To se navodi u Predlogu strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2025-2029. godine sa Akcionim planom 2025-2026. godine, koju je Vlada juče objavila.

Kako stoji u dokumentu, porast vršnjačkog nasilje naročito je vidan u školama i to putem komunikacionih tehnologija.

“Sistem obrazovanja trenutno nije u potpunosti dorastao ovom izazovu, budući da nema dovoljan broj psihologa za podršku djeci, kao ni nastavnika koji bi se postarali za ranu identifikaciju djece u riziku, vrste nasilja (nastavnici imaju problema s identifikovanjem ovog oblika vršnjačkog nasilja/nasilja među djecom), te stoga, prema Juventasovom istraživanju, trenutno svega 73 psihologa pružaju podršku za 120.000 djece koja pohađaju predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u Crnoj Gori”, navodi se u Predlogu strategije.

Očekuje se da ustanove iz oblasti obrazovanja pruže podršku djeci i zaposlenima u cilju, prije svega, prevencije a potom utvrđivanja i postupanja u svim slučajevim nasilja.

Prema podacima iz Informacionog sistema obrazovanja (MEIS), u javnim predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama (oko 119.000 djece) angažovano je 160 pedagoga i 81 psiholog.

“Aktivnosti na prevenciji nasilja neophodno je planirati kako bi bile zastupljene u svim osnovnim i srednjim školama, a nijesu u momentu”, piše u dokumentu koji je Vlada objavila.

Još jedan izazov je, kako se navodi, postojanje potrebe za jačom podrškom stručnih radnika djeci i porodicama kojima je to potrebno.

“U ovom momentu, crnogorski sistem socijalne i dječje zaštite je suočen s problemom ograničene dostupnosti podrške porodicama i djeci u riziku ili žrtvama nasilja, a održivost postojećih usluga koje se pružaju od strane NVO su stalno pod znakom pitanja. UNICEF-ova Analiza iz 2018. godine pokazala je da crnogorskim centrima za socijalni rad nedostaje najmanje još 50 stručnih radnika koji bi trebalo da rade kao voditelji slučaja i staraju se da usluge podrške budu dostupne djeci i porodicama u riziku u njihovim zajednicama”, navodi se u Predlogu strategije.

Kućno okruženje i online prostor nijesu dovoljno bezbjedni

Kroz implementaciju prve Strategije za prevenciju i zaštitu od nasilja nad djecom za period 2017‒2021. godine ostvareno je dosta napretka, ali pojava nasilja nad djecom se nije smanjila.

“Neki oblici naselja su čak doživjeli porast, što ukazuje da na svim nivoima u Crnoj Gori prevencija nasilja nad djecom i zaštita djece od nasilja nijesu bile potpuno djelotvorne”, piše u dokumentu.

Vizija iz koje proističe dokument je crnogorsko društvo bez nasilja nad djecom

U Vladinom dokumentu se navodi da zvanična statistika pokazuje zabrinjavajući porast nekih vrsta nasilja nad djecom.

“Prema Izvještaju o radu Ministarstva rada i socijalnog staranja, broj djece žrtava nasilja iznosio je 305 u 2021, a 365 u 2022. godini. Broj slučajeva nasilja pokazuje rast, a značajan je i porast vršnjačkog nasilja/nasilja među djecom od 49 procenta”, stoji u dokumentu.

Kad je riječ o tome gdje se nasilje dešava, 2021. godine je 231 dijete bilo žrtva nasilja u porodici, a svega šest djece žrtva nasilja izvan porodice.

U 2022. godini 102 djece je bilo žrtva nasilja u porodici, a 114 žrtva nasilja počinjenog izvan porodice.

“Ovi podaci pokazuju da su djeca prvenstveno žrtve nasilja u porodici, dok broj slučajeva tog nasilja ostaje zabrinjavajući. Navedeni podaci se poklapaju s podacima MONSTAT-a o kriminalu, koji pokazuju da je većina djece žrtva krivičnih djela protiv braka i porodice. Naime, 2019. godine se svega 111 djece u krivičnim postupcima pojavljivalo kao oštećeni, pri čemu 65 procenata djela spada u krivična djela protiv braka i porodice. Godine 2020. se 121 dijete pojavljivalo u krivičnim postupcima kao oštećeni, od čega je njih 60 procenata bilo žrtva krivičnog djela protiv braka i porodice, a 2021. godine je 137 djece oštećenih u krivičnim postupcima, od čega 53 procenta krivičnih djela protiv braka i porodice”, piše u vladinom dokumentu.

Kako se navodi, nekoliko studija je ukazalo na rasprostranjenost nasilja u crnogorskom društvu.

Kako podsjećaju Zavod za školstvo je 2023. godine sproveo istraživanje koje je pokazalo da je 43% školske djece svjedočilo nasilju u svojoj školi, 17% je tvrdilo da su bili žrtve nasilja a 6,7% priznalo da su bili nasilni prema drugoj djeci.

“Iako uglavnom nedostaju zvanični podaci o onlajn nasilju nad djecom, istraživanje koje je 2017. godine sproveo UNICEF u saradnji s Vladom Ujedinjenog Kraljevstva, koje se fokusiralo naročito na onlajn iskustva djece, utvrdilo je da je 38% djece starosti 9‒17 godina, iz 1.002 crnogorska domaćinstva, doživjelo najmanje jednu uznemirujuću situaciju na Internetu u protekloj godini, od uvredljivog postupanja do toga da su vidjeli neprilične sadržaje ili dobili neprilične poruke. U sklopu kvalitativnog dijela istraživanja utvrđeno je da djeca često koriste društvene mreže za organizovanje tuča između vršnjaka, koje su snimane i potom postavljale na društvene mreže”, navodi se u dokumentu.

Dječji brakovi su još uvijek stvarnost u Crnoj Gori

Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS), koje su realizovali MONSTAT i UNICEF u 2018. godine, pokazalo je da je trećina romskih djevojčica (32,5%) uzrasta 15–19 godina, jedan od šest romskih dječaka (15,8%) trenutno u braku ili u zajednici.

“Takođe, prema istraživanju koje je radio Centar za romske inicijative, 72,4 procenta romskih djevojčica u Crnoj Gori stupi u vanbračnu zajednicu prije navršenih 18 godina (u dobi 12‒17 godina), od čega 60 procenata ne bira svog partnera, već to čini porodica”, stoji u dokumentu.

U Predlogu strategije navodi se i da istraživanja pokazuju da polovina ispitanika (48%) smatra da je nasilje u porodici porodična stvar i da ga ne treba uvijek prijavljivati.

“To ukazuje na tendenciju da se daje prednost očuvanju porodične zajednice u odnosu na dobrobit djece. Isto istraživanje pokazuje da izgleda da stručni radnici u ključnim institucijama, kao što su centri za socijalni rad, pravosudni i organi za sprovođenje zakona, dijele takve percepcije. U veoma maloj mjeri se prepoznaju rodna dinamika nasilja u porodici i činjenica da su uzroci nasilja rodna neravnopravnost i patrijarhalni stavovi prema ženama i djevojčicama i njihovoj ulozi u porodici i društvu, naročito u romskoj populaciji”, piše u Predlogu strategije.

Okruženje kod kuće, u društvu i onlajn okruženje koje nije dovoljno bezbjedno

Imajući na umu da, kako se navodi, nasilje u porodici predstavlja najrašireniju vrstu nasilja nad djecom, za koju su brojke u porastu, grube roditeljske prakse i fizičko nasilje nad djecom u porodici ostaju i dalje problem, i pored toga što su u skoro polovini crnogorskih opština uvedeni programi podrške roditeljstvu koji su imali pozitivne efekte na bolje uspostavljanje odnosa između roditelja i djeteta bez primjene nasilnog disciplinovanja.

“Međutim, finansiranje ovih programa nije u potpunosti regulisano i programi roditeljstva nijesu dostupni u cijeloj zemlji”, navodi se u dokumentu.

Kako piše u Predlogu strategije, budući da se nasilje nad djecom dominantno dešava u porodičnom okruženju, očigledno je da zakoni kreirani kako bi se spriječilo da djeca postanu žrtve nasilja u porodici i kako bi se pružio adekvatan odgovor kojim se odvraćaju počinioci, ne pružaju neophodnu zaštitu.

Pored toga u Predlogu strategije se navodi i da zabrinjava to što djeca odobravaju vršnjačko nasilje/nasilje među djecom i ne reaguju kako bi ga zaustavila, što ukazuje da njihovo edukovanje na temu nasilja na neki način nije dalo dobre rezultate (predmet Građansko obrazovanje više nije obavezan u školima).

“Edukacija o seksualnom ponašanju djece, između ostalog u onlajn sferi, još se ne sprovodi u školama i nedostatak te preventivne komponente otežava zaštitu djece, zbog čega su istraživanja pokazala da znatan broj djece u Crnoj Gori izgleda ili nije svjestan potencijalnih rizika (29%) ili nije sasvim siguran da li na internetu postoje uznemirujuće stvari (34%), dok se svega 37% definitivno slaže da postoje stvari na internetu koje smetaju ili uznemiravaju djecu njihovog uzrasta. Ova istraživanja ukazuju i na to da učenici u manjoj mjeri prijavljuju slučajeve nasilja, te ih je u narednom periodu neophodno osnažiti u tom pravcu”, stoji u Predlogu strategije.

Kako se ističe prijavljivanje nasilja nad djecom od strane obrazovnih institucija je sporo i nedjelotvorno.

“Obrazovni radnici/ce ne poznaju prakse obaveznog prijavljivanja i obično incidente ove vrste istražuju sami, čime dovode u opasnost djecu i/ili nenasilnog roditelja. Zato što ove vrste nasilja uključuju i više segmenata razvoja djece kao i više aktera i faktora (roditelji, šira porodica, ekonomski status, stepen obrazovanja i slično), aktivnosti u ovim slučajevima treba da se realizuju u saradnji s drugim institucijama”, piše u dokumentu.

Konačno, multisektorski rad na prevenciji, identifikaciji, prijavljivanju i reagovanju na nasilje nad djecom je još uvijek u razvoju, pri čemu uveliko zavisi od pojedinaca u sistemu.

Kako je navedeno, Strategija za prevenciju i zaštitu djece od nasilja za period 2025‒2029. godine donosi se s ciljem da se optimalnim korišćenjem resursa kreira integrisan, harmonizovan i dostupan sistem podrške djeteta koji prevenira nasilje nad djecom i/ili pruža adekvatan odgovor kad se nasilje desilo u svim segmentima društva, s intencijom da se obezbijedi sigurno i bezbjedno okruženje i adekvatna i efikasna rana intervencija.

“Sistem podrške bi trebalo da harmonizovano integriše usluge sistema pravosuđa, zdravstva, prosvjete i socijalne zaštite uz efikasno partnerstvo s roditeljima/starateljima, ali i drugim akterima, kao što su nevladine i međunarodne organizacije, lokalne samouprave, mediji ili akademska zajednica”, piše u dokumentu.