Premijer je iznio istinu, svetosavlje je ideologija Nikolaj a Velimirovića i nema ništa sa Sv. Savom. Uz to, poznato je da se Velimirović otvoreno divio Adolfu Hitleru.

Povodom ovog navoda oglasile su se sa kritikama srpske nacionalističke organizacije, a između ostalih javio se i Aleksandar Vulin, ministar odbrane u Vladi Srbije. I tako je Vulin rekao da je Markovićeva izjava isto što i spaljivanje Sv. Save na Vračaru. Vulin, naravno, ne zna da svetosavlje nema nikakve veze sa Sv. Savom, to je etnofiletistička ideologija Srpske crkve, a ne postoje naznake da je Vulin ikada pročitao i jednu jedinu knjigu koja obrađuje neku istorijsku temu.

NIKOLAJ NIJE IZ CRNE GORE

Vladika Nikolaj Velimirović rođen je 1881. godine u selu Lelić kod Valjeva, umro je 1956. godine u SAD. Bio je vrlo načitan, dobar govornik, pisac knjiga u kojima ima i pametnih misli, pa je prije II svjetskog rata postao vrlo poznat. SPC ga je proglasila za sveca 24. maja 2003. godine. Ničim nije zaslužio da postane svetitelj, jer se svetitelj ne postaje zato što si pametan, dobar pisac i govornik, da je to uslov za kanonizaciju, Rusi bi svetim proglasili Dostojevskog, Vatikan bi Dantea kanonizovao, Francuzi Dekarta, Španci Servantesa…

Jedan od uslova da bi neko bio kanonizovan je i da u narodu postoji njegov kult, da ga je narod prepoznao kao sveca. Nikolajev kult je vještački proizveden od etnofiletskih episkopa Srpske crkve, njegov kult nije potekao iz naroda.

Nakon II svjetskog rata Velimirović je izbjegao u SAD, tamošnji Srbi nijesu ga cijenili, a kamoli da su ga smatrali za svetog čovjeka. To je pošedočio Velimirovićev biograf, sveštenik SPC Predrag Šćepanović na predavanju koje je 29. XI 2009. održao u Duhovnom centru u Podgorici. Evo što je Šćepanović rekao o boravku Velimirovića u SAD: “Jednom prilikom će mu neko od Srba u crkvi reći: ‘Šta ti Velimiroviću pričaš, ti zabadava jedeš srpski hljeb’. To će ga jako zaboljeti i on će otići kod Rusa…”

Ima jedna oprobana taktika posrbljavanja Crnogoraca je razglasiti da što više znamenitih Srba (i onih za koje srpski nacionalisti misle da su znameniti) ima crnogorsko porijeklo, pa logika glasi ako je mnogo srpskih velikana iz Crne Gore, jasno je da su Crnogorci Srbi! Izmišlja se da je Stefan Nemanja Dukljanin, premda najznačajniji srpski istoričari-medievisti tvrde da je Rašanin koji je rođen kao izbjeglica u Duklji. Fantazira se za Karađorđa da je porijeklom iz Vasojevića, iako dokumenta iz vremena dok je Karađorđe još bio živ, ukazuju da je on porijeklom Kliment, Albanac dakle.

Tako se izmišlja i da je Nikolaj Velimirović crnogorskog porijekla. Npr. Matija Bećković je na planini Lukavici u avgustu 2010. ćeretao kako je Nikolaj porijeklom Zagarčanin. No, sami Nikolaj Velimirović izričito je rekao da nije crnogorskog porijekla. Pop SPC Predrag Šćepanović je na istom pomenutom predavanju, ispričao: “Pošto smo ovdje u Crnoj Gori, da ispričam jedan podatak, da je jedna grupa mojih Zagarčana došla tom prilikom kod vladike Nikolaja, da ga pita da li su to Velimirovići, da li je njegovo porijeklo iz Zagarača, on je rekao: ‘Kad vas vidim tako kršne i lijepe, volio bih da jesam, ali nisam’.”

Valjda Nikolaju otac i đed nijesu krili đe su im korijeni?

Nikolaj Velimirović je 1935. održao predavanje pod nazivom “Nacionalizam Svetog Save”. Godine 2013. objavljena je knjiga “Vladika Nikolaj Velimirović: Sveti Sava” (izdavači Štampar Makarije i Oktoih) koju je priredio Velibor Džomić. U knjizi je od 215 do 227 strane dato to Nikolajevo predavanje i u ovom tekstu sve Nikolajeve riječi koje je izgovorio na tom predavanju 1935. su preuzete iz te knjige.

Pod snažnim uticajem evropskih nacionalšovinističkih pokreta koji su bili u modi između dva svjetska rata Velimirović je te 1935. krenuo da uveže, spoji u jedno srpski nacionalizam i Srpsku crkvu pa je isfantazirao nacionalizam Sv. Save, koga kod Save, naravno, nije bilo.

POHVALE FIRERU

Na predavanju je pohvalio Adolfa Hitlera koji je dvije godine ranije došao na vlast u Njemačkoj, ovako je zborio Nikolaj: “Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem njemačkom vođi, koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvidio, da je nacionalizam bez vjere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX vijeku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik preduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji. Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego prije 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi.”

Nikolajeve riječi o Hitleru su jedan od savršenih dokaza da u Nikolaju nema ničeg svetog, jer svetac bi naravno ošetio takvo zlo kakvo je postojalo kod Hitlera.

Nikolaj je za Sv. Savu rekao da je on krunisao svog brata: “On je krunisao Stevana za kralja ne za to što mu je Stevan bio brat nego za to što je bio pravoslavni Srbin i uz to zakoniti nosilac državne vlasti.”

Kao što svi koji se interesuju za našu srednjevjekovnu istoriju znaju (Vulin sigurno ne zna), ovo nije tačno. Sava nije krunisao Stefana Prvovenčanog, već ga je 1217. krunisao rimski papa Honorije III. Papa je Prvovenčanom poslao legate iz Rima. Nepodijeljeni stav u srpskoj istoriografiji je da je Prvovenčani iz Vatikana dobio kraljevske insignie.

Nastavlja Nikolaj na predavanju: “Narodna država za Svetoga Savu značila je otadžbinu, zemlju otaca naših, u kojoj živi jedan i isti narod.”

Da li je Nikolaj Žički Velimirović čitao natpis na sjevernom zidu pod kulom Manastira Žiča, a živio je u tom manastiru? Na tom zidu je uklesan tekst-povelja Stefana Prvovenčanog, između ostalog: “A ovo su Vlasi koje smo dali ovoj crkvi…” (Stefan Prvovenčani, Sabrani spisi Žički natpisi, www.rastko.rs).

VLASI I SRBI

Na Nikolajevom Manastiru Žiča uklesano da su u srednjem vijeku u Srbiji živjeli Vlasi, a kaže bio samo jedan narod (Srbi)?!

Češki istoričar Konstantin Jireček (1854-1918), za koga bi se moglo reći da je napisao prvu ozbiljnu istoriju Srba, piše: “Nema ni jedne srpske manastirske povelje XII-XIV vijeka, u kojoj ne bi bilo govora o vlaškim pastirima u unutrašnjosti Srbije.” (Konstantin Jireček, Istorija Srba, Kulturna istorija, Biblioteka fototipskih izdanja, Zmaj, Beograd, 1990, str. 34)

Osim Srba i Vlaha, istorijski izvori potvrđuju da su u srednjevjekovnoj Srbiji živjeli i Arbanasi i Sasi i Dubrovčani i Grci…

Narodna država Srba u vrijeme Nemanjića, o kojoj priča Nikolaj, nije postojala. Kao i svaka feudalna država u to doba i Srbija Nemanjića je bila država jedne porodice, jedne dinastije, u ovom slučaju dinastije Nemanjić, nije to bila država bilo kog naroda, već država u vlasništvu jedne feudalne porodice.

Na istom predavanju Nikolaj dalje priča: “Otac naše narodne prosvete Sveti Sava je shvatao prosvetu kao znanje i vježbanje. Prije svega kao znanje vrlina i vježbanje u vrlinama. Otuda je narodna prosveta u organskoj i neraskidljivoj vezi sa narodnom crkvom.”

Sveti Sava nije osnovao bilo kakvu “narodnu prosvetu”. Kao i u svim manastirima na svijetu i Savini monasi jesu prenosili pismenost na buduće monahe i popove, ali ne i na narod, nema dokaza da je Sava osnovao jednu jedinu školu za obične: Srblje, Vlahe, Arbanase, ili za bilo koga ko je živio u državi Nemanjića.

Još Nikolaj na istom predavanju: “I sve što je on postrojio i stvorio predstavlja savršen umjetnički izraz: bilo da je to građevina, kao što su Hilendar i Žiča… ”

Nema podataka ko su bili arhitekte Hilandara i Žiče. Dečani su izgrađeni u prvoj polovini 14. vijeka, projektovao ih je rimokatolik fra Vita Kotoranin. U vrijeme građenja Žiče, u Srbiji nije postojao nijedan grad, što će reći da je tradicija građenja gradova ili velikih građevina u Srbiji bila ravna nuli, pa ako je stotinak godina kasnije rimokatolik iz Kotora gradio Dečane, sami promislite da li je moguće da je početkom 13. vijeka srpski arhitekta gradio Žiču. (Autor je publicista)

Sv. Sava u svojim spisima nije pomenuo Srbe

Sava koji je “autor” srpskog nacionalizma u svojom spisima nikada nije zapisao riječi Srbin i Srbi, izbjegavao je da pomene Srbe. Sljedeći citat napisao je lično Sveti Sava, piše o događajima poslije Nemanjine smrti: “I tako mnogi narodi tada dođoše da mu se poklone i da ga sa velikom počašću opoju. Pojali su prvo Grci, potom Iverci, zatim Rusi, posle Rusa Bugari, potom opet mi, njegovo stado sakupljeno.” (Sveti Sava, Žitije Svetog Simeona Nemanje, www. rastko.rs)

Da li autor srpskog nacionalizma može biti čovjek koji neće ni da napiše riječ Srbi?!

Nikolajevo predavanje o Savi 1935, ljudi su shvatili ozbiljno, pa su taj “nacionalizam” Sv. Save nazvali svetosavlje.

Vjerski analitičar Mirko Đorđević je za podgoričku “Republiku” 24. VIII 2005. godine, izjavio: “Svetosavlje je ideološka sintagma nastala 1935. godine i ona nikakve veze nema sa Svetim Savom.”

U tekstu “Molitva protiv kulture” (sajt Peščanik, 4. IV 2009) isti Đorđević je naveo ko je skovao riječ svetosavlje: “I od ‘svetosavlja’ koje je kao sintagmu smislio i lansirao jedan očajni Rus koji se zvao Fjodor Titov, i to u Beogradu uoči posljednjeg svjetskog rata.”

A Vladimir Veljković saopštava drugačije: “Tvorac kovanice svetosavlje je pravoslavni sveštenik i ljotićevac, otac Dimitrije Najdanović (18971986).” (Vladimir Veljković, Svetosavska politička konfuzija, 13. VI 2012, pescanik.net).

Svetosavlje jednom riječju treba da označava srpski nacionalizam Sv. Save, premda nikakvog nacionalizma kod Save nije bilo i bilo ko ko kaže da je svetosavac, tj. da upražnjava neki poseban vid srpskog Savinog pravoslavnog nacionalizma, ne može svetosavlje temeljiti na riječima Sv. Save. Pitajte bilo kog svetosavca da vam kaže neko Savino srbovanje, neće vam ga uspjeti navesti.

Učenje Sv. Save je bilo skoro u potpunosti kopija grčkog pravoslavlja, Sv. Sava nije imao bilo kakvo svoje posebno ni crkveno ni nacionalno učenje.

Priča Nikolaja Velimirovića o nacionalizmu Sv. Save lišena je bilo kakvih činjenica, ideja da je Sava bio srpski nacionalista je jeretička ideja, Sava se u potpunosti držao Hristovog učenja, Hrist o Srbima ništa nije rekao, pa tako ni Sv. Sava.

Priprosti srpski nacionalisti prvo treba da prouče spise Sv. Save da bi se uvjerili da kod njega nema nikakvog srbovanja. Ako neko zaista hoće da je pravi Svetosavac, taj ne smije nikada Srbe ni pomenuti, jer ih ni Sava nikad nije pomenuo.