Burić za RTCG podvlači da se mora hitno raditi na iznalaženju rješenja za ovaj problem.

Nije mu, kaže, poznato zašto se do sada čekalo sa tim: “Mislim da ako turizam propadne zbog ovoga, eksperti moraju podleći ozbiljnoj odgovornosti”.

Govoreći o eksploataciji šljunka iz korita Morače, Burić je rekao da je prvo i osnovno pitanje postoji li projekat eksploatacije i uređenja vodotoka ili ne.

“Ako je nešto urađeno izvan tehničke dokumentacije, to znači da je van zakona. Ako je urađeno van zakona, treba snimiti sadašnje stanje, i na osnovu toga izvoditi stručne zaključke”, kaže Burić.

* Krajem prošle godine u fokusu je bila regulacija toka Morače i njena devastacija. S aspekta struke, što to znači za sam tok Morače, biodiverzitet? Kolika je šteta od eksploatacije šljunka?

“U Crnoj Gori se više ne može razgovarati ni o čemu, a da se ne uzme u obzir postojeći kontekst. Naime, ako ‘dobri i verni narod’ ne shvati kakvu nam je političku poplavu donio, nijedna tema u društvu više neće imati smisla. Bez zdrave države nema ni zdrave struke, ni normalna života. A to znači potpuno isključenje ‘av-av’ politike, koja manipulise narodom.

I taman kad sam pomislio da nam nema spasa, pojaviše se dva mala-velika svijetla. Na sjednici Odbora za bezbjednost predsjednik upozori da studenti političkih nauka ne pobjegnu sa fakulteta zbog viđenog na sjednici, uz opasku da nekima nema spasa (čini se da je potrefio). I drugo svijetlo, za koje sam mislio da se nikad desiti neće. I novinari su se osmjelili da kažu da mediji nijesu ni policija, ni tužilaštvo, ni sud. Ova dva signala pružaju nadu da je možda nesto pozitivno počelo. Jer postojeći ambijent, koji tvore aktuelni političari, deformiše sve sfere normalnog ponašanja i života. Postojeći politički stil je pretužan (o oće li se više političari prestati pozivati narod, jer je ovo stvarno užasno degutantno?). Pa još i neka nerazumljiva zakletva od 30. avgusta (ne kako spasiti Crnu Goru, nego na prvo mjesto neka apstrakcija kako im je za sve kriv neko drugi, a naročito DPS). Sve se to događa po cijenu međusobnog klanja-bože tamo njima pomozi. A zašto, neću da tumačim.

A zato što vam se sve to prenosi čak do šljunka, za koji pitate. A evo kako.

Diskutovati o eksploataciji šljunka bez podataka iz dokumentacije i istine, što je naša odnedavno uvedena politička praksa, nije uputno čak ni za novine. Zato što su to konkretne stručne i tehnicke stvari. Postoji li projekat eksploatacije šljunka i uređenja vodotoka, ili ne? To je prvo i osnovno pitanje. Ako je nešto urađeno izvan tehničke dokumentacije, to znači da je van zakona. Ako je urađeno van zakona, treba snimiti sadašnje stanje, i na osnovu toga izvoditi stručne zaključke. Pa što Elaborat i struka pokažu, neka tako bude. Ovo što se sad radi oko šljunka, bez tehničke dokumentacije, liči na nezrele, neukusne političke ujdurme. Izvinite, to stvara ambijent, ružan i tužan, koji podmuklo političarima sa strane filuju neki valjda nepoznati eksperti. Teško zemlji sa ovakvim političkim ambijentom, jer je tužno i ružno zamijeniti politički šljunak sa suštinom problema. A suština problema je šta nam se stvarno dešava sa izvorištem, ko nam podvaljuje, i šta će nam se desiti zbog toga sa našim turizmom. Eto kakvu je zamjenu teza nama naša politika dala”.

* U javnosti se govorilo da je eksploatacija šljunka uticala na kapacitet vodoizvorišta Boljesestre. Koliko to sve zapravo utiče na izvorište? Koliko je ono i je li ugroženo?

“Kakva je situacija sa izvorištem već su objasnili nepoznati ‘sakriveni’ eksperti i poznati političari, a time poručili da mi stručnjaci iz Crne Gore nemamo šta da tražimo u Crnoj Gori. Ipak ja ću obavijestiti o kratkoj istoriji Regionalnog vodovoda. Da bismo mogli promišljati ovako ozbiljan projekat, treba znati njegovu osnovnu istoriju.

Sve je počelo mojim doktoratom, na osnovu kojeg je izvršen konačan izbor izvorišta, o čemu je svojevremeno raspravljala čak i Skupština Crne Gore. Odbranio sam doktorat ‘Snabdijevanje vodom turističkih naselja Crnogorskog primorja’, pred vrlo rigoroznom Komisijom Beogradskog univerziteta, od članova PMF-a, Geološkog fakulteta i CANU. Rezultati mojeg doktorata su prihvaćeni i projekat se počeo razvijati.

Mojim rješenjem izmijenjenjen je već urađeni izvođački projekat Energoprojekta. Bio sam stručni savjetnik Regionalnog vodovoda, sve dok nijesam zahtijevao da se predhodno izvedu detaljna hidrogeološka istraživanja, radi definisanja sliva budućeg izvorišta i njegove mikrolokacije. Tražio sam da obavezno definišemo sve elemente budušeg izvorišta, kao što su: uticaj rijeke Morače (što sam smatrao prvim i kapitalno važnim), i sliv i odnos sliva izvora, sa  podzemnim vodama kraške i aluvijalne geološke sredine. Prosto djeluje nevjerovatno, da još nijesu izvršena ciljana istraživanja (evo vele da ih i dan danas rade, a ko i kako ne znamo). Zbog odbijanja tadašnjeg mojeg zahtjeva, da se obavezno prethodno utvrdi sliv Bolje sestara, ja sam napustio mjesto savjetnika, nakon čega mi je ‘zabranjen’ bilo kakav rad na Regionalnom vodovodu, do današnjih dana. Izovrište je ozbiljno ugroženo, ali ne zbog onoga što nepoznati eksperti i političari podmeću. Ja imam stručne dokaze, a oni politički haos koji šire po Crnoj Gori. O kapacitetima izvorišta treba da sudi struka. Odnos rijeke Morače i podzemnih voda Zetske ravnice odavno je već precizno definisan, ozbiljnim istraživanjima. Pri visokim vodostajima rijeka Morača prihranjuje akumulaciju podzemnih voda Zete. Pri niskim vodostajima podzemna akumulacija prihranjuje rijeku Moraču (Zetu). Odnos rijeke Morače i izvora Bolje sestre je pretrpio ozbiljnu akrobaciju ‘nepoznatih’ eksperata. U sklopu mojeg uklanjanja sa projekta, ‘oni’ su tvrdili da Morača i Bolje sestre nijesu povezane. Ubrzo nakon toga počeli su tvrditi suprotno.

Sa kratkom pauzom lamentiranja da  Bolje sestre nastaju od rijeke Cijevne. Javno molim Regionalni vodovod da više objavi, da li postoje sigurni konkretni dokazi o slivu izvora Bolje sestre. Pri tom se mora znati ko to potpisuje i na osnovu kojih istraživanja. Biće sve ovako ružno, dok stručni dokazi ne budu sigurni, i jasni i potpisani. Ja da imam tu obavezu ja bih to odavno uradio. Ali to treba da urade oni koji su za to zvanično zaduženi.”

* Je li realna bojazan da crnogorsko primorje u ljetnjim mjesecima, kako je to ocijenjeno iz Odbora direktora Regionalnog vodovoda, ostane bez vode? 

“Odbor direktora je to, pretpostavljam, objavio na bazi stručnog Elaborata i podataka. Lijepo bi bilo znati koji stručnjaci vode taj posao. Ne zaposleni, nego angažovani. Je li realna bojazan od nedostatka vode? Jasno je da jeste. Izvor već odavno nema dovoljno vode za Primorje.

Mora se hitno naći rješenje. Zašto se čekalo do sada zaista ne znam. Mislim da ako turizam propadne zbog ovoga, eksperti moraju podleći ozbiljnoj odgovornosti. A da su me htjeli slušati i ostali na virijeme, mogli smo obezbijediti najmanje 50% vode, samo od aktuelnih gubitaka. E sad političari i eksperti, nikome ništa, je li. Bogomi se bojim da će neko nekad doći da vidi o čemu se ovdje radi”.

* Podaci pokazuju kako je izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva primorje, smanjena sa 2.660 litara po sekundi iz 2005. godine na 334 litra u 2020. Što je uzrok tome? I može li taj kapacitet vratiti na stanje iz 2005?

“Imam već preliminarnu analizu o stanju pozdemnih voda u Podgorici. Planirani su razgovori sa Vodovodom Podgorice, o mogućem mojem angažmanu za proučavnje postojećeg stanja, sagledavanje problema i predlog rješenja. Ako postignem najavljeni dogovor sa Vodovodom Podgorice uradiću poseban Elaborat – Izvještaj o stanju i problemima sa podzemnim vodama. Ako se to desi obećavam da ćemo imati potrebne odgovore. Bolje sestre su dio teritorije Podgorice. Mada sumnjam da će mi političari i nepoznati ekasperti dozvoliti da radim kada je Regionalni vodovod u pitanju, a za Vodovod Podgorice vidjećemo. Rješenje naravno uvijek mora postojati, kao sto sam ga svojevremeno otkrivao za Ulcinj, Bar, Budvu, Podgoricu, Danilovgrad, Žabljak i Regionalni vodovod”.

* Što bi bila neka završna poruka, zaključak?

“Moja završna poruka je da prvo ozdravimo državu, da bi se moglo normalno raditi i živjeti u njoj. To bi trebao biti i zadatak naših novinara. Treba obrazovati ljude da shvate, da je koncepcija ‘ćeraćemo se još’ suluda i bolesna filozofija. Umjesto nje treba preuzeti filozofiju normalnog života. Patološke tipove koji proizvode mržnju i truju narod treba identifikovati i izolovati. Bez obzira jesu li političari, profesori, akademici ili radnici. Spriječimo li da patolozi podvaljuju i zlu krv među narod prosipaju, doprinijećemo i državi i Regionalnom vodovodu i svemu drugome.

Jer Crna Gora, pored postojećeg političkog haosa, ima ogromni problem u dva sektora. To su razvoj potpuno nerazvijene privrede, i saniranje posljedica klimatskih promjena, koje su veoma ozbiljna prijetnja vodama, koje čine osnov života. Ovo kažem jer postoje konkretni dokazi o veoma velikim opasnostima od klimatskih promjena. Već kasnimo sa našim aktivnostima. To znači da Crna Gora treba da se koncentriše u tri smjera: da spriječi postojeći uticaj političkih patologa, znanjem razvija privredu (u koju spada i turizam) i preduzima mjere zbog uticaja klimatskih promjena, što je kapitalno važno za Regionalni vodovod”.