Skupština Crne Gore na prijedlog Administrativnog odbora, razriješila je Gorana Đurovića sa mjesta u Savjetu RTCG, zbog konflikta interesa. Ovakava odluka izazvala je burne reakcije NVO sketora i opozicionih političara, koji smatraju da je to politička odluka kojom DPS želi da stavi pod kontrolu Javni servis. Bez obzira na to da li je ovo politička odluka ili je utemeljena u zakonu, činjenice govore sledeće – za vrijeme svog osmogodišnjeg mandata u Savjetu RTCG, Đurović je izdejstvovao smjenu tri direktora, a Javni servis je, nakon svega, televizija u koju građani imaju najmanje povjerenja.
Preporučeno
Đurović je sa mjesta u Savjetu RTCG smijenjen jer je, prema podacima Agencije za spriječavanje korupcije, dok je vršio javnu funkciju u RTCG, bio i direktor preduzeća ,,Natura”, koja se bavi proizvodnjom povrća.
U odbranu Đurovića stao je NVO sektor, čiji je on bio predstavnik u Savjetu ali i opozicioni političari koji su upitili pismo evropskom komesaru za proširenje i susjedsku politiku Johanesu Hanu, gdje navode “da je smjena Đurovića “samovolja DPS-a koji želi da postavi svoje partijske vojnike u Savjet”.
Ponosan što ih je smijenio
Na saslušanju pred Anketnim odborom Skupštine, Đurović je kazao da ne postoji osnov za njegovu smjenu, jer se njegova firma bavi poljoprovredom, a ne nečim što je vezano za tehniku i medije i istakao je da ga razriješavaju funkcije iz političkih razloga.
“RTCG je bila partijska televizija, a u oktobru su vlast i opozicija bili podjednako zastupljeni 53 – 47 odsto u korist vlasti. To vama smeta, a ne kršenje zakona”, rekao je Đurović. On je napomenuo da je za vrijeme dok je on bio u Savjetu uspio da smijeni tri diretora RTCG-a.
“Ja sam ih sve smijenio i ponosan sam na to”, naglasio je Đurović.
Na osnovu zahtjeva koje je podnio Đurović u posljednjih šest godina smjenjen je Branko Vojičić, Radojka Rutović je pod pritiskom podnijela ostavku na mejsto direktora Televizije Crne Gore, dok je Rade Vojvodić smjenjen sa mjesta generalnog direktora Javnog servisa krajem prošle godine.
Branko Vojičić, na zahtjev Đurovića, smijenjen je 28. 07. 2011. godine. Iako se Vojičić tada govorio da nije smijenjen u skladu sa zakonom, Đurović je insistirao da je sve urađeno u skladu sa propisima.
Smjena Vojičića je RTCG skupo koštala. Nakon sudskog procesa koji je završen 2015. godine Vrhovni sud je donio presudu po kojoj je RTCG dužna da isplati Vojičiću 80.000 eura, jer je smijenjen nezakonito.
U martu prošle godine nakon žestokih pritisaka opozicionih stranaka i samoga Đurovića, direktorica TVCG Radojka Rutović podnosi ostavku .
Na zahtjev Đurovića, 30. novembra prošle godine sa mjesta generalnog direktora RTCG-a smijenjen je Rade Vojvodić a na njegovo mjesto došla je Andrijana Kadija.
Posljednji po gledanosti
Đurović je pred Administrativnim odborom kazao da je jedan od njegovih većih uspjeha “to što RTCG više ne plaća račune za telefon Vojvodiću”.
Bez obzira na to što se Đurović hvali kako je uspio da “depolitizuje Javni servis”, da smijeni mnoge generalne direktore koji su bili “politilčki obojeni”, to izgleda nije pomoglo Javnom servisu. Prema istraživanju iz oktobra ove godine – RTCG ima svega 11 odsto podrške gledalaca, a po gledanosti je na začelju iza “Pinka”, “Vijesti” i “Prve”.
Očigledno je da smijenama, dovođenjem opozicije na RTCG, neplaćanjem telefonskih računa direktorima, nije riješen suštinski problem Javnog servisa.
Nako svega treba postaviti pitanje – da li je smjena Gorana Đurovića najveći problem RTCG-a, koji zavrijeđuje ovoliko medijske pažnje, ili neko na Javnom servisu treba da se zapita zašto im gledanost konstantno pada i zašto građani, i posle smijena navodnih kadrova DPS-a, još manje gledaju tu televiziju.
Balša Knežević
Video