“Ukoliko se ženi ne vjeruje, vjerovatno će i ona sama odustati od postupka. I u slučajevima gdje je postupak procesuiran, ako se s dužnom pažnjom ne procijeni rizik, može se desiti da tokom postupka ili nakon njega žena i djeca budu izloženi novom nasilju”, navode iz ove NVO.
Pojašnjavaju da nasilnici često budu ohrabreni blagim kaznama, kao što su novčane ili uslovne kazne, pa se dešava da i sami pri novom nasilju podsjećaju žrtvu na “uzaludnost” prijavljivanja.“Analize kaznene politike Crne Gore u krivičnim i prekršajnim predmetima u oblasti nasilja u porodici za 2017. godinu koju je Centar za ženska prava sproveo u saradnji sa Savjetom Evrope pokazala je da je među počiniocima krivičnog djela nasilje u porodici čak 46% povratnika, dok je među onima koji su procesuirani kroz prekršajni postupak 28% povratnika”, ističu i dodaju da prema podacima Uprave policije tokom 2022 godine od 1.399 izvršilaca nasilja u porodici koje je kvalifikovano kao prekršaj njih 314, odnosno 17% su povratnici.
Takođe, njihova dosadašnja praksa pokazuje da se u prekršajnim postupcima dešava da zaštitne mjere budu izrečene, ali da u rješenju bude naznačeno da se mogu izvršiti nakon pravosnažnosti rješenja, čime se obesmišljava njihova preventivna uloga, a žrtve ostaju nezaštićene.
“Glavni princip u radu sa žrtvama porodičnog nasilja jeste upravo povjerenje u iskaz žrtve. U skladu sa tim čitav sistem zaštite bi svoje postupke trebao da zasniva na interesima i pravima žrtava. Na to nas obvezuju i međunarodna dokumenta koja je Crna Gora usvojila. U praksi stvari stoje drugačije, upitnik o povjerenju u institucije u pogledu nasilja u porodici u okviru kojeg je zabilježen veliki broj odgovora koji ukazuju na to da je razlog nepovjerenja u postupanje institucija upravo to što zaposleni u institucijama ne vjeruju u iskaz žrtve”, poručuju iz ove NVO.
Kao organizacija koja žrtvama nasilja u porodici obezbjeđuje i pomoć pratnje povjerljivog lica, koja prati žrtvu kroz proces prijave i daljeg postupka, članovi Centra za ženksa prava često su bili svjedoci da prilikom prijave nasilja zaposleni u nadležnim institucijama svojim postupanjem, neverbalnim ponašanjem, ali i davanjem neprimjerenih komentara pokazuju da ne vjeruju žrtvi, čime direktno utiču na njenu riješenost da istaraje dalje u postupku, ali i da ubuduće prijavi nasilje ukoliko se isto ponovi.
“U situacijama kada se žena sa iskustvom nasilja odluči da podnese prijavu, od sistema bi trebalo da dobije adekvatnu i sveobuhvatnu podršku. Međutim, nerijetko se dešava da baš u tom momentu žrtve naiđu na brojne probleme počev od toga da na prijavnici prilikom podnošenja prijave dobija savjete da je možda ipak bolje da se vrati kući zbog djece, da se takve situacije dešavaju u svakom braku, preko toga da od zaposlenih u institucijama sistema ne dobije potrebne informacije o pravima koje ima, prvenstveno prava na besplatnu pravnu pomoć, pratnju poverljivog lica. U pozadini ovakvog postupanja zaposlenih koji su dužni da obezbijede zaštitu žrtvama porodičnog nasilja često stoje lični stavovi i patrijarhalno obojena uvjerenja. Zbog svega navedenog neophodno je kontinuirano raditi na unapređenju znanja, vještina i senzibilnosti zaposlenih u institucijama”, poručuju iz Centra za ženska prava.
Preporučeno
Video