Video
“U ambijentu duboke političke i etničke polarizacije, ekstremistički narativi više nijesu rezervisani za margine – oni postaju sastavni dio političkog diskursa, vjerskih poruka, pa čak i institucija. Govor mržnje se toleriše, istorijski revizionizam se institucionalizuje, a dezinformacije oblikuju javno mnjenje. Umjesto strateškog odgovora, država reaguje sporadično i deklarativno, prepuštajući borbu protiv radikalizacije nevladinom sektoru i međunarodnim donatorima”, saopštila je programska direktorica CDT-a Milica Kovačević.
Vlada Crne Gore je 2020. godine usvojila Strategiju za prevenciju i suzbijanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma 2020-2024, sa Akcionim planom za 2020, ali njena primjena je izostala jer u naredne četiri godine nije usvojen nijedan novi akcioni plan, ističe Kovačević.
“Iako je u ljeto 2024. formirana radna grupa za izradu nove strategije za period 2025–2030, njen rad još uvijek nije dao nikakve rezultate, a prema važećim planovima, usvajanje se očekuje tek u posljednjem kvartalu 2025. godine. To znači da će cijela 2025. godina proteći bez važećeg strateškog okvira”, navodi ona.
Nacionalni operativni tim – tijelo koje je trebalo da obezbijedi međuresornu koordinaciju – bio je u produženom trajanju nefunkcionalan, a funkciju nacionalnog koordinatora u tom periodu obavljale su čak četiri različite osobe.
“Rezultat je potpuni prekid kontinuiteta u radu, gubitak institucionalne memorije sa svakom promjenom vlasti i obesmišljavanje mehanizama koji bi trebalo da štite društvo od radikalizacije”, ocjenjuje Kovačević.
Kako dalje navodi, rezultati dva istraživanja javnog mnjenja koja je CDT sproveo tokom novembra 2024. i maja 2025. godine pokazuju duboko ukorijenjene etničke podjele, nisko povjerenje u institucije, visoku izloženost govoru mržnje i zabrinjavajuću podložnost dezinformacijama.
“Građani dominantno identifikuju društvene mreže i internet portale kao glavne izvore govora mržnje, dok gotovo polovina smatra da policija ne reaguje efikasno, a 60 odsto izražava nepovjerenje u tužilaštvo. Oko 16 odsto ispitanika vjeruje da same institucije aktivno doprinose širenju vjerske i etničke mržnje. Gotovo trećina građana vjeruje da je lojalnost sopstvenoj grupi važnija od lojalnosti državi, a polovina se osjeća prijatnije među pripadnicima iste etničke zajednice. Posebnu zabrinutost izaziva nalaz da 45,7 odsto ispitanika/ca smatra da se protiv trenutne društveno-političke situacije treba boriti „svim sredstvima“, što otvara prostor za prihvatanje ekstremističkih ideja”, pokazalo je istraživanje.
Građani jasno identifikuju političke aktere u zemlji kao ključne pokretače etničkih tenzija.
“Dezinformacije, istorijski revizionizam i huškački narativi dolaze iz vrha politike, iz vjerskih struktura pod snažnim političkim uticajem, i sa portala koji operišu u regionalnoj mreži propagande i dezinformacija. Takve poruke se najčešće plasiraju nekažnjeno, uz prećutnu ili otvorenu podršku institucija. Time se ne samo podgrijavaju podjele, već se sistemski podriva društvena kohezija, urušava povjerenje u institucije i normalizuje osjećaj stalne nesigurnosti”, navodi u saopštenju.
Izvještaj sadrži i pet detaljno obrađenih studija slučaja koje pokazuju kako se ekstremistički narativi, govor mržnje i dezinformacije koriste za političku mobilizaciju i produbljivanje društvenih podjela.
Analizirani su slučajevi instrumentalizacije tragedije na Cetinju, širenje lažnih tvrdnji o navodnom vjerskom ekstremizmu nakon ubistava kod Bijelog Polja, pokušaji rehabilitacije četničkog pokreta kroz izjave vjerskih lidera, politička zaštita govora mržnje u slučaju predsjednika opštine Nikšić, kao i kampanje dezinformisanja tokom usvajanja rezolucija o Srebrenici i Jasenovcu. Ove studije slučaja dodatno osvjetljavaju dubinu problema i naglašavaju potrebu za strateškim i odlučnim institucionalnim odgovorom, poručuje Kovačević.
“CDT poziva na ozbiljnu i dugoročnu promjenu pristupa borbi protiv radikalizacije u Crnoj Gori. Umjesto ad hoc mjera i deklarativnih osuda, neophodno je razviti institucionalno utemeljenu, sadržajnu i primjenjivu strategiju koja će se baviti uzrocima, a ne samo posljedicama. To podrazumijeva dosljednu primjenu zakona, jasno distanciranje institucija od ekstremističkih narativa i ulaganje u obrazovanje, medijsku pismenost i društvenu koheziju”, navodi ona.
Preporučeno
U suprotnom, zaključuje, radikalni diskurs će nastaviti da dobija prostor u javnosti, a izostanak odgovora institucija samo će učvrstiti uvjerenje da su netrpeljivost i manipulacija legitimna sredstva političkog djelovanja.
