Video
Izmjenama i dopunama Opšteg zakona mijenja se način izbora direktora obrazovnih ustanova, tako što se predviđa da njih bira i razrješava ministar, umjesto školski odbor, kako je to bilo definisano dosadašnjim zakonskim rješenjem.
Takođe ovim izmjenama Zakona je i predviđeno da školska godina ubuduće bude podijeljena na dva klasifikaciona perioda, umjesto dosadašnja četiri.
Poslanica DPS-a Zoja Bojanić Lalović u razgovoru za Antenu M smatra da bilo kakve promjene u obrazovanju ne treba da krenu od direktora.
“To ima veze i sa određenim zahtjevima unutar partijske većine, na izvjestan način baca sumnju na ovakve odluke kada je riječ o načinu izbora direktora. Ni postojeće rješenje nije najbolje, ako uzmemo u obzir činjenicu da direktore biraju odnosno razrješavaju školski Odbori koji su postavljeni još za vrijeme ministarke Bratić i koji čine ljudi, među kojima neki i nijesu kvalifikovani za oblast prosvjete a samim tim ne mogu biti kompetenti da daju mišljenje o Programu razvoja ustanove”, kaže poslanica DPS-a.
Bojanić Lalović smatra da ono što zabrinjava u novom zakonskom rješenju je testiranje kandidata jer je, dodaje, nejasno ko će praviti testove za kandidate, ko će biti članovi komisije, ko su ljudi koji će ih birati kao i na osnovu kojih indikatora?
Ona poručuje da se na ovaj način sistem urušava.
“Znamo da su stručne institucije, kao što je Zavod za školstvo, radile i obuke za direktore, što znači da sve ono što je jedan rukovodilac trebao da posjeduje kako bi bio uspješan u svom radu, pripremale su ga stručne institucije i lica iz institucija sistema”, kaže sagovornica Antene M I dodaje:
“Sa druge strane važno pitanje je kako će se vršiti podjela direktorskih mjesta. Mislim da će to biti iskorišćeno samo za političke svrhe”, jasna je Bojanić Lalović.
Govoreći o izmjenama koje se tiču klasifikacionih perioda, Bojanić Lalović kaže da smo podjelu na dva klasifikaciona perioda imali i prije reforme kada se prešlo na četiri, što znači, dodaje sagovornica Antene M, da se sistem vraća unazad i da se postojeće stanje treba unapređivati.
“Ovakvo rješenje je istovremeno i zamka za učenike koji ne ostvaraju kontinuitet u radu, za nastavnike početnike kojima je ocjenjivanje najizazovniji momenat u radu i ovo sve može da se sprovede u jednu improvizaciju ili odlaganju problema koji se uočavaju u ocjenjivnaju rada učenika”, kaže sagovornica Antene M.
Ovom pitanju se, smatra Bojanić Lalović, trebalo prići temeljitije kao i da se u skladu sa dobrim primjerom iz okruženja trebalo početi sa pilot programom.
“Pri čemu bi se pristupilo obuci nastavnika, na koji način formativno pratiti rad učenika a ocjenu zaključivati ili dovesti učenika do te zaključne ocjene na polugodištu. To je proces koji mogu realizovati nastavnici sa iskustvom ali ne i oni koji su početnici u ovom radu”, poručuje Bojanić Lalović.
Preporučeno
Sagovornica Antene M dodaje da je ocjenjivanje jedna od najtežih aktivnosti za nastavnike a za učenike najmanje omiljena. Zato, poručuje, bilo kakve promjene u praksi ocjenjivanja treba da znače ozbiljnu pripremu svih u procesu.
