Nasilje nad ženama – svakodnevica u Crnoj Gori; Rakočević za Standard: Iako zakoni postoje, implementacija ostaje samo slovo na papiru

Nasilje nad ženama – svakodnevica u Crnoj Gori; Rakočević za Standard: Iako zakoni postoje, implementacija ostaje samo slovo na papiru

A. Omeragić

27/04/2025

15:05

Nasilje nad ženama u Crnoj Gori više nije vijest – postalo je svakodnevica. Skoro da ne prođe dan bez prijave porodičnog nasilja, a statistike koje bilježe nadležni organi pokazuju samo vrh ledenog brijega. Samo u prva četiri mjeseca ove godine zabilježeno je više od 200 krivičnih djela i blizu 500 prekršaja nasilja u porodici. Iza svake brojke stoje žene – supruge, majke, kćerke, sestre – kojima sistem nije pružio zaštitu – ili ih je iznevjerio.

U takvom okruženju, rehabilitacija nasilnika postaje ključno, ali često zanemareno pitanje. O tome za portal Standard govori prof. dr Velimir Rakočević, pravnik i kriminolog, ukazujući na sve slabosti zakonskog okvira, nefunkcionalne institucije i duboko ukorijenjene društvene obrasce koji održavaju spiralu nasilja.

ZAKON NA PAPIRU, NASILJE U STVARNOSTI

Velimir Rakočević, stručnjak za kriminalitet i prevenciju nasilja, u razgovoru za portal Standard ukazuje na ključne slabosti u zakonodavnom okviru, kao i na potrebu za ozbiljnim reformama u oblasti zaštite žena i rehabilitacije počinilaca nasilja.

„Postojeći zakonski okvir je kompatibilan sa evropskim i međunarodnim standardima u ovoj oblasti. Važeće mjere za resocijalizaciju učinilaca nasilja nad ženama su solidno koncipirane naročito u dijelu zaštitnih mjera psihosocijalnog tretmana ove tipologije delinkvenata. Međutim, problem je u implementaciji kao hroničnom problem koji nikako da prevaziđemo zbog čega normativna dimenzija ostaje samo slovo na papiru“, kazao je Rakočević.

Rakočević smatra da su društveni faktori, koji imaju duboke korijene u prošlosti, značajan razlog za porast nasilja nad ženama. On ističe da su žene dugo bile diskriminisane i uskraćene osnovnih ljudskih prava, što ima dugoročne posledice na društvo.

„Što se tiče društvenih faktora oni su vezani za određene specifičnosti ovog prostora koji vuku korijene iz prošlosti kada su žene bile duboko diskriminisane lišene elementarnih ljudskih prava. Uostalom, mi smo tek 2002. godine propisali krivično djelo nasilje u porodici u KZ CG. Brojni nasilnici i danas misle da je to ‘domaće’ nasilje i da mogu da rade šta hoće“, rekao je Rakočević.

On naglašava da još uvijek postoji veliki broj građana koji ne prepoznaju nasilje kao kršenje osnovnih ljudskih prava žena.

„Nikako da se promijeni svijest jednog broja građana o neprihvatljivosti nasilja kao kršenja osnovnih prava žena. Institucije su formirane ali ne rade svoj posao u smislu adekvatne prevencije i suzbijanja nasilja nad ženama. Porastu nasilja doprinosi i opšta izloženost nasilju kao i postojanje pogodnih uslova za nasilničku identifikaciju“, dodao je Rakočević.

Najteži propusti se, dodaje Rakočević, ogledaju u nepreduzimanju efikasnih mjera zaštite žrtava kada već postoje informacije da može doći do viktimizacije, što je u prošlosti rezultiralo najtežim posledicama.

“Ključni nedostaci su u izostanku profesionalnog postupanja u smislu institucionalne zaštite žrtava nasilja“, istakao je naš sagovornik.

Foto: Shutterstock, Milena Rakočević

BEZ SANKCIJE NEMA PROMJENE: PRAVDA KOJA NE STIGNE BOLI DVAPUT

Kada je riječ o efektivnosti programa rehabilitacije nasilnika, Rakočević ističe alarmantno visoku stopu recidiva.

„Navešću kao ilustrativan podatak da je stopa povrata zastrašujuće visoka za kriminalitet u totalitetu i kreće se do čak 70%, uključujući i ova oblike delinkvencije. Iz toga proizilazi da su programi reintegracije neefikasni jer ne odvraćaju počinioce koji uporno ponavljaju krivična djela“, kazao je Rakočević.

On takođe ukazuje na problem nepoštovanja sudskih odluka i neprimjenjivanje uputa Vrhovnog državnog tužilaštva, što dodatno narušava povjerenje javnosti u pravosudni sistem.

„To je nedopustivo u demokratskom društvu budući da je neizvršavanje sudskih odluka krivično djelo protiv pravosuđa, kao što je neprihvatljivo i neprofesionalno neprimjenjivanje obaveznih uputstava VDT u sistemu subordinacije. To su izrazito negativne pojave koje dodatno urušavaju povjerenje javnosti u ove institucije“, rekao je Rakočević za portal Standard.

Ilustrativna fotografija: Midhat Poturović

POVRŠNE INSTITUCIJE I TIHI KRICI ŽRTAVA: STRAH, STIGMA I IZOSTALA PODRŠKA

Rakočević upozorava na ključne institucionalne prepreke u rehabilitaciji nasilnika. On smatra da institucije koje su zadužene za rehabilitaciju počinilaca nasilja ne rade dovoljno efikasno.

 „Ključna prepreka je nefunkcionalnost institucija zaduženih za rehabilitaciju, koje pristupaju površno i sve se svodi na rutinske aktivnosti. Ovdje je neophodan studiozan i temeljan pristup centiran na učinioce u smislu otklanjanja uzroka i uslova koji generišu nasilničko ponašanje“, kazao je Rakočević.

Kada je riječ o stigmatizaciji i rodnim stereotipima, koji često obeshrabruju žene da prijave nasilje, Rakočević smatra da je nasilje i dalje često prijavljivano tek kada su posledice već bile teške.

 „U pitanju je kriminalitet sa visokom tamnom brojkom na koju utiču svi navedeni faktori. Većina žrtava još uvijek, nažalost, trpi i ćuti, upravo zbog straha od stigmatizacije, što je poražavajuće za naše društvo. Dok sam neposredno radio na ovim poslovima, bio sam svjedok brojnih slučajeva o kojima smo saznali za nasilje tek kad je bilo kasno, odnosno kada su nastupile najteže posledice usljed dugotrajnog nasilja“, rekao je Rakočević.

SISTEMSKI PRISTUP – KLJUČ PREKIDA SPIRALE NASILJA

Svijest u društvu, ipak se počela mijenjati u smislu odlučnosti žrtava da prijave nasilje.

 „Situacija se ipak mijenja u smislu odlučnosti žrtava da prijave nasilje. Da bi se podigla svijest o razornim štetnim posledicama nasilja, potrebno je da zaštitu žena podignemo na najviši nivo što uključuje brojne protektivne mjere od strane institucija, servisa i službi za prevenciju nasilja, kao i redukciju brojnih faktora rizika koji doprinose porastu nasilja nad ženama“, kazao je Rakočević.

Rakočević smatra da obrazovni sistem i mediji igraju ključnu ulogu u prevenciji nasilja i promociji rehabilitacionih mehanizama.

„Veoma važnu ulogu u borbi protiv nasilja nad ženama imaju mediji i obrazovni sistem. Saradnju vidim u ozbiljnim istraživanjima etiologije ovih oblika kriminaliteta kako bi se djelovalo na izvorišta problema“, kazao je Rakočević.

Foto: Shutterstock

Naš sagovornik ističe da postoje primjeri uspješnih praksi iz drugih zemalja, koji bi mogli biti primjenjivi u Crnoj Gori.

 „Nasilje nad ženama je planetarni problem i još uvijek globalno gledano ne postoji dovoljno efikasan način odgovora na nasilje. Naravno, da postoje države koje uspješno drže pod kontrolom ovaj vid kriminaliteta u što sam se i lično uvjerio više puta. One su to uspjele postići na način što su aktivirali sve ključne aktere u državi, kao što su policija, pravosuđe, zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovanje, finansije i slično, pokazavši da ujedinjeno djelovanje daje rezultate i da sistem funkcioniše na način da blagovremeno reaguju na sve oblike nasilja nad ženama“, rekao je Rakočević.

Rakočević smatra da je budućnost sistema rehabilitacije nasilnika u Crnoj Gori moguća samo kroz sistemske reforme koje uključuju promjenu društvenih normi.

 „Ključna je promjena sistema vrijednosti, odnosno društvenih očekivanja koja determinišu ponašanje žena a koja daju muškarcima pravo da kontrolišu žene, što stvara uslove za njihovu viktimizaciju, zbog čega se mora znatno efikasnije reagovati u cilju presijecanja spirale nasilja nad ženama“, navodi  Rakočević.

Foto: Pexels.com

EFIKASNOST ZAŠTITE ŽENA ZAVISI OD UMREŽENE SARADNJE INSTITUCIJA

Samo zajednički multisektorski rad može biti garancija okončanja nasilja nad ženama.

„Kod nas institucije još uvijek nijesu dovoljno uvezane zbog čega nedostaje kvalitetna saradnja koja je ključni uslov za ostvarenje ciljeva zaštite žena”, istakao je sagovornik portala Standard.

Foto: Shutterstock/ UfaBizPhoto, Shutterstock/ corgarashu / Ringier

Kada je riječ o jačanju kontrole nad sprovođenjem rehabilitacionih mjera i osiguravanju poštovanja sudskih odluka, Rakočević smatra da je neophodno uvesti pragmatične pristupe u rješavanje ovog problema, kako bi se promijenilo ponašanje nasilnika i razvile strategije koje bi u cjelosti odgovarale potrebama žena koje trpe nasilje ili su u riziku od nasilja.

„Neophodno je afirmisati pragmatične pristupe rješavanja ovog problema u smislu promjene ponašanja nasilnika i inoviranja strategija koje bi u cjelosti odgovarale potrebama žena koje trpe nasilje ili su u riziku od nasilja“, zaključio je Rakočević.

*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.

*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.

Izvor (naslovna fotografija): Vlada Crne Gore

Ostavite komentar

Komentari (0)

X