Video
“Svesrpski svjetovnosakralni kosmopoliti i na TV (A-l) zgražali su se što je vlast opet ‘opomenula’ glavnog povjerenika SPC u Crnoj Gori mitropolita Amfilohija, da ne krši pravila za suzbijanje korona virusa. Javno su to nazvali sramotom pred cijelim svijetom, jer, kako rekoše, to je jedi(nstve)ni globalni „slučaj”. I zaista su u pravu, jer, osim Amfilohija, nijedan bogomoljskovjerski velikodostojnik u svjetskim razmjerama nije ni pomislio, a kamoli kršio rečena pravila svjetovne vlasti, niti se nad njom uzdigao, još manje, satanski zloupotrijebio i stavio bogomolju i vjeru u službi borbe protiv svjetovne vlasti, posebno protiv opšteljudskog interesa očuvanja zdravlja od opake virusne pandemije. Ne samo da to nije moglo biti pouka mitropolitu SPC u Crnoj Gori, nego je agresivnošću prehitrio da opet prvači u Beranama crkvenim i uličnim molebanima i litijama”, navodi se u reagovanju Crnogorskog zbora proslijeđenog Dnevnim novinama, a koje potpisuje akademik Sreten Zeković.
U reagovanju se podsjeća da je Ustavom SPC njen zvanični cilj “ostvarenje svesrpske i svetosavske Velike Srbije i četničke „Homogene Srbije” (St. Moljevića)” za koju se, kako navode, i mitropolit Amfilohije “ratnički borio u potonjem YU-ratu i razoru Jugoslavije”.
Preporučeno
“Oglasio se i Irinej najnovijom izjavom i ovlastio četničkog vojvodu Mandića da odbrani Crnu Goru i svesrpstvo u Crnoj Gori. Ovo samo manifestuje da satanisani Zakon o slobodi vjeroispovijesti ugrožava jednovjeki hegemono i monopolni status SPC u Crnoj Gori (od okupacione 1918) i da je decenijama, sve do danas, ona bila „vlada u senci” pored one prve i ove suverenističke. Crnogorske svetinje i cijela Crna Gora su oteta srpskom okupacijom 1918. kao njen “ratni plijen”. To je bila „krađa, a kasnije prekrađa zvona”. To nijesu svetinje ni svojina srpske države ni SPC, nego svetinje i svojina crnogorske države. Molebanske i litijaške demonstracije su staro sijamstvo svjetovno-crkvene (SPC) opozicije. To je svjetovno-crkveni oblik i nastavak „građanskih protesta” protiv suverenističkog režima i ujedno litijaška neoročena izborna politička kampanja. I suviše, i svesrpska i svetosavska velenacionalistička homogenizacija i nacifikacija crnogorskog društva. Suštinski je „duhovna” politička revolucija protiv suverene evropske i natovske Crne Gore. U biti je riječ o rearhaizaciji teokratije, izopačene u satanokratiju, koja je zabranjena i vjersko-kanonski i svjetovno zakonski”, zaključuje se u reagovanju Crnogorskog zbora.
