Objavu doktora Kavarića prenosimo u cjelosti.
“Tuga.
Ne znam šta bih utješno napisao porodicama, sugradjanima, pacijentima, sebi, mojim kolegama, saradnicima…
Mojim, našim dragim koleginicama i kolegama, sestrama i doktorima. I svim drugim zdravstvenim radnicima i saradnicima koji biju jednu od najtežih borbi u svojim životima isprepletenim sa radnim vijekom koji dožive… prežive ili ne.
Pitanje je ko je odabran da udje u vječnu slavu kao heroj i žrtva borbe za tudje živote. Čije će porodice i najbliži ostati zavijeni u tugu i crninu toliko suprotnu od naše bijele zdravstvene, ljudske, humane i časne profesionalne duše i boje.
Svi su u profesionalnoj opasnosti!
Svi se bude, odlaze na posao i vraćaju se kućama sa rizikom za sebe i za porodice. Svi se lome i provode besane noći već mjesecima razapeti izmedju neopisivog heroizma i profesionalnosti prema pacijentima i straha za svoje najbliže kod kuće.
Često, prečesto zaboravljajući sebe, svoje zdravlje i svoj život.
Njima, tako vrijedan kad je pacijentov, a tako zaboravljen kad je njihov sopstveni!
Odlaze i otišli su možda najbolji među nama ili od nas.
Nepisanim pravilom profesionalci sa najtoplijom riječju, sa najljepšim osmjehom, sa najvećim znanjem, sa najdubljom humanošću…
Sigurno ih sudbina ne bira i ne odvodi slučajno. Sigurno svi mi koji ostajemo da nastavimo njihovu borbu i djelo dobijamo poruku i njihov neizgovoreni amanet da nastavimo dalje borbu za svaki dječiji osmijeh, svaki otkucaj svakog bolesničkog srca i svaki uzdah svih bolesničkih pluća… Za svakog gradjanina i na svakom pedlju ove ponosne Zemlje.
Trepnuvši jedino od puštene suze za njihovim plemenitim životima i njihovim velikim djelom.
Svima vječna slava.
I hvala do neba na kojem su”, navodi u emotivnoj poruci, doktor Nebojša Kavarić.
Preporučeno
Podsjetimo, prerana smrt više medicinske sestre Dragane Loncović drugi je slučaj među medicinskim radnicima u Pljevljima, nakon smrti primarijusa doktora Miloja Jestrovića iz Doma zdravlja.















