Kontinuirano se, smatra Bojanić Lalović, urušavaju institucije sistema. Ne preza se, kaže, od donošenja protivustavnih odluka, pa je dodatan oprez nužan kada je riječ o pitanju uvođenja vjeronauke u formalno obrazovanje.
“To je zahtjev koji bi, sigurna sam, urušio obrazovni sistem. Najproblematičnije je to što bi došlo do urušavanja dobrih odnosa u obrazovno-vaspitnim ustanovama, kako među učenicima, tako i među nastavnicima. Da biste govorili o zdravoj atmosferi, u kojoj se obrazuju mladi, onda morate da imate atmosferu zajedništva, tolerancije, razumijevanja, samo ne podjela. Na Odboru za prosvjetu trebalo je da se izjasnimo o inicijativi koju smo dobili od nekog o kome ne znamo ništa, osim imena i prezimena. Istina, postoji 6.000 potpisa građanki i građana, a raspravljajući o inicijativi, došli smo do zaključka da je inicijativa protivustavna i da je ne možemo proslijediti Vladi na odlučivanje”, podsjeća Bojanić Lalović.Napominje da Ustav Crne Gore jasno nalaže da su vjerske zajednice odvojene od države.
“Sličan primjer desio se u Sloveniji, kada se dio roditelja obratio Ustavnom sudu te države sa zahtjevom da se uvede vjeronauka u obrazovni sistem. Međutim, sud je odlučio da to nije u skladu sa Ustavom Slovenije, jer Ustav tu državu tretira kao sekularnu. Istu odluku bi trebalo da donese i Ustavni sud u Crnoj Gori, u slučaju da dođe do bilo kakve dileme kada je riječ o uvođenju ovog predmeta”, poručuje Bojanić Lalović.
Na Odboru za prosvjetu poslanici su se pozivali na evropsku praksu, koja podrazumijeva dva vida religijskog obrazovanja. Jedno je, objašnjava Bojanić Lalović, religijsko obrazovanje vjeroispovjedno, gdje se promoviše vjera, a dugo je učenje o religijama.
“Naravno, svaka zemlja u odnosu na svoje ustavno uređenje odlučila je na koji način će uvesti ovo obrazovanje u škole. Konkretno, kada je riječ o religijskom obrazovanju koje se odnosi na sekularne države, tu se misli na obrazovanje o religijama i ovakav vid učenja poznat je u Sloveniji, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, u Švedskoj, Danskoj. U Crnoj Gori postoji predmet istorija religije”, istakla je Bojanić Lalović.
Podsjeća i da je istorija religije obavezan izborni predmet, koji se izučava u devetom razredu osnovne škole.
“Nastavu izvode obučeni nastavnici koje angažuje škola, odnosno Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Najčešće su to profesori filozofije, jer je to najbliskije njima. Moje bogato iskustvo iz obrazovanja govori da su to vrlo zanimljivi časovi, da nastavnici kreativno predaju ove predmete, a učenici se upoznaju sa različitim religijama, religijskim tradicijama i razvijaju vlastite stavove”, naglasila je Bojanić Lalović.
Objašnjava da su istorija religije i vjeronauka dva suprotstavljena odnosa prema religiji. Ako je već zastupljena istorija religije kao predmet, postavlja se pitanje da li je vjeronauka – politički interes.
Preporučeno
“Ukoliko istorija religije ne zadovoljava zahtjeve onih koji insistiraju na ovome (uvođenju vjeronauke u formalno obrazovanje), onda to nije niti stručni, ni društveni interes, niti odgovara sekularnoj, demokratskoj državi, kakva je Crna Gora. Riječ je isključivo o političkom interesu. Praksa kod vjeroispovjednih učenja kazuje da te programe rade religijske zajednice, crkva, a nastavu izvode lica koje je crkva obučila. Ukoliko je riječ o obrazovanju o religijama, onda te programe radi Ministarstvo prosvjete, u saradnji sa lokalnom zajednicom, a nastavu izvode nastavnici koje angažuje škola. Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je naše društvo sekularno, a Ustav jasan, postavlja se pitanje da li je vjeri mjesto u školi? Ukoliko neko želi, može vjerski da se obrazuje u vjerskim školama”, zaključila je Bojanić Lalović.
Video