STANDARD: Kada je riječ o radiologiji i savremenim tokovima razvoja, koliko smo mi u Crnoj Gori napredni u toj grani medicine? Da li uspijevamo da pratimo te tokove i u tehnološkom i u smislu stručnosti i usavršenosti kadra?

DR ILIĆ: Mislim da mi u Crnoj Gori uspijevamo da pratimo trendove razvoja dijagnostičke i interventne radiologije, bar u najvećoj mjeri, kako u tehnološkom tako i u kadrovskom smislu. U tehnološkom smislu smo u toku razvoja radiološke dijagnostike kako u pitanju dijagnostičkih aparata tako i softverskih programskih rješenja specifičnih za različite preglede.

Imamo edukovane i kompetentne radiologe, mada se suočavamo da manjkom kadra što je u ovom momentu univerzalan problem, koji je u direktnoj vezi sa kvalitetom rada. Ubrzani tehnološki napredak tokom prethodnih desetak godina je doveo do značajnog porasta u broju radioloških dijagnostičkih pregleda, broju indikacija za različite preglede  i sve većem oslanjanju moderne medicine na radiološku medicinsku dijagnostiku. I tu dolazi do problema deficita kadra, budući na konstantan porast potreba za radiološkim pregledima sa jedne strane i vremena neophodnog da bi se stvorio kompententan i stručan radiolog ili radiološki tehničar. To je univerzalan problem koji je prisutan svuda u svijetu.

Moj  lični utisak je da se taj problem kod nas na sreću ne ignoriše, sudeći po sve većem broju mladih doktora koji biraju radiologiju i sve većem broju specijalizacija iz ove oblasti. Mislim da taj trend moramo i nastaviti.

STANDARD: Koliko je izazovan posao radiologa, naročito u otkrivanju bolesti? 

DR ILIĆ: Obzirom da je razvoj tehnologije u radiologiji omogućio lakšu i precizniju dijagnostiku, procjenu toka oboljenja, procjenu odgovora na terapiju, to je dovelo i do povećane potražnje za različitim vrstama pregleda i povećanja obima posla radiologa. Ono što u današnje vrijeme mnogo olakšava naš posao je veća dostupnost i edukacija i konsultacija na globalnom nivou, potrebne informacije su nam mnogo dostupnije nego prije desetak ili petnaest godina. Sa druge strane veća su i očekivanja od radiologa, danas se medicina oslanja na radiologiju u znatno većoj mjeri. Tako da su izazovi nešto sa čime se susrećemo svakodnevno, i to ne samo kada je u pitanju otkrivanje oboljenja, već i ostali aspekti našeg rada.

U osnovi prevazilaženja svakog izazova je timski rad, saradnja kliničara i dijagnostičara, kao i poštovanje standarda i protokola u dijagnostici. 

STANDARD: Na osnovu Vaše prakse i dosadašnjeg iskustva, koje su to najčešće kancerogene vrste oboljenja prisutne u Crnoj Gori?

DR ILIĆ: Prema dostupnim zvaničnim podacima u Crnoj Gori kada su maligna oboljenja u pitanju kod muškaraca najveću učestalost imaju karcinom pluća, debelog crijeva i prostate, a kod žena karcinom dojke, pluća, debelog crijeva i grlića materice. Iskustva iz moje prakse odgovaraju zvaničnim podacima.

PREVENTIVNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA DA BUDE STRATEŠKI PRIORITET DRŽAVE

STANDARD: Smatrate li da u Crnoj Gori imamo adekvatne uslove za liječenje i dovoljan broj specijalista za ove oblasti? Takođe, da li mislite da se dovoljno radi na edukaciji o prevenciji i koliko je ona važna?

DR ILIĆ: Imamo stručne i edukovane onkologe, prate se i usvajaju standardi kako u onkološkoj dijagnostici tako i liječenju i u tom smislu sam siguran da postoje adekvatni uslovi za liječenje onkoloških pacijenata. Kada je u pitanju broj specijalista onkologa, mogu samo da kažem da je moj utisak da je u našoj onkologiji kao i u većini drugih specijalističkih grana deficit u broju specijalista glavni problem. Ipak nemam precizne podatke o opterećenosti naših onkologa i potrebe za onkolozima sistematizacijom Instituta za onkologiju, tako da nisam baš prava osoba za to pitanje.

Što se prevencije bolesti i promociji zdravlja tiče siguran sam da može i da bismo morali mnogo više i bolje.  Preventivna zdravstvena zaštita bi morala biti strateški prioritet države i ona  zahtijeva veći opštedruštveni angažman. Ne smijemo da zaboravimo da tu svi imamo svoju ulogu i dio odgovornosti, od Vlade Crne Gore, Ministarstva zdravlja, Institututa za javno zdravlje kao i  drugih institucija, preko svih zdravstvenih radnika na svim nivoima do medija i nevladinog sektora.  Preventivni programi zahtijevaju sredstva, ali troškovi liječenja bolesti su višestruko veći od troškova preveniranja oboljenja. Mislim da u preventivnoj zdravstvenoj zaštiti ima puno prostora za poboljšanje.

STANDARD: Da li je otkrivanje raka u ranoj fazi moguće radiološki i da li je subjektivnost radiologa u tumačenju snimka sporna  / dešavaju li se sukobljavanja mišljenja i slično? Da li treba težiti uvođenju  i primjeni vještačke inteligencije?

DR ILIĆ: Dijagnostika karcinoma u ranoj fazi oboljenja radiološkim metodama je svakako moguća, a zavisi opet od tipa karcinoma i vrste pregleda. Upotreba mamografije, ultrazvuka i skenera su jasno definisani u programu skrininga na karcinom dojke i pluća.

Razlike u mišljenju bazirane na subjektivnoj procjeni radiologa svakako da postoje, u svakoj profesiji i svugdje u svijetu, tako da ni medicina ni radiologija nisu izuzetak. Ali upravo zato postoji jasna standardizacija u karakterizaciji i kategorizaciji lezija koje radiolog mora da se pridržava u skrining pregledima. Drugim riječima, na bazi objektivnih karakteristika koje određena lezija pokazuje ona se svrstava u različitu grupu sa različinim rizikom da je maligne prirode – i kao takva određuje dalje postupanje – praćenje u različitim intervalima, biopsija ili operacija. To je dijagnostički standard u skrining radioškim metodama i kod nas i u svijetu, koji eliminiše varijabilnost tumačenja među doktorima, osigurava reproducibilnost i najveću moguću senzitivnost i specifičnost radiološke metode. 

U osnovi ovoga je i ideja vještačke inteligencije – ako smo kreirali sistem koji nas onemogućava da istu stvar posmatramo na različit način, istovremeno omogućava da u najvećem procentu ispravno odvojimo zdravo tkivo od bolesnog, zašto onda to isto ne bi radio kompjuter? Istina je da je vještačka inteligencija realnost danas, ali ne u smislu da zamjenjuje rad doktora, već u obimu u kome nam pomaže u efikasnosti, ubrzava i olakšava rad, ali nikako da radi umjesto nas. Bar ne još uvijek. Određena softverska rješenja sa vještačkom inteligencijom koristimo i u svakodnevnoj praksi u radiološkoj dijagnostici u našoj poliklinici.

STANDARD: Molim Vas da ukratko objasnite standardnu dijagnostičku proceduru, kao i da uputite čitaoce u to, kada je vrijeme javiti se radiologu.

DR ILIĆ: Kada je u pitanju skrining na karcinom dojke, prema nacionalnom skrining programu ultrazvučni pregled dojke treba raditi nakon 30. godine, dok mamografiju treba raditi nakon 50. godine do 69. godine života, na svake dvije godine.

Skrining na karcinom pluća se preporučuje dugogodišnjim pušačima nakon 50. godine života niskodoznim CT pregledom pluća.

Kada su u pitanju svi ostali radiološki pregledi, čitaoce bih pozvao da, koji god problem imaju prvo porazgovaraju sa medicinskim stručnjakom– bilo njihovim izabranim ljekarom, specijalistom ili radiologom. Jer je jedino ljekar taj koji će, na osnovu njihovih simptoma ili fizikalnog pregleda i laboratorijskih nalaza znati da ih posavjetuje koji pregled bi bilo potrebno uraditi.

STANDARD: Da li preporučujete mamografiju i biopsiju? Mogu li da budu štetne po zdravlje pacijenata?

DR ILIĆ: Mamografija koristi jonizujuće zračenje koji imaju negativan biološki efekat. Međutim današnji digitalni mamografi emituju minimalnu dozu radijacije koja je ekvivalentna dozi koju svi primimo iz prirodnih izvora zračenja tokom sedam nedjelja. Rizik od razvoja oboljenja u nekom momentu života uslijed izlaganja radijacionim zracima kod žena koje nakon 40. godine imaju mamografiju na svake dvije godine je i dalje minimalan i u svakako nadmašen benefitom ranog otkrivanja karcinoma. Tako da strah od negativnog efekta mamografije nije opravdan i mamografiju prema protokolu skrining programa svakako savjetujem.

Biopsije (ultrazvukom vođene core biopsije, VAB, i druge) su takođe standardna dijagnostička  metoda, kojom se pribavljaju uzorci promjena u dojkama radi postavljanja definitivne patohistoloske dijagnoze koja određuje dalji postupak i terapiju, neizostavna je kod sumnje na postojanje malignih promjena. Ne postoje veći, niti dugoročni negativni efekti biopsije po zdravlje pacijenta.

STANDARD: Da li su zdrava ishrana i zdravi stilovi života važni u prvenciji oboljenja od kancera?

DR ILIĆ: Zdravi stilovi života uključujući zdravu ishranu su važni u prevenciji velikog broja bolesti  među kojima najveći značaj kada je u pitanju učestalost i preventibilnost imaju kardiovaskularne bolesti, maligni tumori, hronične respiratorne bolesti i dijabetes.

O STRUČNJAKU

Dr Srđa Ilić, specijalista radiologije, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2006. godine. Specijalizaciju iz radiologije je završio 2013. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.

U Beču je stekao Evropsku diplomu iz radiologije (European Diploma in Radiology), izdatu i sertifikovanu od strane Evropskog borda radiologa (European Board of Radiology). Svoje profesionalno iskustvo iz više različitih oblasti dijagnostičke radiologije je stekao u Centru za radiološku dijagnostiku Kliničkog centra Crne Gore. Usavršavanja iz posebnih dijagnostičkih radioloških oblasti završavao je u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu. 

Osim opštih radioloških pregleda, posjeduje dugogodišnje iskustvo iz oblasti neuroradiologije, dijagnostike oboljenja krvnih sudova, oboljenja koronarnih krvnih sudova srca, oblasti transplantacione medicine. Svoje znanje je dijelio  sa studentima Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, gdje je radio je kao asistent u nastavi na predmetu Radiologija i nuklearna medicina i kao mentor na specijalizaciji iz radiologije iz oblasti neuroradiologija i radiologija kardiovaskularnog sistema.