Video
On ocjenjuje da ukoliko se ne odustane od vrlo upitnog i nedefinisanog (osim kompjuterski) projekta na Veljem brdu u glavnom gradu i ako na vrijeme ne shvatimo pogubnost posljedica koje bi se mogle javiti i prilikom gradnje i poslije gradnje stambenih zgrada, odnosno zbog neobezbjeđivanja uslova da bi ono funkcionisalo bez problema, štete bi bile velike, a Podgorica i Crna Gora nemaju toliko novca da bi se njim razbacivali sanirajući nečije greške ili neznanje.
“Odgovornost kreatora ovog stambenog naselja “ni na nebu ni na zemlji” dovoljno je jasna. Iskompromitovali su se, pa i obrukali pred javnošću (ne znajući upravo šta žele i koliko žele) nekonstantnošću u priči o ovom pitanju, a posebno obmanama koje su sadržane u njihovim izjavama, pa u normalnim pravnim i demokratskim državama ostavke ovih ljudi ne bi bile upitne. Ako se iz grešaka može izvući pouka, onda oni koji su ih činili u ovom slučaju imaju priliku da to shvate i izvine se javnosti. Temu o Veljem brdu valjalo bi što prije zatvoriti, a prostor na njemu ostaviti majci prirodi, kultivisati ga i upodobiti za rekreaciju i šetalište građana, jer je betonizacije do sada bilo previše”, kazao je Đukić.
Kako je dodao, od senzacionalnog objavljivanja vijesti o građenju novog “Skadra” na Veljem brdu (stambeni kompleks) i početka njegove realizacije prošlo je poprilično vremena, a tamo se još ništa ne dešava.
Na kamen temeljac će se još popričekati, kao, izgleda, i na onaj kolektorski u Botunu. Čitava priča oko gradnje stambenog kompleksa na Veljem brdu u Podgorici za stručnu, pa i laičku javnost protkana nepoznanicama i simptomatična, počev od netransparentne javne rasprave, pa do kalkulacija oko veličine naselja i broja stanovnika u njemu, roka građenja i cijene koštanja.
“Skoro do juče bio je stav: građenje naselja sa 20.000 stanova i 40.000 stanovnika, pa mnogo kasnije varijanta sa 5.000 stanovnika, ili ništa manje nego četiri puta od prvobitno najavljenog, a na koliko će se sve završiti tek treba da se vidi. Iz ugla struke želim da kažem sljedeće: nije problem što eventualno tamo treba nešto da se gradi, već je više od toga pitanje kako da se gradi i šta bi to naselje trebalo da sadrži i da li će biti ispoštovani parametri struke, odnosno da ono prije toga ima sve uslove i preduslove, a za ovaj projekat, kako ga god ko zvao, skoro nijedan uslov nije konkretno definisan, odnosno ispunjen, a grlom u jagode i na o-ruk se ne grade ni savardaci, a kamoli toliko naselje. Krucijalna pitanja, makar ona iz priča, nijesu riješena. Imamo izjave prvog čovjeka Vlade i njegovog kvaziministra urbanizma i uređenja prostora da je sve to u redu, pa čak i da će stanari u prve objekte moći da se usele krajem tekuće ili početkom 2026. godine. Shodno toj obmani, stizale su i prijave od potencijalnih kupaca stanova. Ti građani su, nažalost, povjerovali u “istinitost” priče autora ovog još uvijek stambenog naselja na neviđeno, ali se bojim da ne prođu kao oni sa Jezdom i Dafinom”, upozorava Đukić.
Kako je ukazao, pitanje privatne svojine koja se obuhvata ovim naseljem još nije riješeno, što dodatno dovodi u pitanje i usložnjava realizaciju ovog projekta.
” Nije manje važno ni pitanje šta je sa potrebnom infrastrukturom, odnosno napajanjem naselja vodom i strujom, ili sa odvodom kanalizacionog sadržaja, odnosno sa atmosferskom vodom, i da li može doći (a rizik je veliki) do ugrožavanja postojećih okolnih vodoizvorišta, vodotoka i životne sredine oko tog naselja. Sva ova i mnoga druga pitanja i problemi, po mojoj ocjeni, trebalo je prethodno definisati, uz zaokruženu finansijsku konstrukciju, pa tek onda zakopati prvu krampu i prići realizaciji ovog posla, ne baš malog i jednostavnog, a ne “nastavljati vodu za zeca”, a on još trči po Veljem brdu”, kazao je Đukić.
Preporučeno
