Dok traje nova upravna istraga o zakonitosti imenovanja Miloša Rajkovića za vršioca dužnosti direktora Uprave za gazdovanje šumama i lovištima, Standard objavljuje sadržaj inspekcijskog zapisnika iz maja 2023. godine, koji otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti Vlade Crne Gore i ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića.

Dokument Ministarstva javne uprave, Odjeljenja upravne inspekcije, pod brojem UPIN 10-700/23-191/4, od 3. maja 2023. godine, pokazuje da je upravni inspektor Marko Vučinić, nakon vanrednog inspekcijskog pregleda u Ministarstvu kapitalnih investicija, konstatovao nepravilnost u vezi sa tadašnjim imenovanjem Rajkovića za v. d. generalnog direktora Direktorata za drumski saobraćaj i homologaciju vozila.

U zapisniku, u dijelu označenom kao “Konstatovana nepravilnost”, navodi se da nije dostavljen dokaz da Rajković ima najmanje dvije godine radnog iskustva na poslovima rukovođenja u VII1 nivou kvalifikacije obrazovanja, niti pet godina radnog iskustva od dana diplomiranja u toj kvalifikaciji. Inspektor je pritom konstatovao da od dana diplomiranja 3. jula 2018. godine do dana sačinjavanja zapisnika 3. maja 2023. godine nije proteklo pet godina, te da imenovani “ne ispunjava uslove u pogledu radnog iskustva” za radno mjesto na koje je bio postavljen kao vršilac dužnosti.

To je važna činjenica, jer pokazuje da je država još prije dvije i po godine već imala zvaničan inspekcijski trag da Rajković ne ispunjava zakonske uslove za jednu rukovodeću funkciju. Uprkos tome, on je kasnije više puta postavljan za v. d. direktora Uprave za šume.

MN: Stari nalaz, nova sumnja

Najnovija inicijativa za ocjenu zakonitosti Rajkovićevog imenovanja u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima podnijeta je nakon njegovog posljednjeg postavljenja od 6. novembra 2025. godine. Inicijativu je podnio načelnik Direkcije za šumarstvo u Ministarstvu poljoprivrede Ranko Kankaraš, tražeći da upravna inspekcija provjeri da li je Rajković u trenutku imenovanja imao dovoljno radnog iskustva za tu funkciju.

Po Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, za starješinu organa uprave može biti imenovano lice koje ima najmanje VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje osam godina radnog iskustva, od čega dvije godine na poslovima rukovođenja, ili lice sa VI nivoom kvalifikacije obrazovanja i najmanje osam godina radnog iskustva, od čega tri godine na poslovima rukovođenja.

Upravo tu nastaje suštinski problem za Vladu i ministarstvo: ako je upravna inspekcija 2023. već utvrdila da Rajković nije imao dovoljno radnog iskustva ni za funkciju u Ministarstvu kapitalnih investicija, onda se otvara logično pitanje – na osnovu čega je kasnije procijenjeno da ispunjava uslove za čelnu funkciju u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima?

Još konkretnije, Ko je u ime države procijenio da je lice, za koje je inspekcija već jednom utvrdila da ne ispunjava uslov radnog iskustva, ipak podobno da bude postavljano iznova i iznova na novu rukovodeću funkciju?

Dokument iz 2023. ruši ključnu odbranu

Rajković je u javnosti tvrdio da je zaposlen “u kontinuitetu od juna 2017. godine” i da su njegove reference “veće od onih koje se traže”. Međutim, dokument u koji je Standard imao uvid pokazuje da je upravna inspekcija 2023. analizirala upravo njegove kvalifikacije, datume diplomiranja i evidentirano zaposlenje.

U zapisniku se navodi da je Rajković osnovne akademske studije završio 30. juna 2017. godine, a postdiplomske specijalističke studije, odnosno VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja, 3. jula 2018. godine. Dalje se konstatuje i sadržaj radne knjižice, prema kojem su kao evidentirani podaci o zaposlenju navedeni angažmani u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici od 12. februara 2019. do 11. februara 2022. godine, kao i u Ministarstvu kapitalnih investicija od 3. avgusta 2022. godine.

Inspektor je baš na osnovu tih podataka zaključio da, kada je riječ o VII1 kvalifikaciji, Rajković nije mogao imati potrebnih pet godina radnog iskustva do maja 2023. godine.

To ne predstavlja automatski dokaz da nije ispunjavao uslove i u novembru 2025. godine za funkciju u Upravi za šume, ali predstavlja snažan službeni indikator da su njegove reference već ranije bile sporne i da je država o tome imala zvanično saznanje.

Izvor iz PIO: Nema prijave za partijski angažman

Dodatnu sumnju, prema saznanjima Standarda, otvara i pitanje na koji je način kasnije “dopunjavan” Rajkovićev radni staž.

Izvor Standarda iz Fonda PIO tvrdi da je Rajković u trenutku jednog od imenovanja imao šest godina i deset mjeseci radnog staža, te da u evidencijama ne postoji prijava osiguranja koja bi pokrivala period na koji se pozivao kada je objašnjavao da je radio u partiji, odnosno u SNP-u.

Standard ovu informaciju nije mogao nezavisno potvrditi iz zvaničnog akta Fonda PIO, ali ako je tačna, onda se otvara dodatno pitanje na osnovu čega su nadležni organi prihvatili takve reference kao dokaz ispunjenosti zakonskih uslova.

Jer u ovakvim postupcima nije presudno šta kandidat tvrdi o sebi, već šta država može dokazati kroz formalne evidencije, prijave osiguranja, potvrde poslodavca i ostalu zakonom propisanu dokumentaciju.

Odgovornost nije samo personalna, nego institucionalna

Zato se ova priča ne može svesti na Miloša Rajkovića, niti na njegovu eventualnu ličnu odgovornost. Suština je u tome što je Rajković na čelu Uprave za šume postavljan više puta, i to odlukama koje nijesu donosili anonimni činovnici, već Vlada Crne Gore, na predlog resornog ministarstva.

Drugim riječima, čak i ako se pokaže da je Rajković dostavljao sporne ili nedovoljne dokaze o iskustvu, ostaje ključno pitanje: ko je u sistemu to provjeravao, ko je potpisivao, i ko je odlučio da je sve u redu?

Ako je Vlada raspolagala dokumentacijom koja je bila dovoljna za imenovanje, onda mora javno objasniti na osnovu kojih akata i evidencija je to zaključila.

Ako nije raspolagala potpunom dokumentacijom, onda je problem još veći — jer to znači da su rukovodeće funkcije u osjetljivom državnom sektoru popunjavane bez potpune i zakonite provjere.

U oba slučaja, politička i institucionalna odgovornost vodi prema onima koji su Rajkovića predlagali i postavljali, a ne samo prema njemu kao licu koje je prihvatilo funkciju.

Zašto istraga traje?

Posebno zabrinjava činjenica da najnovija istraga o zakonitosti njegovog imenovanja traje već duže vrijeme, bez epiloga. Što više postupak traje, to se snažnije nameće utisak da institucije pokušavaju da dobiju na vremenu pred problemom koji je i pravno i politički osjetljiv.

Jer eventualna potvrda da je Rajković bio nezakonito imenovan otvorila bi mnogo šire pitanje. Åta je sa odlukama, aktima i potpisima koje je donosio kao vršilac dužnosti direktora?

Pravnici upozoravaju da takve situacije ne znače automatski ništavost svakog pojedinačnog akta, ali bi nesumnjivo otvorile prostor za pravne sporove, osporavanje odluka i potencijalnu materijalnu štetu po državu.

Zato ovo više nije priča o jednoj biografiji, već o načinu upravljanja državom: da li se zakoni primjenjuju jednako na sve ili se uslovi prilagođavaju unaprijed odabranim kadrovima.

Dokument koji Vlada ne može ignorisati

Inspekcijski zapisnik iz maja 2023. godine, koji Standard objavljuje, pokazuje da je država već jednom imala formalno upozorenje da Rajković ne ispunjava uslove za rukovodeću funkciju. Uprkos tome, isti kadar je kasnije napredovao i više puta imenovan na novo mjesto.

Zbog toga je danas mnogo važnije od pitanja ko je Miloš Rajković – pitanje ko ga je postavljao, zašto ga je postavljao, i da li je znao da uslovi nijesu ispunjeni.

Ako se pokaže da jeste, onda više ne govorimo o kadrovskoj greški, već o svjesnom institucionalnom zaobilaženju zakona.

A to je već priča o Vladi.