“Tu sam đe sam, možda i bolje u ovaj karantin nego kući. Kući bi možda poslije pet -šest dana došao u iskušenje da malo prošetam. Ovako je dobro i zbog mene ali i zbog moje djece, žene, komšija…“, kaže Babačić.
Ovaj četrdesetopetogodišnjak, otac troje djece sa prebivalištem u Podgorici, gdje radi i stvara, kaže da su uslovi u karantinu više nego dobri.
“Smješten sam u sobi sa drugom sa kojim sam i pošao u Luksemburg. Vojska nas čuva, donose nam hranu na vrata. Imamo tv, internet klimu i mali balkon da udahnemo vazduh. Dali su nam i broj telefona za kontakt. Čak su nas i pitali hoćemo lki u sobi da budemo sami ili sa još sa nekim“, kaže Elvir, Podgoričanin, porijeklom Bihorac.
Za organizaciju prebacivanja iz Luksemburga do Brisala pa do Crne Gore kaže da je bila odlična i bez greške.
“Komunicirali smo mejlovima. Kad smo sletjeli sinoć oko 22.30, pregledali su nas na aerodromu, smjestili u dva autobusa i dovezli do Igala“, ispričao je kratko Elvir.
On će, zajedno sa ostalih 86 putnika u karantin ostati 14 narednih dana.
Preporučeno
Video