obrazovanja”.
“S druge strane, očigledno da zakonski okviri nijesu postavljeni kako treba, jer se u njima ne prepoznaje nasilje nad nastavnicima. Mislim da postojećim pravilnicima koji proizilaze iz postojećeg Zakona, treba da se uzme u obzir i ova pojava, ali i da se radi na novim pravilnicima koji bi imali jasne kazne za neke prestupe učenika prema nastavnicima”, kaže Bojanić-Lalović.
“Djeci ne smijemo stvarati iluziju da se do rezultata stiže bez rada”
Ukoliko nastavnik trpi bilo kakvu vrstu poniženja, dodaje naša sagovornica, to utiče na opštu atmosferu u vaspitno-obrazovnoj ustanovi.
“ A ako bismo to prećutali, onda pokazujemo nemoć i stvara se taj osjećaj nepovjerenja koje se prenosi i na djecu”, navodi Bojanić-Lalović.
Veliki pritisak nastavnici trpe i zbog ocjena. Prema istraživanju, čak 42 odsto nastavnika doživjelo je pritisak roditelja u vezi ocjene đaka, a više od 35 odsto iskusilo je isti vid nasilja od uprave škole.
Bojanić-Lalović ističe da je još jedan važan zadatak roditelja i društva u cjelini da djeci ne smijemo da stvaramo iluziju da se do rezultata stiže bez rada.
Preporučeno
“Pa bilo kakav pritisak na nastavnika zbog ocjene, vraća se loše”, zaključuje ona.
