Video
Dr Kavarić je tužio Dom zdravlja. Osnovni sud je donio odluku kojom je njegova žalba odbijena, međutim, presudom Višeg suda je odluka preinačena. Vrhovni sud je potvrdio odluku Višeg suda da je rješenje o prekidu radnog odnosa nezakonito, te da je Dom zdravlja dužan da dr Kavarića rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i iskustvu. Vrhovni sud je ocijenio da je presuda Višeg suda jasna i da daje valjane razloge, koji revizijskim navodima nijesu dovedeni u sumnju, i na koje se revident i upućuje.
Reviziju, koja je odbijena, tražio je advokat Doma zdravlja.
Kada je dr Kavariću istekao mandat, a on izgubio i posao kao ljekar, iz tadašnjeg menadžmenta mu je poručeno da se prijavi na konkurs za pedijatra kada bude objavljen i da „zasnuje radni odnos kako se to čini i kako pravno treba da stoji“.
Za direktora Doma zdravlja je nakon dr Kavarića postavljen dr Danilo Jokić.
Novi direktor je kazao da je dr Kavariću istekao po sili zakona, te da je danom prestanka te funkcije dao nalog da mu se uradi rasporedno rješenje iako mu radni odnos u tom momentu nije bio u fazi mirovanja za vrijeme vršenja funkcije direktora Doma zdravlja.
,,Važno je reći da je rješenje o novom ugovoru o radu sastavljeno bez pravnog osnova, kao i rasporedno rješenje jer je potpisano od neovlašćenog lica”, rekao je tada dr Jokić.
On je tada izjavio i da Crna Gora mora postati zemlja sa vladavinom prava.
,,Zakoni moraju važiti jednako za sve, i za doktora Kavarića i za mene tokom i nakon prestanka funkcije, kao i za sve građane Crne Gore”, kazao je Jokić.
Iako se pozivao na zakone i vladavinu prava, dr Jokić je smijenjen sa funkcije direktora Doma zdravlja u januaru ove godine odlukom ministra zdravlja dr Vojislava Šimuna. Odluka o razrješenju uslijedila je nakon što su Ministarstvu zdravlja dostavljeni izvještaji i dokumentacija Odbora direktora ZU Doma zdravlja glavnog grada koji jasno ukazuju na činjenice kojima je utvrđeno da je dr Jokić, tokom 2022. i 2023. godine, imao suprotstavljene pozicije sa Odborom direktora, te da je ignorisao zahtjeve i odluke Odbora direktora i nije poštovao obaveze ustanovljene zakonom i Statutom ustanove.
,,Takvo postupanje direktora Jokića već je ugrozilo, ali bi i ubuduće značajnije moglo da ugrozi funkcionisanje ustanove i njenu primarnu djelatnost, što bi dalje vodilo ugrožavanju javnog interesa, prije svega interesa pacijenata, ali i zaposlenih”, kazali su tada Pobjedi iz Ministarstva.
A prije odluke ministra Šimuna, Odbor direktora podgoričkog doma zdravlja izglasao je nepovjerenje Jokiću još tokom 2022. godine, traživši od tadašnjeg ministra zdravlja Dragoslava Šćekića da ga razriješi te funkcije, što on nije učinio.
Činjenice
Sud je utvrdio da je Kavarić zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme 1.9.1991. godine na radno mjesto doktora medicine u ambulanti za školsku djecu, nakon čega je u kontinuitetu bio na radu kod tuženog na neodređeno vrijeme, na poslovima izabranog doktora za djecu sve do 2005. godine, kada je najprije izabran za vršioca dužnosti direktora Doma zdravlja, a onda i za direktora u punom mandatu. Funkciju direktora dr Kavarić obavljao je u nekoliko mandata, sve do 2021. godine. Utvrđeno je i da je 2021. godine zaključio i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (kao razlog zaključenja tog ugovora navedena je Odluka br. 1-500/21-476 od 04.02.2021. godine koju je donijelo Ministarstvo zdravlja o prestanku mandata tužiocu na funkciji direktora tuženog sa danom 4.2.2021. godine), i tim ugovorom je tužilac raspoređen na radno mjesto pedijatra u Centru za djecu sa posebnim potrebama i Savjetovalištu za mlade od 5. 2. 2021. godine.
Nakon toga Dom zdravlja je donio rješenje o prestanku radnog odnosa na osnovu prestanka mandata direktora.
Suđenja i presude
Osnovni sud u Podgorici je presudio u martu 2023. da se odbija tužbeni zahtjev dr Kavarića da se poništi rješenje o prestanku radnog odnosa na osnovu prestanka mandata direktora, i da se rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i iskustvu.
Odbijen je i zahtjev kojim je traženo da se obaveže Dom zdravlja da Kavariću na ime naknade neisplaćenih zarada za period od 5. 2. 2021.godine do 1.1.2023.godine.
Viši sud je nakon toga preinačio presudu Osnovnog suda i proglasio nezakonitim rješenje Doma zdravlja Podgorica o prestanku radnog odnosa na osnovu prestanka mandata direktora Kavarića. Viši sud je obavezao Dom zdravlja da dr Kavarića rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i iskustvu.
Na presudu Višeg suda, Dom zdravlja je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ocijenio da je revizija neosnovana i da je Viši sud pravilno postupio.
,,Naime, kako je to utvrđeno u postupku, tužilac je radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženog zasnovao 1991. godine, dakle, isti je i prije prvog imenovanja na funkciju direktora, bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženog i obavljao poslove izabranog doktora za djecu. Dakle, kako je tužilac iz radnog odnosa koji je bio zasnovan na neodređeno vrijeme imenovan na funkciju direktora kod istog poslodavca, to su zaključenjem ugovora o radu sa direktorom, koji je tužilac nakon imenovanja na funkciju direktora 2016. godine, i 2020. godine zaključio sa tuženim, stranke uredile međusobna prava i obaveze za vrijeme trajanja mandata. Donošenje odluke o prestanku mandata – razrješenju direktora, u situaciji kakva je konkretna, nije moglo za posljedicu imati otkaz ugovora o radu tužiocu, a naročito ne iz razloga koje su navedeni u obrazloženju – da tužiocu za vrijeme trajanja mandata radni odnos, u smislu odredbe čl. 74 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, nije stavljen u stanje mirovanja. Ovo iz razloga što ugovori o radu direktora koji je tuženi zaključio sa tužiocem 1. 3. 2016. i 2.7. 2020. godine, nemaju karakter ugovora o zasnivanju radnog odnosa, jer se tužilac već nalazio na radu kod tuženog na neodređeno vrijeme, pa bez obzira na postojanje uslova za donošenje odluke o prestanaku mandata tužiocu (jer je više od dva puta obavljao funkciju direktora), tužiocu nije mogao prestati radni odnos, već je tuženi bio u obaveza da ga rasporedi na odgovarajuće radno mjesto, na poslove koje je obavljao i prije imenovanja na funkciju direktora, zbog čega su i revizijski navodi kojima se s tim u vezi tvrdi suprotno bez osnova”, piše u odluci Vrhovnog suda.
Vrhovni sud je u u svojoj odluci ocijenio i da je Viši sud pravilno odlučio da se Kavariću ne može stavljati na teret što nije iskoristio pravo na mirovanje prava i obaveza iz radnog odnosa u skladu sa odredbom čl. 74 st. 4 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a kod činjenice da navedena zakonska odredba nije postojala u vrijeme kada je tužilac imenovan na funkciju direktora, jer je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Sl.list CG br. 82/20 od 06.09.2020. godine) bilo predviđeno da direktor zdravstvene ustanove ima pravo na mirovanje prava i obaveza iz radnog odnosa kod prethodnog poslodavca, odnosno na radnom mjestu na kojem je prethodno bio raspoređen.
,,Stoga se neosnovano navodima revizije tvrdi suprotno i ukazuje da je tužilac nakon stupanja na snagu navedenih izmjena zakona bio u obavezi da zatraži utvrđivanje mirovanja prava iz rada, jer takva obaveza nije bila propisana navedenom zakonskom odredbom”, piše u odluci Vrhovnog suda.
Činjenica da je Dom zdravlja sa dr Kavarićem, istog dana kada je donijeto rješenje o prestanku mandata 4. 2. 2021. godine, zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto predijatra u Centru za djecu sa posebnim potrebama i Savjetovalištu za mlade, te nakon toga isto oglasio nevažećim – je bez uticaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, smatra Vrhovni sud.
Preporučeno
Ističu da dr Kavarić tim ugovorom nije zasnovao radni odnos na neodređeno kod tuženog, već je samo raspoređen na prethodno navedeno radno mjesto, a budući da je kod tuženog u kontinuitetu u radu od 1991. godine.
