Video
Sa žaljenjem konstatujem da je i pitanje obnove Vladičine kule ili Zimovnika Svetog Petra Cetinjskog na Karuču ovih dana iskorišćeno za neosnovane napade na Crkvu i javno poricanje njenog neotuđivog prava da učestvuje u postupcima u skladu sa važećim propisima Crne Gore. Nije mi pojmljiv, a ni prihvatljiv pristup koji suštinski negira i potire pravni poredak Crne Gore, kazao je protojerej-stavrofor Velibor Džomić, pišu Dnevne novine.
Preporučeno
“Ne bih ovdje o tome što jedan dio javnosti u otvaranju jednostavne priče o obnovi ruinirane Vladičine kule na Karuču i napadima na Crkvu vidi pokušaj skretanja pažnje sa priče o ozbiljnim i vrlo argumentovanim optužbama i krivičnim prijavama zbog krađa i pelješenja brojnih zbirki i depoa Narodnog muzeja Crne Gore. Iznenadio sam se kada sam kao punomoćnik Mitropolije u upravnom postupku o Vladičinoj kuli, koji se vodi pred Upravom za zaštitu kulturnih dobara, preko medija saznao da iza čitave akcije stoji Fondacija Sveti Petar Cetinjski. Jer, ta organizacija se u spisima predmeta nigdje ne pominje!?! Ona ne postoji kao učesnik u postupku. S druge strane, Fondacija se kao svjetovna organizacija ovih dana predstavila kao da je riječ o Fondacijskoj, a ne o Vladičinoj kuli. Po toj logici, za neke je izgleda dovoljno da osnuju neku fondaciju ili nevladinu organizaciju sa glasovitim nazivom, pa da se onda traži sve što je vezano za ličnost po kojoj je fondacija ili nevladina organizacija nazvana. Zaista, vrlo kreativno, ali daleko od realnosti društvenog i pravnog poretka!”, dodaje Džomić.
Kad sam već kod Fondacije Sveti Petar Cetinjski, red je, kako kaže, da podsjeti javnost da su nedavno, preko istih medija, saznali da je Živko Andrijašević, predsjednik Upravnog odbora Fondacije, obavijestio javnost da nije u mogućnosti da sazove redovnu godišnju Skupštinu, jer je, kako je naveo, jedan od njegovih činovnika zaplijenio pečat i dokumentaciju Fondacije. “Ne samo da nije mogao da organizuje Skupštinu Fondacije nego nije mogao ni da pošalje pozivnice malobrojnim članovima. Takođe, javnost je obavijestio da Fondacija nema ni ovlašćeno lice. Teško je naći logiku u činjenici da bi crkveni objekat da obnavlja organizacija koja ne može da okupi svoje članove na svoju godišnju Skupštinu!”
“Ipak, radi javnosti ukazujem da je priča o obnovi Vladičine kule na Karuču vrlo jednostavna. Mitropolija je, u saradnji sa Crkvenom opštinom Riječke nahije, još prije desetak godina pokrenula pitanje obnove Vladičine kule na Karuču. Postupak je okončan pravosnažnim rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a izrađen je i odobren i Konzervatorski projekat. I sada, iz nebuha, Fondacija bez ovlašćenog lica se javlja kao navodni inicijator postupka za dobijanje već dobijenih i odobrenih konzervatorskih uslova i projekta!?! Pa se još i izražava i čuđenje što je, po našo žalbi, poništeno nezakonito rješenje”, pojašnjava Džomić.
Kaže da neko nekoga u dosadašnjim pisanijama Fondacije bez ovlašćenog lica dobrano obmanjuje!
“U saopštenju Fondacije od 31. decembra 2018. je navedeno da je “zahtjev za dobijanje konzervatorsko-restauratorskih uslova podnio Sekretarijat za uređenje prostora i zaštitu životne sredine prijestonice Cetinje na prijedlog Fondacije Sveti Petar Cetinjski 12. oktobra 2018. A u zahtjevu navedenog Sekretarijata br. 05-351/18-1588, koji je dostavljen Upravi za zaštitu kulturnih dobara 19. septembra 2018. (dakle, skoro mjesec dana ranije), stoji da se Sekretarijatu tim povodom obratilo Ministarstvo kulture, a ne Fondacija Sveti Petar Cetinjski. U posjedu sam i navedenog zahtjeva Ministarstva kulture. Nema ni pomena o Fondaciji ili njenim zavađenim frakcijama! Da ne bi bilo novih optužbi da neko iz administracije radi za Srpsku crkvu dužan sam da navedem da sam citirana dokumenta dobio kao punomoćnik Mitropolije u postupku. Vjerovatno je sada i ministar kulture Aleksandar Bogdanović zreo da od novih kreatora i branitelja identiteta bude proglašen za sumnjivo lice! Šalu na stranu, ali jednostavna stvar je dovedena do apsurda i pretvorena je u lakrdiju svoje vrste: Ministarstvo kulture je stranka u postupku i istovremeno drugostepeni organ koji poništava rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja je organ u sastavu Ministarstva kulture! I ko tu za koga radi iz državne administracije?”, ističe Džomić.
On smatra da su članovi navedene Fondacije pročitali čl. 102 i 103 Zakona o zaštiti kulturnih dobara vidjeli bi da se konzervatorski uslovi mogu izdati samo vlasniku, odnosno držaocu kulturnog dobra i nikome drugome!
“U ovom slučaju, jedino je moguće uz saglasnost Crkve! Samo neko ko je u dubokom raskoraku sa istorijskom prošlošću Crne Gore i Cetinja može da se pita kako je Crkva crkvena i kako je vladičanska kuća vladičanska! Da su autori tih pitanja makar dijagonalno pročitali povelju Ivana Crnojevića vidjeli bi da Karuč, uz druga imanja, predstavlja crkvenu imovinu duže od pet vjekova. Ili, da su pročitali tekst Jovana Sundečića “Financijalna reforma u Crnoj Gori 1868. godine (“Orlić crnogorski”, 1869.g., str. 60-64) vidjeli bi da je Knjaz Nikola po priznanju Skupštine na Cetinju potvrdio da u imovinu Crkve spadaju “sve zemlje, gore i vaskolik metoh kud hrisovulja Ivanbegova piše. Tu se kao crkvena imovina navode i ribolovi Volač, Karuč, Kaluđerovo oko, Šuvica i sedmi dio od Graba!!! Bilo bi umjesno da se Fondacija angažuje da se ispoštuje povelja Ivana Crnojevića i da se Crkvi vrate imanja koja je potvrdio Knjaz Nikola, a ne da se negiraju povelje i zavještanja Crnojevića i Petrovića”, kaže Džomić.
