Video
”Opšta atmosfera u društvu nije dobra. U takvoj prilično depresivnoj situaciji teško je očekivati da međuljudski odnosi prođu bez posljedica. Ljudi su okrenuti jedni protiv drugih i napunjeni mržnjom. Teško je trenutno vidjeti izlaz iz ovakve situacije jer apsolutno niko od onih koji su nas poveli u borbu nema volje i spremnosti da se situacija smiri i da konačno počnemo nešto da radimo u korist čitavog drustva. Čak su evo i teme nasilja u porodici i društvu postale predmet političkih nadgornjavanja, umjesto da to bude neko polje gdje postoji konsenzus i jedinstven stav u osudi takvih pojava”, ispričao je Đukanović.
Osvrćući se na nedavne nesmotrene izjave javnih djelatnika o žrtvama nasilja, Đukanović kaže da smo društvo u kojem se još uvijek na nasilje nad ženama gleda kao na, u većini slučajeva, opravdano.
”Među našim građanima postoji to mišljenje da je za nasilje u velikoj mjeri kriva žena odnosno da je ona ta koja ga izaziva. Generalno postoji to jedno ukorijenjeno mišljenje da je mjesto žene u kući da obavlja kućne poslove i brine o djeci. Svaka vrsta iskakanja iz ovog kalupa posmatra se negativno. Imajući to u vidu ne čude ni izjave poslanika koje relativizuju nasilje ili pak nijesu dovoljno jasne u osudi nasilja i podršci žrtvi”, kazao je on.
S druge strane, kako ističe, što je mnogo opasnije nadležne institucije nijesu spremne da na pravi način vode borbu protiv nasilja.
”Uzrok je to što i u njima odnos prema nasilju nad ženama podliježe sistemu vrijednosti koji sam već obrazložio. One se ne vode zakonima već sude po svojim nahođenjima. U institucijama se nasilje relativizuje i to je veliki problem. Dakle, bez podrške institucija i ljudi koji predstavljaju građane u parlamentu položaj žrtava nasilja je izuzetno težak. One su u strahu da prijave nasilje jer osjećaju da nemaju podršku te da će biti osuđene za svoj postupak.
Odmah se poteže argument kako su naše bake i majke znale pretrpjeti i šamar samo da sačuvaju porodicu. To je taj tradicionalni odnos prema nasilju koji žrtvu targetira kao povod nasilja, a njenu eventualnu reakciju na nasilje kao sramotu”, navodi Đukanović.
Dodaje da se sa najviših adresa mora nedvosmisleno osuditi svako nasilje, pa se onda baviti pojedinačnim slučajevima, je li neko razmažen i šta je pravo stanje činjenica.
”Što se tiče uticaja ukupne društveno ekonomske situacije na stabilnost porodičnih odnosa tu se može povući jasna korelacija. Nesigurnost koju izazivaju ukupne prilike kod građana koji su pogođeni krizom sasvim sigurno utiče na ličnu stabilnost, a onda i na stabilnost porodičnih odnosa. Materijalna oskudica još više produbljena korona krizom dovodi do nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba i izaziva unutarporodičnu nestabilnost, međusobno optuživanje partnera zbog položaja porodice što u krajnjem predstavlja ozbiljan rizik od pojave nasilja. To uostalom pokazuju statistike porodičnog nasilja u periodu korona krize”, navodi Đukanović u razgovoru za Standard.
Osim ove zdravstvene krize, kako dodaje, na stabilnost ličnosti utiče i opšta nestabilnost u društvu i visoke tenzije uzrokovane političkim sukobima.
”Sve to gradi atmosferu u kojoj se osoba sve manje racionalno ponaša i koja dovodi do povećanja anksioznosti, frustracija i slično. Sve to se reflektuje i na porodičnom planu i može da izazove sukobe u porodici i nasilje”, zaključio je.
Preporučeno
