Borba sa koronom je pokazala da bez obzira na prethodno zdravstveno stanje, virus može da udari jako. Milan je snažan mladić, sportista, odličnog zdravlja, a ipak se borio za život.
Mrđan je imao neke ranije zdravstvene probleme, a osim borbe za sopstveni život, plašio se za zdravlje sina i oca koji imaju hronične bolesti.
– Osjećao sam se da brojim minute do odlaska u vječnost, prica za Pobjedu Mrđan Kovačević.
Vijest o pojavi koronavirusa od početka je prihvatio vrlo ozbiljno, te se mjera pridržavao – čak i previše.
BORBA
– Prijatelji su se šalili da pretjerujem. Kao neko ko već godinama ima hronične zdravstvene probleme, vijest o novom i nepoznatom virusu primio sam sa posebnom pažnjom, mogu reći i sa strahom. Posebno sam vodio računa o bezbjednosti službenika, a prepoznavajući znacaj zdravstvenog sistema u borbi protiv ove pošasti, prvi sam starješina iz državnih organa koji je opredijelio mjesečnu platu našem medicinskom sistemu u prvom talasu koji je pogodio našu domovinu – priča Kovačević.
Tokom prvog talasa, on je uspio da se sačuva, ali smatra da je za njega bilo kobno otvaranje kafića.
– Jednog popodneva počeli su prvi simptomi, grlo me neobično pecka, kao da gutam staklo. Nije bila uobičajena grlobolja. Odlučio sam da ne idem na posao i to se pokazalo kao dobra odluka, jer dobijam i temperaturu 40 stepeni. Gotovo da mi je odmah bilo jasno da sam se inficirao – priča on.
Nakon toga slijedi izolacija u odvojeni dio stana, pa zvanje Instituta za javno zdravlje, odakle je dobio instrukcije kako da se ponaša.
– Ubrzo stiže i njihova ekipa koja me testira, pa onda ljekari Doma zdravlja koji određuju terapiju, uključuju infuziju i obilaze me naredna dva dana. Meni je ipak sve gore i bolovi kroz cijelo tijelo postaju nesnosni. Izgubio sam čulo ukusa i mirisa, počinjem da kašljem i sve teže dišem. Bez obzira što test nije stigao, doktorka koja me obilazi sumnja na upalu pluća i moje loše opšte stanje je opredjeljuje da me uputi u Klinički centar – priča on, sjećajući se straha koji je osjećao u tim trenucima.
Iako u bolnici pod stalnom njegom, stanje mu se pogoršava, a osim problema sa disanjem, počinju i drugi problemi – dijareja i povraćanje, kao i potpuni gubitak snage.
– Sjećam se da je bila ponoć, ležim pod maskom sa kiseonikom, a ljekari me obavještavaju da sam pozitivan na kovid-19. Sumnja se potvrdila i dajem svoje kontakte. Stanje mi je sve gore, potvrđuje se i upala pluća. Ne mogu više ni da jedem, niti pijem… Prolaze dani, poboljšanja nema, živim na infuzijama koje se ne prekidaju 24 sata – priča on.
Većina članova porodice je takođe bila pozitivna na koronavirus, ali bez tegoba, neki bez ikakvih simptoma. Dok je ležao u bolnici imao je sve manje nade da će se oporaviti.
– Pratim zabrinute poglede osoblja koje često ulazi i provjerava rad srca i disanje. Noć nikada da prođe. Nemam sna – sem halucinacija. Čuo sam da su na odjeljenju uglavnom mladi ljudi, od 30 do 50 godina – kaže Kovačević.
Nakon 15 dana pije prvi gutljaj vode, svjestan da mu je pored terapije pomogla i snaga uma.
– Zovem porodicu, čujem uzbuđenje i suze, ali ovog puta radosnice. Dodatnu energiju mi je ulila vijest da mi je porodica dobro, naročito otac koji je takođe u bolnici, ali stabilnog stanja – priča Kovačević.
Iz ove teške borbe Kovačević nije izašao bez posljedica – ima upalu srčanog mišića koji još liječi.
Zbog svega što je prošao kaže da retrogradne poruke o teorijama zavjere koje se nerijetko mogu čuti o postojanju ovog virusa sa indignacijom treba odbaciti.
– Dovoljna je činjenica da su najrazvijenije nacije svijeta najpogođenije. Ako volite život i život vaših najbližih, poštujte mjere, jer koronu možemo pobijediti samo odlučno – kazao je on.
ZDRAVI MOMCI I TEŠKA BORBA
Milan Kaluđerović se nije plašio koronavirusa, ali nije mogao da vjeruje da će neko zdrav, fizički aktivan poput njega, proći kroz tako tešku kliničku sliku. S obzirom na to da se i on do nedavno borio za život, kaže da niko ne bi trebalo da smatra virus bezazlenim jer „nikad ne znate kako će korona da utiče na vaš organizam“.
– Nijesam mogao da vjerujem da mi se to dešava i da 18 dana prolazim kroz pakao. Od osme godine sam fizički aktivan, fizioterapeut sam i zaista nikad nijesam bio ni prehlađen. On je ispričao da su se simptomi pojavili nakon pet dana od kontakta sa osobom za koju sumnja da ga je inficirala.
– Ta osoba je moj pacijent i Institutu za javno zdravlje je dala moje ime kao kontakta. Nakon pet dana počinje blago povišena temperatura, bol u donjem dijelu leđa, malo intenzivnija glavobolja, ali i bol u uhu i očima – priča Kaluđerović.
Nije pridavao značaj tim simptomima jer je pomislio da je umoran ili nervozan, ali kad je temperatura počela da raste, a ostali simptomi bivaju intenzivniji, shvatio je da se zarazio koronom.
– Odmah sam otišao u KCCG, da bih bio pod nadzorom ljekara i adekvatnom terapijom. Već prvi dan proveden u bolnici simptomi se pogoršavaju sve više i temperatura raste do 40 stepeni. To mi je, najiskrenije, bio jedan od najvećih problema, jer me je to držalo 12 dana – govori naš sagovornik.
Osmi dan u bolnici najteže mu je pao. Odveli su ga na skener pluća i dijagnostifikovali mu jaku upalu od koje se i dalje liječi.
– Predlagali su mi respirator, ali sam odbio. Plašio sam se, i nekako, psihički nijesam mogao da prihvatim da ću morati da koristim respirator. Srećom, ipak sam uspio da se izborim i bez toga, iako su nalazi koje su mi svakodnevno radili bili sve lošiji, uspio sam – prič ponosno Kaluđerović.
Za vrijeme oporavka je primio čak 106 flaša infuzije i svaki dan uzimao pet do sedam različitih tableta.
– To mi se u životu nije dešavalo, jer nikad nijesam bio bolestan – kaže Kaluđerović.
Naš sagovornik priznaje da se plašio za život jer je bio nemoćan i prikovan za krevet.
– Prolaze vam tada razne slike kroz glavu. Nijesam mogao da vjerujem što mi se dešava, imao sam strah od nepoznatog. Svjesni ste da je to nešto što sad vlada u svijetu i da nijedan ljekar nema odgovor na sva vaša pitanja. Ipak, vjerovao sam im, i sam sam iz te struke i svjedok sam da dobro rade svoj posao – sjeća se Kaluđerović.
Nije mu bilo svejedno ni kada je vidio u kakvom se stanju nalazi njegov cimer iz bolničke sobe, mlad, čovjek koji je bio zdrav i aktivan.
– Čovjek od 45 godina, prošao je kroz veći pakao i imao težu klinicku sliku od mene. Deset dana je bio na mehaničkoj ventilaciji i kada sam njega gledao pomislio sam da tako nešto može svaki cas i mene da snađe – iskren je Kaluđerovic.
Kaže da je u svemu tome srećom što nije zarazio svoje pacijente, a Institutu je dao imena ukupno 49 svojih kontakata.
– Od njih, bili su zaraženi moja supruga, brat i majka, ali su imali blažu kliničku sliku, bili su na kućnom liječenju, što je zaista sreća jer ne znate nikad kako će organizam da reaguje na ovaj opasni virus – savjetuje Kaluđerović.
Medicinari su heroji
Mrđan Kovačević kaže da je njegova porodica nalaze slala na nekoliko svjetski priznatih klinika, te da su sve imale isti prijedlog za liječenje kao u KCCG.
Preporučeno
– Odgovor da je terapija koju dobijam u Kliničkom centru Crne Gore ista ona koju bi mi dali i u Minhenu, Gracu, Milanu, bez obzira na stanje, ulivala je porodici nadu ali i povjerenje u naše ljekare. Osim njih, pohvalio bih rad i profesionalnost medicinskih tehničara Infektivne klinike. Rad u tako teškim i složenim uslovima ni u jednom trenutku ih nije pokolebao da daju sve od sebe da pacijentima bude bolje. Naši medicinski radnici jesu heroji koji se u najžešćem boju bore sa opakim nevidljivim neprijateljem za živote svojih građana, samim tim i za svoju državu, direktno ugrožavajuci svoj. Ja i moja porodica im to nikada nećemo zaboraviti i u svakoj prilici ćemo nalaziti način i mogucnost da pomognemo i zahvalimo se – rekao je Kovačević.
Video