ZASTRAŠUJUĆI TREND NASILJA U PORODICI U CRNOJ GORI: Društvo gleda „svoja posla“ dok žrtve pate

ZASTRAŠUJUĆI TREND NASILJA U PORODICI U CRNOJ GORI: Društvo gleda „svoja posla“ dok žrtve pate

A. Omeragić

29/01/2025

06:47

Nasilje u porodici u Crnoj Gori i dalje je jedan od najtežih društvenih problema. Tokom 2024. godine, zabilježeno je 840 slučajeva nasilja, a gotovo 1.300 žrtava! Iako se broj prijava stabilizovao, novim zakonskim promjenama i strožim sankcijama, policija i institucije nastoje da prekinu šutnju i zaštite žrtve. Ali da li će to biti dovoljno?

Crna Gora se suočava sa alarmantnim porastom nasilja u porodici. Podaci Uprave policije za 2024. godinu, koji su dostavljeni portalu Standard, otkrivaju da je čak 840 krivičnih djela nasilja u porodici prijavljeno, a gotovo 1.300 ljudi je pretrpjelo nasilje. Među žrtvama, čak 99 maloljetnika, dok su među počiniocima najčešće muškarci.

“Na teritoriji Crne Gore u 2024. godini izvršeno je 840 krivičnih djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici i 46 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici, a shodno elementima obilježja kvalifikovana su drugim krivičnim djelima, za koja je podnijeto 830 krivičnih prijava”, saopštili su iz Uprave policije za portal Standard.

Iako se broj prijava može činiti stabilnim u poređenju sa prethodnim godinama, promjene u zakonodavstvu jasno pokazuju da nasilje više neće biti tretirano kao „nešto što se toleriše“. S obzirom na izmjene Krivičnog zakonika Crne Gore iz decembra 2023. godine, mnogi slučajevi koji su ranije bili okarakterisani kao prekršaji sada se kvalifikuju kao ozbiljna krivična djela. Ovo je važan korak ka kažnjavanju nasilnika i sprečavanju daljih incidenata.

NAJČEŠĆI OBLICI NASILJA: FIZIČKO I PSIHIČKO

Nasilje u porodici najčešće se manifestuje kroz fizičke i psihičke povrede. Fizičko nasilje je, nažalost, lako uočljivo, jer ostavlja vidljive tragove – modrice, posjekotine, pa čak i slomljene kosti. Međutim, psihičko nasilje, koje uključuje prijetnje, manipulaciju, izolaciju i psihološke torture, duboko pogađa žrtvu, često ostavljajući ožiljke koji su mnogo teže vidljivi, ali jednako destruktivni.

“Žrtve izvršenih krivičnih djela nasilja u porodici tokom 2024. godine su 929 osoba, 266 muškog i 663 ženskog pola. Od ukupnog broja žrtava, 99 su maloljetnici, i to 37 muškog i 62 ženskog pola”, dodaju iz policije. Slična slika važi i za prekršaje, gdje su od 1.275 žrtava njih 180 maloljetnici.

MALOLJETNICI KAO POČINIOCI: ZABRINJAVAJUĆI TREND

Još jedan alarmantan podatak je prisutnost maloljetnika među počiniocima nasilja. Nažalost, sve češće vidimo da mladi ljudi, često iz porodica gdje je nasilje postalo svakodnevna realnost, postaju počinioci.

“Navedeni broj krivičnih djela učinjen je od strane 866 osoba, od kojih je 754 muškog pola (od kojih su 10 maloljetnih osoba) i 112 ženskog pola (od kojih su devet maloljetnici).”

Foto: Pixabay

Ruke služe da miluju i grle, a ne da seju strepnju i strah!

REAKCIJA POLICIJE: HITNE MJERE ZA ZAŠTITU ŽRTAVA

Policijska intervencija odmah po prijavi nasilja je ključna za zaštitu žrtve. U 2024. godini, Uprava policije je podnijela čak 1.114 prekršajnih prijava zbog izvršenih 1.560 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

“Policijski službenici su obavezni da odmah reaguju na svaki slučaj nasilja i da obezbijede potrebnu zaštitu žrtvama, bez obzira na okolnosti. Nakon izlaska na lice mjesta, dužni su da odvoje počinioca od žrtve i procijene rizik za dalji razvoj situacije,” naglašavaju iz policije.

Mjere poput zabrane prilaska i udaljenja iz porodičnog doma su ključne, ali često se suočavaju s izazovima u sprovođenju. Policija naglašava važnost kontinuiranog praćenja ovih mjera kako bi se osigurala njihova efikasnost.

EDUKACIJA KAO KLJUČ ZA PROMJENU

Obuka policijskih službenika o rodno zasnovanom nasilju i postupanju u takvim slučajevima postaje imperativ.

“Ministarstvo unutrašnjih poslova/ Uprava policije kontinuirano planski i strateški radi na jačanju kapaciteta za rad na suzbijanju slučajeva rodno zasnovanog i porodičnog nasilja, posebno u smislu jačanja njihove osjetljivosti za rad sa žrtvama”, dodaju iz Uprave policije.

Na godišnjem nivou organizuju se obuke za policijske službenike, u saradnji s NVO i međunarodnim organizacijama, što doprinosi profesionalizaciji i boljem prepoznavanju svih oblika nasilja.

NULTA TOLERANCIJA NA NASILJE: DRUŠTVO NE SMIJE OKRETATI GLAVU

Nasilje u porodici nije privatni problem već ozbiljan društveni izazov. Podaci iz 2024. godine jasno pokazuju da su žene i djeca najugroženiji. Borba protiv nasilja zahtijeva kolektivnu odgovornost, uključujući institucije, građane i nevladin sektor. Samo zajedničkim naporima možemo osigurati da svaka žrtva dobije pomoć i zaštitu kakvu zaslužuje.

“Ne smijemo dozvoliti da porodica postane mjesto straha i bola, već utočište ljubavi i sigurnosti”, zaključuju iz Uprave policije.

Samo kada svi, uključujući nas kao društvo, postanemo
svjesni ozbiljnosti situacije, možemo spriječiti da nasilje bude budućnost naših porodica.

DA LI JE DRUŠTVO SPREMNO DA STANE U ZAŠTITU ŽRTAVA?

Dok su zakonske promjene i obuka policijskih službenika značajan korak u pravom smjeru, pitanje ostaje – da li društvo dovoljno prepoznaje porodično nasilje kao ozbiljan problem? Nasilje koje se dešava u četiri zida, često je ignorisano ili bagatelizovano. Možda ne radi se o fizičkim povredama koje su odmah uočljive, ali psihička trauma, emocionalni ožiljci i destruktivni uticaji na djecu imaju dugoročne posledice.

Svi mi imamo odgovornost da se ne okrenemo na drugu stranu. Ukoliko znamo za nasilje, moramo reagovati. Institucije, društvo, pa čak i komšije i rodbina, svi treba da prepoznaju simptome i da pruže podršku žrtvama. Takođe, zabrinjavajuće je što mnoge žrtve nasilja, posebno žene, nisu sklone da prijave nasilje iz straha od osude ili daljih prijetnji.

Foto: Freepik

Biti svjedok nasilja, a ne reagovati, znači omogućiti njegovo dalje trajanje.

Šta možemo da uradimo kao društvo?

  • Podrška žrtvama: Ako znamo da neko pati u tišini, pružimo podršku, neka se osjećaju sigurno i ne budu stigmatizovane. Poziv na društvene mreže, SOS brojevi i kampanje osvještavanja su dobri načini da se ljudi osnaže da prijave nasilje.
  • Obuka svih građana: Svaka osoba u zajednici treba da bude osnažena da prepozna simptome nasilja i da reaguje odgovorno. Organizovane obuke za sve, od učitelja, socijalnih radnika do običnih građana, mogu pomoći u širenju svijesti i prepoznavanju opasnosti.
  • Uloga institucija: Policija, sudstvo, i socijalne službe moraju biti koordinisani i efikasni, ali i zaštićeni od opasnosti da postanu nesvjesni ili nesposobni da reše nasilje zbog nedostatka resursa ili kapaciteta. Razvijanje više specijalizovanih timova koji se bave porodicama u riziku može da doprinese boljoj zaštiti.
Foto: Shutterstock

*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.

*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.

Izvor (naslovna fotografija): Istock

Ostavite komentar

Komentari (0)