Uprkos naporima da se unaprijedi zaštita žrtava porodičnog nasilja kroz zakonodavne promjene i uputstva, žrtve se i dalje suočavaju sa ozbiljnim izazovima zbog nepoštovanja sudskih odluka. Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) izdalo je obavezujuće uputstvo koje bi trebalo da unaprijedi postupanje institucija u slučajevima nasilja u porodici, ali praksa pokazuje da ove mjere često nisu dovoljno efikasne. Žrtve nasilja i dalje ostaju nezaštićene, a odgovornost institucija koje ne sprovode sudske odluke ostaje neadekvatno adresirana.
Sistemski propusti: Kada institucije ne izvršavaju sudske odlukeNakon što sud donese odluku u korist žrtve, njeno sprovođenje često zavisi od institucija poput policije, centara za socijalni rad i tužilaštva. Međutim, brojni slučajevi pokazuju da ove institucije ne reaguju blagovremeno ili uopšte ne postupaju po sudskim rješenjima. Jedan od ključnih problema je što određene službe ne percipiraju porodično nasilje kao prioritet, čime se omogućava nasilnicima da nastave svoje zlostavljanje, čak i kada postoji pravna osnova za njihovu sankciju.
Obavezujuće uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva – mrtvo slovo na papiru?
Vrhovno državno tužilaštvo izdalo je obavezujuće uputstvo koje nalaže postupanje po sudskim odlukama, ali u praksi ne postoji efikasan mehanizam sankcionisanja institucija koje to ne čine. Time se stvara prostor za selektivnu primjenu zakona i nesankcionisanu neodgovornost. Postavlja se pitanje: kako je moguće da institucije koje bi trebalo da sprovode zakon – same krše sudske odluke? Odgovor leži u nepostojanju efikasnog nadzora i kažnjavanja odgovornih lica.
Radović: Odbacivanje prijave žene koja je postala žrtva femicida otvara pitanja odgovornosti pravosuđa
Neda Radović, direktorica nevladine organizacije Sistem, koja pruža pravnu i psihosocijalnu podršku žrtvama nasilja, za portal Standard je istakla da se često suočavaju sa slučajevima u kojima institucije ne izvršavaju sudske odluke donijete u korist žrtava porodičnog nasilja ili to čine sa značajnim zakašnjenjem.
„Nažalost, često se susrijećemo sa slučajevima u kojima institucije ne izvršavaju sudske odluke ili to čine sa značajnim zakašnjenjem. Najčešći razlozi za takve propuste su: administrativne prepreke, sporost sistema, odugovlačenje postupka, nedostatak kontrole nad izvršenjem sudskih odluka, nedovoljna koordinacija između institucija (policije, centara za socijalni rad, sudova i tužilaštva), nedostatak sankcija za institucije ili pojedince koji ne izvršavaju sudske odluke kao i nedovoljna obuka profesionalaca koji sprovode odluke“, navodi Radović za portal Standard.
Obavezujuće uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva o postupanju u slučajevima nasilja u porodici trebalo bi da poboljša zaštitu žrtava, ali iz Sistema tvrde da je njegova primjena u praksi ograničena.
,,Problemi uključuju nedovoljnu obaveznost za sve institucije, nejasne procedure sprovođenja kao i nedostatak sankcija za institucije koje ne poštuju Uputstvo. Iako institucije formalno treba da odgovaraju za nepoštovanje, u praksi rijetko snose posljedice, gotovo da sankcije i ne postoje za kršenje istih“, ističu iz NVO Sistem.
Iz NVO Sistem za Standard, ističu konkretne slučajeve institucionalnih propusta, uključujući situacije u kojima policija nije reagovala na kršenje zabrane prilaska, centri za socijalni rad nisu adekvatno zaštitili djecu iz nasilnih porodica, a sudovi nisu efikasno sproveli mjere zaštite. U jednom slučaju, kako su nam kazali iz ove organizacije, sudija je odbacio prijavu žene koja je kasnije postala žrtva femicida, što otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti pravosuđa.
„Tragična situacija u kojoj je sudija za istragu odbacio prijavu žene koja je kasnije postala žrtva femicida otvara duboka pitanja o odgovornosti pravosudnih organa. Sudije imaju ključnu ulogu u zaštiti žrtava nasilja, a odbacivanje prijave u takvim okolnostima može ukazivati na ozbiljan propust u procjeni rizika i daljem djelovanju“, kazala je Radović za Standard.
Naša sagovornica upozorava na brojne prepreke u primjeni obavezujućeg uputstva VDT-a.
„Nedovoljna obuka i senzibilizacija profesionalaca, nedovoljno ljudskih resursa, nejasni mehanizmi za sprovođenje i nadgledanje, kao i odsustvo efikasnih sankcija za institucije koje ne postupaju po uputstvima – to su ključni problemi. U sudovima se i dalje dešava da nasilnici i žrtve nasilja dijele iste prostore, čak i sale za suđenje, što kod žrtava izaziva strah i može ih natjerati da promijene iskaz na svoju štetu“, upozorava Radović.
ODT Podgorica: Pokrećemo postupke protiv institucija koje ne sprovode sudske odluke
Osnovno državno tužilaštvo u Podgoriciporučuje da uvijek pokreće postupke protiv pojedinaca i institucija koji ne sprovode sudske odluke u vezi sa zaštitom žrtava porodičnog nasilja.
Kako ističu, odgovornost za praćenje izvršenja presuda leži na sudovima, ali tužilaštvo reaguje čim postoje osnovi sumnje da presuda nije ispoštovana.
„Institucije su dužne da postupaju u skladu sa sudskim presudama, jer u suprotnom mogu odgovarati za krivično djelo neizvršenja sudske odluke“, naglasili su iz Osnovnog državnog tužilaštva za Portal Standard.
Takođe, iz tužilaštva dodaju da tužioci u potpunosti primjenjuju obavezujuće uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva za postupanje u slučajevima nasilja u porodici, a svaki slučaj se detaljno prati kroz kvartalne izvještaje.
Saradnja s institucijama i prostor za unapređenje
Tužilaštvo naglašava da je saradnja sa drugim institucijama, posebno sa policijom i sudovima, kontinuirana, ali i dalje postoji prostor za unapređenje, naročito u koordinaciji sa Centrima za socijalni rad.
„Naš cilj je efikasna primjena zakona i zaštita najranjivijih kategorija, posebno djece“, poručuju iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici.
ŽRTVE NASILJA I BORBA ZA ZAŠTITU: KAKO CENTRI ZA SOCIJALNI RAD UNAPREĐUJU ZAŠTITU NAJUGROŽENIJIH
U Crnoj Gori, centri za socijalni rad širom zemlje svakodnevno pružaju podršku žrtvama nasilja, no, kako ističu, suočavaju se sa izazovima koji često uključuju sporost pravosudnog sistema i neefikasnost postojećih zakonskih mjera zaštite. Iako je saradnja sa institucijama na lokalnom nivou uglavnom ocenjena pozitivno, stručnjaci upozoravaju na neophodnost pojačane zakonske zaštite, kako bi žrtve nasilja bile brže i efikasnije zaštićene.
Centar za socijalni rad Bar do sada nije imao slučajeva nepoštovanja sudskih odluka, ali ukazuju na potrebu za pooštravanjem kaznenih sankcija i ubrzanjem krivičnih postupaka.
„Kaznena politika je preblaga, naročito kada su u pitanju prekršaji iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici“, ističu iz Centra. Takođe, napominju da efikasnost zaštite opada zbog dužine krivičnih postupaka, jer žrtve često govore da postupci traju predugo. „Žrtve nam često govore da postupci traju predugo iz njihovog ugla, što dovodi do daljeg osjećaja nesigurnosti i straha“, kažu iz Centra.
„Jedna od prepreka je nedovoljna osviještenost korisnika o opasnostima od nasilja, pri čemu se dešava da žrtve odbijaju usluge skloništa, a počinioci ostaju na slobodi“, ističu iz Centra.
Takođe, ukazuju na problem zajedničkog života žrtve i počinioca. „Nerijetko se dešava da žrtva i počinilac dijele isti prostor, što stvara dodatne opasnosti po žrtvu“, naglašavaju oni.
„U situacijama kada dođe do kršenja zaštitnih mjera, žrtve ohrabrujemo da prijave incident ili to učinimo u njihovo ime“, zaključuju iz Centra za socijalni rad Bar.
Centar za socijalni rad za opštine Berane, Andrijevica i Petnjica, pod vođstvom direktora Petra Pajkovića, ističe značaj dobre saradnje sa nadležnim institucijama, uključujući policiju, sudove i tužilaštvo, kako bi se osigurala efikasna zaštita žrtava nasilja. Međutim, Pajković napominje da postoji prostor za unapređenje u primjeni zakonodavnih mjera, uključujući Uredbu Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) o postupanju u slučajevima nasilja u porodici.
„Postojeći zakonski okvir omogućava zaštitu žrtava, ali uvijek postoji prostor za unapređenje. I dalje smatramo da bi bilo korisno uvesti specijalizovane programe za rehabilitaciju počinilaca nasilja i proširiti mrežu pomoći žrtvama“, rekao je Pajković.
On takođe ističe i izazove s kojima se susreću, kao što su strah žrtava od prijavljivanja nasilja i ekonomska zavisnost od počinioca. „Najveći izazovi su strah žrtava od prijavljivanja nasilja, ekonomska zavisnost od počinioca. Ove prepreke pokušavamo prevazići kroz psihološku i pravnu podršku te povezivanje sa organizacijama koje nude privremeni smještaj i ekonomsko osnaživanje“, kazao je Pajković.
Kroz stalnu saradnju sa policijom, sudovima i nevladinim organizacijama, Centar se trudi da pruži sveobuhvatnu zaštitu žrtvama nasilja. „Saradnja sa policijom, sudovima i nevladinim organizacijama je veoma dobra, ali uvijek radimo na njenom unapređenju kroz multisektorske timove i zajedničke obuke“, naglasio je Pajković.
Centar za socijalni rad u opštinama Nikšić, Plužine i Šavnik svakodnevno se bori za zaštitu žrtava nasilja. U slučajevima kada se ne poštuju sudske odluke, Centar odmah obavještava nadležne organe, koji preduzimaju daljnje mjere zaštite. Kako kažu iz Centra, „naša obaveza je da čim saznamo za sumnju na nasilje, odmah kontaktiramo žrtvu, informišemo je o njenim pravima i mogućnostima ostvarivanja zaštite.“
„Voditelj slučaja u izradu Procjene i Plana zaštite i osiguranja bezbjednosti žrtve nasilja, uključuje žrtvu i sve ostale profesionalce iz institucija i organizacija, te zajedno sa njima definiše zaduženja i odgovornosti svih, način realizacije i praćenja uspješnosti preduzetih aktivnosti, kroz organizaciju konferencije slučaja“, navode iz Centra.
Plan zaštite uključuje sve relevantne institucije, a žrtvama se pruža potrebna stručna pomoć i podrška. Takođe, Centar smatra da je neophodno pooštriti kaznenu politiku, naročito kada je riječ o ponovljenom nasilju: „Centar smatra da je neophodno rigoroznije pristupiti kaznenoj politici u slučajevima nasilja u porodici, posebno kada se radi o ponovljenom nasilju.“
U slučaju da se zaštitne mjere ne sprovedu, Centar odmah obavještava nadležne organe, koji preduzimaju dalje mjere zaštite.
JU Centar za socijalni rad za Prijestonicu Cetinje svakodnevno sarađuje sa institucijama na lokalnom nivou kako bi obezbedio zaštitu žrtvama porodičnog nasilja. Supervizor Centra, Milica Krivokapić, ističe važnost međusektorske saradnje i timskog pristupa u zaštiti žrtava.
Centar je zadužen za praćenje sprovođenja sudskih odluka i zaštitnih mjera. Ako se sazna za kršenje odluka, odmah obaveštava nadležne organe.
„Međutim, iz kontinuirane komunikacije sa žrtvama nasilja, ukoliko stručni radnici Centra dođu do saznanja da je došlo do nepoštovanja određene sudske mjere ili odluke, o istom se u hitnom postupku obavještavaju nadležne institucije (sud, policija i/ili tužilaštvo),“ objašnjava Krivokapić.
Iako zakonski okvir pruža osnovu za zaštitu, Krivokapić smatra da je potrebno poboljšanje, naročito u pogledu nadzora nad sprovođenjem mjera i jačanja sankcija za njihovo nepoštovanje. Takođe, naglašava potrebu za formiranjem skloništa na lokalnom nivou i uvođenjem ekonomskih programa za žrtve.
„Na teritoriji Prijestonice Cetinje ne postoje skloništa za žrtve porodičnog nasilja te se žrtve upućuju na smještaj u skloništa van mjesta njihovog prebivališta, što takođe može predstavljati dodatni izvor stresa za iste. Mnoge žrtve ostaju u nasilnim odnosima zbog finansijske zavisnosti od nasilnika. Centar nema dovoljno programa za ekonomsku podršku, poput hitnih stambenih rješenja, zapošljavanja ili dugoročnih finansijskih subvencija,“ ističe Krivokapić.
Iako Centar pruža pravnu, psihosocijalnu pomoć i fizičku zaštitu, suočava se sa izazovima u obezbeđivanju potrebnih resursa i programa, naročito u oblasti ekonomske podrške.
„Žrtve nasilja često ne prijavljuju nasilje zbog straha od počinioca ili zbog nedostatka povjerenja u sistem. Takođe, mnoge žrtve ostaju u nasilnim odnosima jer nemaju finansijsku sigurnost ili mogućnost samostalnog života. Nedostatak adekvatnih programa ekonomske podrške i zapošljavanja takođe otežava izlazak iz začaranog kruga nasilja,“ zaključuje Krivokapić.
“U borbi protiv porodičnog nasilja, svaki korak ka pravdi i zaštiti žrtava je od suštinskog značaja. Dok institucije i društvo ne preuzmu punu odgovornost za sprovođenje zakona i zaštitu najranjivijih, žrtve će i dalje biti suočene sa preprekama koje ih sprečavaju da žive bez straha. Neophodno je da svi zajedno radimo na stvaranju sistema koji ne samo da štiti, već i osnažuje žrtve, pružajući im nadu i mogućnost za novi početak. Samo kroz zajednički napor možemo izgraditi društvo u kojem je nasilje neprihvatljivo, a pravda dostižna za sve.”
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
Preporučeno
*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.
Video