Video
Nije svaka bolna menstruacija osnov za plaćeno odsustvo s posla. Novo zakonsko pravo odnosi se isključivo na žene kojima je dijagnostikovana sekundarna dismenoreja, stanje povezano sa različitim ginekološkim oboljenjima koje mora potvrditi specijalista ginekolog.
Nakon što je Skupština Crne Gore usvojila izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kojima je uvedeno pravo na plaćeno menstrualno odsustvo za žene sa dijagnostikovanom sekundarnom dismenorejom, u javnosti su se pojavile brojne nedoumice o tome ko će moći da ostvari ovo pravo i šta ono zapravo podrazumijeva.
Načelnica ginekologije klinike Moj Lab, dr Ljiljana Mirković, pojašnjava da je zakon precizno definisao na koje se slučajeve odnosi ovo pravo.
“Zakon je jasan da se ova vrsta privremene spriječenosti za rad odnosi samo na sekundarnu dismenoreju. Dismenoreja podrazumijeva bolove povezane s menstrualnim krvarenjem, koji mogu biti udruženi i s drugim tegobama, poput obilnog ili produženog menstrualnog krvarenja, a u čijoj se osnovi nalaze različita ginekološka oboljenja”, navodi Mirković.
Kako objašnjava, sekundarna dismenoreja značajno se razlikuje od uobičajenih bolnih menstruacija jer iza nje stoji jasno utvrđen medicinski uzrok.
Načelnica ginekologije, klinike Moj Lab, Ljiljana Mirković
“Razlika je upravo u tome što se kod uobičajenih bolnih menstruacija ne nalazi nikakvo drugo ginekološko, patološko stanje osim same bolnosti menstruacije. Takav bol smatra se funkcionalnim. Kod sekundarne dismenoreje uzroci su jasno vidljivi ginekološkim dijagnostičkim metodama kao što su pregled, ultrazvuk, magnetna rezonanca, histeroskopija, laparoskopija i druge. Najčešći uzroci su miomi, endometrioza, pojedine anomalije razvoja ginekoloških organa, kao i stanja nakon opsežnih upala u maloj karlici“, kaže ona.
Dodaje da prisustvo ovih oboljenja ne znači automatski da će svaka žena imati bolne menstruacije.
“Svako od ovih stanja može se jasno i nedvosmisleno dokazati nekom od navedenih dijagnostičkih procedura. Ipak, činjenica je da mnoga od ovih oboljenja ne moraju nužno imati za posljedicu bolne menstrualne cikluse. Intenzitet bola procjenjuje sama pacijentkinja prema skalama bola koje se koriste u ginekološkoj praksi. Zaključak da se radi o sekundarnoj dismenoreji donosi specijalista ginekologije na osnovu pregleda, dopunskih dijagnostičkih procedura i skale za procjenu bola”, ističe Mirković.
BOL NE TREBA IGNORISATI
Govoreći o simptomima zbog kojih bi žene trebalo da potraže pomoć ljekara, Mirković naglašava da nijedna od navedenih tegoba ne bi trebalo da se zanemaruje.
“Uvijek se treba obratiti ginekologu u slučaju postojanja navedenih tegoba. U zavisnosti od nalaza planira se terapija i daje mišljenje o postojanju sekundarne dismenoreje sa jasno definisanim uzrokom. Kako ova stanja mogu biti i privremenog karaktera, produžavanje korišćenja plaćene privremene spriječenosti za rad usljed sekundarne dismenoreje vjerovatno će se periodično evaluirati”, kaže ona.
Na pitanje da li će menstrualno odsustvo pomoći ženama koje imaju ozbiljne menstrualne tegobe, Mirković smatra da bi ono moglo imati i dodatni pozitivan efekat.
“Sasvim je očekivano da će ovakvo zakonsko rješenje biti i podstrek ženama u Crnoj Gori da češće posjećuju ginekologa i na taj način više brinu o svom ginekološkom zdravlju”, navodi ona.
Ističe i da bolne menstruacije ne treba uvijek smatrati uobičajenim dijelom menstrualnog ciklusa.
“Tek kada se ginekološkim pregledom i dopunskim dijagnostičkim postupcima isključi postojanje morfoloških promjena kao uzroka bolnih menstruacija, možemo govoriti o funkcionalno bolnim menstruacijama. Takvo stanje ne smatra se sekundarnom dismenorejom na koju se odnose izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju Crne Gore”, zaključuje Mirković.
PEJOVIĆ: FOKUS NA ZAŠTITI ZDRAVLJA ŽENA
Predlagačica zakonskih izmjena, poslanica Jevrosima Pejović, od početka je isticala da cilj nije uvođenje opšteg prava na odsustvo tokom menstruacije, već zaštita žena kojima su dijagnostikovana ginekološka oboljenja praćena jakim menstrualnim bolovima, poput endometrioze, mioma i drugih stanja koja značajno utiču na radnu sposobnost.
Navodila je da bi pravo na dva dana plaćenog odsustva mjesečno bilo ostvarivo uz medicinsku potvrdu, te da zakon predstavlja zdravstvenu, a ne socijalnu mjeru. Kao jedan od važnih ciljeva isticala je i smanjenje stigme u vezi sa menstrualnim zdravljem i stvaranje uslova da žene ne budu primorane da rade uprkos ozbiljnim zdravstvenim tegobama.
“Predlog ovog zakona nije samo pitanje radnog prava, već i pitanje zdravlja, dostojanstva i jednakosti žena. Želimo da prepoznamo problem žena koje zbog dijagnostikovanih zdravstvenih stanja trpe ozbiljne posljedice tokom menstrualnog ciklusa“, navodila je Pejović obrazlažući predlog zakona.
Pejović je poručivala da predlog nije privilegija za žene, već priznanje medicinski potvrđenih zdravstvenih problema i usklađivanje radnih prava sa potrebama onih kojima bolne menstruacije predstavljaju ozbiljno ograničenje u svakodnevnom funkcionisanju.
Nakon što je Skupština usvojila izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, Pejović je to ocijenila „civilizacijskim iskorakom“, ističući da se time menstrualno zdravlje prvi put prepoznaje kao pitanje zdravstvene zaštite, dostojanstva i jednakosti žena, a ne privilegije.
Preporučeno
