Video
Prethodnih mjeseci grupa roditelja djece sa autizmom imala je brojne razgovore sa predstavnicima institucija, ali, kako kaže Decević, nije mnogo toga postignuto.
“Određene institucije se i trude da nešto naprave, međutim, to su vrlo mali koraci i ne možemo reći da smo u potpunosti zadovoljni”, kazala je Decević.
Ona je kazala da su juče razgovarali sa predstavnicima zdravlja da terapeuti iz resursnih centara “1. jun” i “Podgorica” rade honorarno sa djecom, zato što je veliki broj mališana, a vrlo mali stručnjaka koji rade sa njima.
“Međutim, to nije i ne smije da bude krajnje rješenje. Krajnji cilj je da imamo centar za Podgoricu koji će da funkcioniše i da imamo udružene snage da sa ostalim dnevnim centrima i domovima zdravlja. Tako će djeca imati dovoljan broj terapeuta”, kazala je ona.
Istakla je da još nema registra za djecu sa autizmom.
“Ne znam zašto institucije izbjegavaju da naprave registar. Mi smo dali niz perioda kako bi to moglo da se oformi. On je bitan jer bi smo tako imali tačan broj odraslih i djece sa autitizmom i onda bismo imali cifru, za koju vjerujem da nije mala. Na taj način bismo mogli da pružimo veći broj usluga što je naš cilj”, kazala je Decević.
Naglasila je da su roditelji prepušteni sebi.
“Snalaze se kako znaju. To je velika borba i svjesni smo da je to duga borba i da će dugo trajati“, kazala je Decević.
Sabina ima osmogodišnjeg sina sa autizmom i kaže da ima tretman samo dva puta mjesečno u Centru za autizam, a da tek od skoro u školi ima defektologa.
“Zato moramo privatno da plaćamo terapije, a dešava se da djeca sa autizmom budu odbijena za ličnu invalidninu”, kazala je ona.
Ona objašnjava da iako Fond ima ugovor sa institucijama u Beogradu, troškovi stana i života u tom gradu su ogromni, tako da mnogi ljudi nemaju novca da priušte liječenje.
“Beograd treba da nam bude izbor, a da rješenje imamo ovdje”, kazala je ona.
Preporučeno
Decević je naglasila da njihova djeca nemaju vremena, posebno ona do šest godina. Oni ne mogu da čekaju da prođe pandemija.
